Prvi nalet progresivne groznice u Orto baru (2013)

Name: Misþyrming (Owls Woods Graves, Profanation, Gorrch), Ljubljana (Orto bar), Slovenija
Start: 2026-10-20
End: 2026-10-20
Location: Orto bar

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. listopada 2026.

Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Ljubljana / Orto bar / Slovenija
Datum koncerta: 11.03.2013
Broj posjetitelja: 120
Cijena ulaznice: 20,00€ / 24,00€

Britanski progresivni metalci Threshold, jedan od najuglednijih sastava planeta u tom žanru, krajem prošlog kolovoza objavili su novi odličan studijski album “March Of Progress”. Vjerojatno najsofisticiranije izdanje u njihovoj bogatoj diskografskoj karijeri od ukupno devet objavljenih albuma dovelo je bend, nevjerovali ili ne, i u Ljubljanu. Threshold su cijenjeni progresivni metalci koji imaju gorljivu bazu fanova uglavnom u zemljama Beneluksa i u sjevernom dijelu Europe, pa je pravo čudo da ih je nova turneja odnijela tako daleko na jug.

Dolazak Thresholda u Sloveniju spojio je alpsko-jadransku regiju. U Orto baru su se te večeri natiskali fanovi benda koji su doputovali iz Mađarske, Italije, Austrije, Hrvatske i zapravo svojom prisutnošću, a još više žarom, spasili koncert, inače bi na mjestu događanja bilo desetak Slovenaca, a i oni svi akreditirani. Toliko o sluhu Slovenaca za progresivni rock i progresivni metal. Nemamo ga baš previše.

Specifičnosti klupske scene u Orto baru dovele su do toga da predbendovi Enochyan Theory i Cryptex nisu nastupili kako je bilo planirano. Threshold su u obliku sekstreta ugurali Richarda Westa i njegove klavijature u krajnji desni kut, dok je pjevač Damian Wilson priličan dio vremena proveo među publikom, gdje je obavljao svoje vokalne dužnosti, kako bi se prednja linija dviju gitara i bas gitare na pozornici uopće mogla razmahnuti i pokazati svoj arsenal izvanredne svirke.

U zvučnoj slici su na početku koncerta, nekako očekivano, kratko povukle klavijature, koje su tek u drugoj trećini koncerta dobile odgovarajuće poravnanje u glasnoći, a time i izloženost. Bez klavijatura Richarda Westa naime nije moguće reproducirati pravu bombastiku i hipnotičku atmosferu Threshold koncerta.

Bend nije skrivao iznenađenje nad »klupskom« činjenicom Orto bara. Posebno je na račun ovog skučenog prostora sipao nekoliko sočnih dosjetki pjevač Damian Wilson, a to je potvrđivalo i povremeno smješkanje ostalih članova na pozornici dok su međusobno hvatali kontakt očima. Wilson je takvu situaciju zapravo iskoristio i okrenuo u korist benda i sebe. S prisutnima je uspostavio iskren kontakt suradnje, kad je više puta napola u šali pozivao ljude da netko preuzme njegov mikrofon, rukovao se s fanovima, zahvaljivao im i slično. Wilson je posebno iskazao golemu zahvalnost onima koji su do Ljubljane prešli po nekoliko stotina kilometara u jednom smjeru da bi se susreli s bendom na pozornici. Ipak se pritom osjećala nelagoda pjevača, kao i ostatka članstva. Threshold su perfekcionisti i znaju da u zadanim situacijama, kao što je činjenica malene pozornice u Orto baru, svoj perfekcionizam ne mogu unovčiti u punom iznosu.

Bend je očekivano prilagodio koncertni repertoar tako da su u golemoj većini bile zastupljene skladbe s aktualnog albuma »March Of Progress,« a njega su poduprli s tri skladbe s prethodnog, vrlo mračnog i metalski posebno nabrušenog »The Dead Reckoning« (2007). U Threshold diskografiji nema lošeg trenutka, a ako si njihov fan, zaljubljen si do ušiju u svaki djelić njihove glazbe. I takva je bila većina publike te večeri u Orto baru. Iako je na koncertu bilo samo dobrih stotinjak prisutnih, kemija odnosno interakcija između benda i publike bila je izvanredna. Znanje cijelih stihova napamet djelovalo je kao izvanredna potpora Damianu Wilsonu, osobito u bombastičnim refrenima skladbi. Osjećaj je bio fantastičan. Bend kao na dlanu u intimnoj klupskoj atmosferi, koja je vjerojatno članove Thresholda podsjetila na početke karijere, kad su se probijali po memljivim britanskim klubovima.

Threshold je sekstet izvanrednih glazbenika. Svi su svoj glazbeni talent izbrusili u briljant pozornične interpretacije. Na koga god da si se koncentrirao dok si ga promatrao u njegovu zanosnom radu, njegova je svirka ostavljala izniman dojam potpune perfekcije i predanosti stvari. Bilo da je riječ o izvanrednom bubnjaru Johanneu Jamesu, koji je s nekoliko prijelaznih eskapada kojima nije bilo ni kraja ni konca, prokleto preciznim, eksplozivnim zamasima donio u Orto bar jednu od najboljih bubnjarskih predstava svih vremena tog kluba, ili o melodično zaraznoj, mekano zamašnoj vještini basista Stevea Andersona, profinjenoj sofisticiranosti Westa na klavijaturama ili vražjem radu odličnog gitarskog dvojca Karl Groom/Pete Morten. Karl Groom važi za glazbenog genija. Ne samo da je glavni krivac koji je 1988. počinio zločin zvan Threshold, nego taj čovjek važi i za jednog od najcjenjenijih producenata i glazbenih gurua, kojemu se za savjete obraćaju mnogi bendovi s britanskog otočja, kao i sa stare europske celine, koji se kreću u sferama progresivnog rocka i metala. Groom je uz Mortena dobio ravnopravnog partnera, koji u bendu nije zadužen samo za držanje riffovske zvučne mase, kao što je to nekoć radio Nick Midson, nego se Morten može u svakom trenutku ravnopravno uključiti u podivljalo soliranje. U tom su smislu Threshold na putu svojeg evolutivnog sazrijevanja zasigurno na pozornici narasli još za jedan stupanj.

Kao veliki perfekcionisti, Threshold su naravno brusili i kombiniranje glazbenog vokala s popratnim vokalnim harmonijama. Nastup benda pružio je tipičan školski primjer kako se tom elementu streže s velikom izvrsnošću, uz klavijature je harmoniziranje vokala (i to s Westovim vokoderom!) osnovni katalizator atmosferičnog kreščenda ultramelodičnih refrena. Damian Wilson bio je kroz cijeli nastup odličan. Orijaški bradonja potpuno je impresionirao, ne samo svojom šegavo zabavnom stranom, nego osobito svojom izvedbenom figurom, kojom je s vehementnom uvjerljivošću sjekao i po najvišim vokalnim registrima.

Threshold su jedan od onih rijetkih bendova koji se svrstavaju u progresivni metal s pravim doziranjem svih elemenata glazbenog izričaja. Njihov glazbeni karakter taman je dovoljno zakompliciran da privuče zahtjevne glazbene sladokusce, a još uvijek izvanredno slušljiv da može očarati baš svakoga. Zapravo privlači pozornost svakoga tko ikako polaže nešto na nosivu strukturu melodičnosti u glazbenom komponiranju. I ne treba isticati da Threshold tome pristupaju strogo samonikla i jedinstveno.

Zato se koncert preokrenuo i prije nego što se dobro počeo. Jednostavno. Kad te takva atmosfera, stvorena uživo, jednom povuče u tako stvoren paralelni glazbeni svijet, izgubiš osjećaj za prostor i vrijeme. A to je bila i ostaje njezina osnovna svrha. Čista perfekcija i čista desetka. Slično je bilo i iskustvo otprije godinu dana u Orto baru s Fates Warning, uz razliku što su se ovi potonji lakše odrekli svog ega i prilagodili klupskim prilikama Orto bara. Tada je bilo dvostruko više ljudi, Orto je pucao po šavovima, a koncert se upisao u anale kao onaj koji se u iskustvu gotovo ne može nadmašiti.

Susret s Threshold bio je nezaboravan i jedinstven! Vjerojatno smo ih u Ljubljani vidjeli prvi, posljednji i nikad više, no to još ne znači da ih put neće odnijeti barem još jednom na festival Metaldays (nekadašnji Metal Camp) u Tolminu, gdje su već nastupili 2007. Threshold su, zanimljivo, u potpunosti izostavili iz repertoara skladbe prvih dvaju albuma, kao i inače odličnog »Critical Mass« (2002), a od starijih su u repertoar uključili »Extinct Instinct« cvjetić Part of the Chaos, zatim skladbu Angels (»Coda«, 1998), Light And Space (»Hypothetical«, 2001), a koncert otvorili skladbom Mission Profile sa »Subsurface« (2004).

Threshold ostaju pojam vrhunske glazbene avanture, nabijene visokointeligentnim dijalogom poezije i glazbenog aranžiranja. Njihova je glazba unikatna, jedinstvena i neponovljiva. Dostupna većini, a shvate je samo oni koji znaju svojim ušima priuštiti samo najbolje. Nažalost, takvih je u slovenskoj publici još uvijek odlučno premalo. Osobito među mlađima, koji inače složno gaze u avanture glazbene generičnosti (pozdrav prijateljima bendova Sonata Arctica, Sabaton,…). Tako je to. Što se tiče koncerta Thresholda u Orto baru, možemo reći samo jedno. Dečki, hvala vam na magiji i jedinstvenom iskustvu i nadam se da ćete se idući put prikucati barem do Beča, gdje ćemo vas opet uloviti na koncertnim pozornicama!