Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Sons of Apollo
Izdavač: Inside Out Records
Izdanje: 2017
Ocjena: 4/5
Sons of Apollo je nova super postava. Mike Portnoy, Billy Sheehan, Derek Sherinian, Ron »Bumblefoot« Thal i na vokalu? Jeff Scott Soto. Dakle, kombinacija iz snova. Svi vi koji poznajete matične sastave iz kojih dolaze ta imena sigurno ćete pomisliti: »Ahh, još jedan album na kojem će se natjecati tko će po jedinici vremena ispucati više nota i tonova!«
To djelomično stoji. Zapravo je studijski prvijenac, bez obzira na naslov “Psychotic Symphony”, po kojem bi se zapravo moglo zaključiti da je riječ o namjernim činovima »kaosa« zbog preopterećenosti dozom ispaljenih nota po jedinici vremena, iznimno posrećena žetva svega. Skladateljske i izvedbene kompleksnosti, koja jednom nogom obavezno zalazi u polja progresivnog metala, što ne čudi s obzirom na prijašnja druženja Sheriniana i Portnoya u Dream Theater, odnosno Portnoya i Sheehana u The Winery Dogs. S druge strane, upravo je Jeff Scott Soto sa svojom vokalnom pozom, odnosno figurom, onaj presudno važan element koji nekako »koči« egotripove pojedinaca, da ih žudnja za ispaljivanjem beskrajnih solaža ne ponese i da album »Psychotic Symphony« tako cijelo vrijeme zadržava još uvijek osjetnu mjeru kompaktnosti i skladateljske »sabranosti«.
Zapravo su tu dvije skladbe u kojima se četa tehnički ekstremno visokoprofiliranih Herkula raspruži preko svih granica. To je uvodna God of the Sun, koja zapravo najljepše zaokružuje cijelu stilsku poantu sastava, i završna Opus Maximus, koja je ujedno i najviše »dreamtheatrovska«, pri čemu se Thal silno rado utječe nižem ugođenom, razmašćeno hrapavom zvuku, koji zvučno »hrusta« baš moderno, a istodobno takvim zvukom spretno popunjava izražajni prostor u cjelokupnoj zvučnoj slici sastava i daje joj vječni “groove”.
Ideja za Sons of Apollo relativno je stara. Rodila se Portnoyu i Sherinianu ubrzo nakon što je Portnoy dobio »nogu« u Dream Theater. Isprva je nastao projekt nazvan »PSMS«, to jest Portnoy, Sherinian, MacAlpine, Sheehan, koji je 2012. i 2013. čak odradio i koncertne turneje.
Dakle, prekretnice na svakom koraku. A osnovni motiv? Zabava. To je bit. Album koji je apsolutna obveza za sve koji poznajete glazbu sastava iz kojih dolazi četa Apolonovih sinova. Ron “Bumblefoot” Thal inače je poznat po tome što je svirao u Guns N ‘Roses, no na ovom izdanju na površinu izlazi ono što je podijelio na svojim samostalnim studijskim uradcima. Nevjerojatan je gitarski virtuoz, u skladbe unosi mnoštvo neoklasicističkih ornamenata, oduševljava ultrasoničnom brzinom, nevjerojatnom kontrolom i paklenom preciznošću, zbog čega čovjek slušajući ovaj album ponekad dobije varljiv osjećaj silne bliskosti s Petruccijem. Istodobno je album zahvaljujući kompaktnim rifovima, opterećenima većinom čak i hammondovskim zvukom, uhvatio nevjerojatno zarazan hard rock groove koji uz tehničku virtuoznost donosi približavanje klasičnim počelima hard rocka (Deep Purple, Mr. Big, Van Halen) te čak i elemente AOR glazbe i melodičnog rocka. Sherinian unosi elemente na klavijaturama koji su karakteristični za njegove solo albume, izvrsno »pokriva« gitarske fraze Rona Thala i svojim strpljenjem dokazuje zašto su Dream Theater upravo s njim u postavi uspjeli snimiti jedan od najslušljivijih albuma svoje diskografije (»Falling Into Infinity«). Portnoy je Portnoy. Jedinstven u onome što radi. Sheehanov brujeće zveckavi groove također ne smijete previdjeti. Ono što u konačnici dobivamo potpuni je unikat, jedinstven album.
Da ne duljim. Izniman album. Kombinacija nevjerojatne opuštenosti i zabavnih trenutaka u studiju, virtuozne briljantnosti te profinjene implantacije opipljivog hard rock groovea. Dakle, taman dovoljno progresivno i taman dovoljno kompaktno i muzikalno, što donosi jamstvo slušljive pomirljivosti. A istodobno odsvirano s bijesnom strašću i nabojem! Sotov »masni« i »debeli« vokal pritom djeluje briljantno. Nema se tu što dodati. Ako ste glazbeni gurman i zagriženi “progger” koji svojim ušima priušti najbolje, odmah nabavite svoj primjerak ovog albuma i obogatite osobnu zbirku albuma.
Sons Of Apollo – Coming Home (službeni video):
Postava
Jeff Scott Soto – vokal
Ron “Bumblefoot” Thal – gitara
Derek Sherinian – klavijature
Billy Sheehan – bas-gitara
Mike Portnoy – bubnjevi
Produkcija
Mike Portnoy & Derek Sherinian
Popis skladbi
01. God Of The Sun
02. Coming Home
03. Signs Of The Time
04. Labyrinth
05. Alive
06. Lost In Oblivion
07. Figaro/S Whore
08. Divine Addiction
09. Opus Maximus
