Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Koromač
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: 2015
Ocjena: 3.5/5
Primorska je u posljednjih godinu dana izbacila glavninu svježih studijskih izdanja kad je riječ o rocku i metalu, a i albuma koji se bave nasljeđem narodnog melosa. Koromač su sastav iz Vrtojbe, sela koje je nekoć davno bilo poznato po zajedljivim organima reda na graničnom prijelazu. Svoju su karijeru počeli prilično drukčije od onoga kako nam se predstavljaju na svom studijskom prvijencu »Punk Enough?«.
O tome svjedoče snimke arhivirane na izdanom EP-ju “Who Set the Lines?” (2011). Iz grupe koja je nekoć razvijala obskuran zvuk oslonjen na hardcore, pa čak i crust, najprije je ispao vokal. Bend je u postav uključio saksofon, koji je preuzeo ulogu vokala, i još jednog bubnjara. Tako djeluju na albumu »Punk Enough?« u postavi od dvije gitare, dva seta bubnjeva, bas gitare i saksofona. Zamijeni li saksofon još jednim basom (Chapman stickom ili War gitarom), dobit ćeš formaciju »trostrukog dvojca« King Crimson iz sredine devedesetih. Koromač su svjetlosnim godinama daleko od spomena slavnog i kultnog progresivnorockovskog sastava neupitnog pionirstva, no album »Punk Enough?« nudi hrpu mogućih evolucijskih polazišta u koja se grupa u budućnosti može slobodoumno zaletjeti. Element eklektičnosti album »Punk Enough?« definitivno ističe, a riječ je o albumu koji je uhvatio evolucijski trenutak grupe koja se našla u fazi stilske tranzicije. Fokusiran je, u to nema sumnje, ali je u izrazu glazbene supstance krajnje fragmentiran, često čak »neodređen«.
Riječ je dakle o potpuno instrumentalnom uradku. Jazzovske elemente u izraz grupe unosi saksofon, koji djeluje slobodnog zamaha, u komunikaciji s gitarskim frazama posve neopterećeno, što znači da se često oglušuje o njihov format i zato im se često ne »podređuje«. Otud povremeni dojam kaotičnosti i motivskog raspadanja kad se grupa zaleti u njedra slobodoumne improvizacije. Elementi nepredvidljivosti i osjećaja spontanosti svakako su tu. Bend je album snimio uživo. Zato valja reći da ga u takvoj maniri, kakvu je uhvatila snimateljska vrpca na albumu, nikad i nigdje drugdje više nećeš čuti. Naime, odsviran je koncertno. Grupa se tako na koncertima unaprijed »izvedbeno zaštitila« od zaglavljivanja u obveznim »motivskim okvirima« studijskih izvornika. Štoviše. Sve skladbe ovog albuma u budućnosti mogu po volji artistički narasti. U rifovima se ne može preslišati povampireno metalsko sječenje, oslonjeno na zajedljivo obskurne sfere crusta, hardcorea i thrash metala. Zvuk je »razrušen«, garažno živ, hrapavo brundav. Bez uobičajenog ljepotnog »peglanja« i studijskog »laštenja«. Skladbe teže motivskoj razigranosti. Tako i bubnjevi i gitare. Grupa već na početku daje dojam da radije vježba, jamma, improvizira, “uvježbava se”, samoizaziva, nego da traži kompaktnu definiranost aranžmana, a time i skladbi. No Koromač ne otkrivaju toplu vodu. Dovoljno je da u tom kontekstu spomenemo ime Miladojka Youneed.
Budućnost za grupu ostaje posve otvorena. Nemoguće je naime predvidjeti kamo će se u svojoj viziji zaletjeti. Već samo kad pogledaš iskorištenost bubnjeva. Tu je još mnogo neiskorištenih opcija, pitanje je što grupa želi s dvojicom bubnjara. Ako želi iskamčiti više eksperimentalnog artizma, morat će na poduku slušati uradke raznih formacija, npr. sastava King Crimson, kako bi proširila vidike i dobila osjećaj kako se avanturizmu s dvojicom bubnjara, ali i dvojicom gitarista, može još (učinkovitije) udovoljiti. Pritom istodobno budi i zadržava osjećaj bizarnosti i visokointelektualnog artizma, koji čuva umjetničku »neuhvatljivost«. Ako će sužavati razgranatost skladbi, onda joj dva bubnjara ne trebaju. Isto vrijedi za iskorištenost obiju gitara. Akustično polje artizma u tom pogledu ostaje, primjerice, posve otvoreno. »Prelamanje« ritmova na ovom uvodnom karijernom albumu mlade, istraživačke i ambiciozne grupe još je uvijek prije slučajna iznimka nego pravilo. No nadogradnja tog elementa u budućnosti vrlo je poželjna.
»Punk Enough?« nosi znakovit naslov, a odgovor na to pitanje naći ćeš posve sam. Pustimo se dakle iznenaditi. Sljedeći album grupe definitivno će biti posve drukčiji. Mora biti. Prvijenac nosi lijepu žetvu mogućih evolucijskih polazišta za budućnost, a grupa u budućnosti ne smije ustrajati samo na »egotripu samozadovoljnog« jammanja, jer će sljedećim uradkom postići tek bijednu oznaku »javne probe«, uz dodatni i nezahvalni zaključak da se evolucijski nije pomaknula nikamo. Koromač su definitivno zanimljiv sastav za sve koje privlači glazbena bizarnost, pa ih se isplati pratiti.
Postava
Aljaž Škrlep – gitara
Peter Kastrin – gitara
Jure Boršič – saksofon
Matjaž Bajc – bas gitara
Urban Kušar – bubnjevi
Žiga Ipavec – bubnjevi
Produkcija
Samo Lasič
Popis skladbi
- To Disroot
- Insane
- Elephant Stampedo
- Freedom Manifesto
- Forest Man
- Ignoranca
- Free Anal Talk
- Ritards Dance
