Mjesto: Štuk, Maribor
Datum koncerta: 21.04.2008
Broj posjetitelja: 70
Cijena karte: 12 € u pretprodaji, 15 € na dan koncerta
“Punk is dead!”
Odgovor na ovu tvrdnju tražili smo u utorak, 22. travnja (na Svjetski dan planeta Zemlje) u mariborskom Štuku. Iako mi je to bio jedan od najiščekivanijih koncerata ovogodišnjeg travnja, razočaranje kad sam stigla pred Štuk bilo je neopisivo. Činjenica da se u centru Maribora iste večeri održavala i tradicionalna Cvičkarija bila je neizbježna, pa je u Štuku posljedično bilo puno manje ljudi. Šteta, jer se ne pruža svaki dan prilika da za samo 12 € vidiš na istoj pozornici pet odličnih bendova od kojih se još puno očekuje. Koncert je prvotno bio najavljen za dvadeset sati, ali u to je vrijeme, prema pričanju, pred Štukom bila tek šačica ljudi. A ni nešto poslije dvadeset i jedan, kad sam sama stigla, nije bilo drukčije.
Zeroscape su tako u 21 sat i 30 minuta počeli svirati pred dvanaestak ljudi. Žalosno, jer dečki zanimljivo prepleću reggae, screamo punk i metal. Definitivno vrijedno slušanja (usput, dečki su na poziv Leaf-fata svirali i kao predgrupa u četvrtak, 24. travnja u Orto baru). Tijekom svojih dobrih pedeset i pet minuta nastupa odsvirali su nam uglavnom komade s njihove posljednje ploče “…And If This Is The End I Will”, među kojima je najodjekivaniji “Uncle Bush Wants You”. Mislim da o toj pjesmi ne trebam posebno pisati, jer njezin naslov govori sve. Pa i “Till Death Do Us”, “Skunk And Live”, “And This Is The End I Will”, “Outnumbered”. Binski je svojim zanimljivim vokalom natjerao tih nekoliko prisutnih (ako već ne i prisebnih) da se vrlo brzo počnu micati. Ne razumijem kako narod na punk rock koncertu može stajati mirno kad ti se uz takvu muziku naježi koža. Ne od srha, nego od užitka.
Kao drugi, u 22 sata i 20 minuta pozornicu su preuzeli domaći Multiball, koji su svirali jedva spomena vrijetnih petnaest minuta. Jedan od razloga bio je taj što dečki sviraju u okrnjenom sastavu. Jan je zbog ozljede bubnjeve prepustio Mateju, inače bubnjaru Killing Option. On je, kao i dan prije u Ortu, odlično odradio svoj posao (reportažu s koncerta Vanilla Sky i Multiball iz Orta možeš pročitati OVDJE). Svoje je napravila i publika – u premalom broju, a prije svega bez sluha za domaće glazbenike. Tužna, ali istinita činjenica je da u Sloveniji domaći obećavajući glazbenici nemaju dovoljno podrške. Unatoč tome imali smo priliku čuti nekoliko njihovih hitova, kao što su “Friday Night Anthem”, “When I`m Done” i “At Last!”.
Točno u dvadeset i tri sata na pozornicu je umarširao osmeročlani sastav zgodnih mladića okupljenih pod imenom Guadalajara. Oni su posljednjih nekoliko mjeseci stalni gosti u nekim slovenskim klubovima. U svojih osam godina djelovanja dečki su izdali tri studijska albuma, posljednji ovog ožujka, kojem su dali naslov “Weapons Of Mass Seduction”. Zanimljiv naslov albuma, ali imaju li dečki doista što reći o “oružju zavođenja”? O tome smo se mogli uvjeriti tijekom njihovih četrdeset minuta skakutanja po pozornici. Svojim nenametljivim ska-pop-rockom doslovno su ti se uvukli pod kožu već s prvih nekoliko pjesama i publiku (u dvorani je sada “već” bilo oko četrdeset ljudi) ponovno pokrenuli. Glazba koju nesvjesno slijediš. “I`ll Be Alright”, “Turn Up”, “Dreamcatcher”, “No Mater”, “Short Time Romance” samo su neke od pjesama koje su dečki uvrstili u svoj repertoar. Bile su pravi melem za dušu. Pjesme koje te ispune veseljem i radošću. I dečki na kojima odmoriš oči, samo je teško odlučiti koga gledati kad ih je toliko na hrpi.
U ponoć smo se prepustili podivljalim ritmovima Ljubljančana Leaf-fat. Nakon novog albuma, koji je izašao krajem prošle godine i nosi naslov “RockPaperScissors”, i uspješne turneje po Kanadi, ove smo ih večeri ponovno imali priliku čuti na domaćem terenu. Dečki su za početak upalili svoj aktualni hit s istoimenog albuma “RockPaperScissors”. Prvi red zauzeli su ponajprije članovi Leaf-fat Street Teama i ludnica je počela. Ostatak publike lijepo se rasporedio po dvorani i svatko je imao dovoljno mjesta za izvođenje svojih ludorija. Gužve tako nije bilo. Nastavili su s “Choose your reality”, još jednom obećavajućom pjesmom. Leaf-fat su u dvoranu namamili još nekoliko ljudi. Pa, možda ipak ide nešto bolje. “XP” i “Unfortunate Event On Its Way To Nothing (Infinity)” bile su sljedeće odsvirane pjesme. Publika je sve više ludovala. Leaf-fat jednostavno znaju pripremiti teren za žur. Slijedila je malo mirnija, po leaf-fatovski rečeno “reggae” pjesma s prve ploče, tj. “T.W.T”. Zatim su dečki udarili sa svojim prvim singlom s prvijenca “Underworld Kingdom” (2005), pjesmom “Individual Happiness”. Za stare dobre dane. Domaće rečeno – “sjela je”. Kad su Big Foot Mama u studenom 2005. slavili 15 godina djelovanja, to su proslavili velikim koncertom na Gospodarskem razstavišču. Koncert se sastojao od dva dijela. U prvom je dijelu nastupilo petnaest glazbenih sastava, među njima i Leaf-fat, koji su za tadašnji događaj priredili big footovsku “Malo nimfomanko”, a drugi dio pripao je nastupu BFM-a. I nakon tri godine “Mala nimfomanka” iz instrumenata Leaf-fata zvuči još uvijek jednako svježe kao tada. Zatim je slijedila “izica”, tj. “Better Still”. Nakon pjesme s blago provokativnim naslovom “Burn Bitch Burn” došlo je vrijeme za nešto starije i mirnije – “U.K”. Ne, to nije “United Kingdom”, nego “Underworld Kingdom”. Dečki su zatim udarili još s “Idols Like Icarus” i “Il Mallochio”, a svoj nastup zaključili su s “Celebrate A Brand New Wave”. I tako je prošao još jedan njihov solidan koncert. Do ponovnog viđenja u četvrtak u Ortu.
Ja sam cijelu večer čekala prije svega njih – Vanilla Sky. Nakon ponedjeljkovog nastupa s Multiball u Ortu još ih nisam imala dosta. I u jedan sat i dvadeset minuta konačno sam ih dočekala. Za zagrijavanje su pred sedamdesetak glava brojnom masom odsvirali “Nightmare”, a slijedio je “Your Words”. Nakon “Cut Away” u ulozi glavnog vokala zamijenili su se Brian i Vinx. “Se Vuoi Andare” Vinx je otpjevao još bolje nego dan prije u Ortu, a tijekom te pjesme uvijek se posebno raspali. Nema govora da bi stajao mirno. Zatim je mikrofon ponovno preuzeo Brian. “Distance” i “On And On”, “Xmas Girl” i “Gotta Believe” bile su sljedeće odsvirane pjesme. Publika se u međuvremenu također malo više razživjela. Iako je nije bilo puno, ipak je bilo lijepo vidjeti glave koje se miču. Vanilla Sky su se i ovaj put odlučili za obradu pjesme Vanesse Carlton “Thousand Miles”. Kao i dan prije, i u Štuku su naišli na mlak odziv, pa su dečki odlučili uzeti stvar u svoje ruke. Luca je bubnjeve zamijenio bas-gitarom, Brian gitaru bubnjevima, Cisco je prihvatio Brianovu gitaru, a Vinx je ostao na svojoj. Zatim su na pozornicu pozvali dva mladića iz publike. I dečki još dobro nisu ni stali gore, a već su se začuli rifovi svima dobro poznate pjesme “All The Small Things” od Blink 182. Mladići su sigurno i bez treme otpjevali cijelu pjesmu, a po pozornici su se kretali kao da su na to navikli već duže vrijeme. Bravo! Publika je uz tu pjesmu odmah počela pjevati i nastavila je i kad su Vanilla Sky nazad preuzeli svaki svoj instrument i do kraja odsvirali “Thousand Miles”. Od te pjesme nadalje publika se i bolje pustila voditi. Nakon lošeg početka ipak se nazirao bolji završetak. “Letargo”, “Devastante” i “Break It Out” bile su sljedeće odsvirane pjesme. Dečki su nam za kraj odsvirali još dobro poznati Rihannin hit “Umbrella”, za koji su snimili i niskobudžetni videospot – parodiju na Rihannin (možeš ga pogledati OVDJE). Smijeha na kante! Nakon otprilike sat vremena sviranja Vanilla Sky su se tako oprostili, jer je već bilo poprilično pola tri ujutro.
Koncert se tako završio kasno u noć. Leaf-fat i Vanilla Sky svoj su nastup odlično odradili, ali ni ostala tri benda nisu bila loša. Međutim, osjećalo se da publika ne daje priliku da se pokažu. Šteta, jer za samo 12 € ne vidiš tako često toliko obećavajućih bendova na hrpi. Uostalom, kaže se: sljedeći put bit će bolje!
Tekst i fotografije: Lea Lesar
Galerija slika
