Autor: Primož Novak
Mjesto: Tolmin, Slovenija
Datum koncerta: 07.08.2017
Broj posjetitelja: 5000
Cijena karte: 60€-99€
Punk Rock Holiday, po sedmi put! Unatoč ne najboljšim počecima, festival je posljednjih godina silno dobio na ugledu pa je već nekoliko godina rasprodan. Ovo izdanje rasprodalo se čak istog dana kad su karte tek puštene u prodaju. Teško je bilo zamisliti da za punk rock postoji takav interes. Ali čini se da punk rock scena proživljava preporod.
Na prethodnim izdanjima festivala nastupilo je malo more priznatih punk rock sastava koji su svoj put započeli još osamdesetih. Naravno, i ove se godine našlo koje iznenađenje. Prvi su svoj povratak u Sloveniju nakon 16 godina najavili punk rock mogulski The Offspring. Kao drugo veliko iznenađenje pojavio se i povratak Pennywise, ovaj put s originalnim pjevačem. Tijekom festivala pokazalo se da je iznenađenja u popisu bendova bilo i više.
Na zagrijavajući dan na festivalu se već u prijepodnevnim satima osjećala prava festivalska atmosfera. Posjetitelji su se kupali na ušću, šumoviti dio prostora bio je preplavljen šatorima, a alkohol je tekao potocima. Zapravo je bilo pobrinuto za sve. Izbor hrane svakako je bio razigran, pivo se moglo dobiti za jedan euro, a sustav plaćanja karticom pobrinuo se da povratom čaše okoliš ne bude zagađen. Svakako treba pohvaliti i sanitarije, koje su se čistile svaki dan. Uz doplatu bili su dostupni i obični WC i topli tuš. Ono što je sve festival nudio moglo bi se nabrajati još dugo, no prije nego što krene priča o izvođačima, valja spomenuti i mali skate park, gdje su oni malo vještiji s rolkom i BMX-om pokazivali svoje vratolomije na tamošnjoj rampi. Zadnji dan odvio se i turnir.
Dan zagrijavanja (7. 8. 2017)
Koncertno događanje otvorili su britanski Thrash Boat, mladi punk rockeri s jednim albumom iza sebe. Nekog velikog zanimanja tu još nije bilo, iako je bend upozorio da se još rađaju novi punk sastavi koji će jednom nešto značiti na sceni. Sljedeći, koji se zovu The Kenneths, dali su do znanja da je tradicija još uvijek živa. Čuo se naime uzor u Ramones i The Clash. Trio nije komplicirao, nego je u prvi plan stavio jednostavne gitare i bubnjeve i tako pokazao vrline staromodnijeg punka. Svirka se poprilično zaokrenula kod australske postave Clowns, koji su udarili znatno jače. Kao i mnogi australski sastavi, i Clowns donose nešto posebno sa svojim punk rockom, koji naglaĺava i elemente hardcorea. Sama glazba Clowns zahtijevala je malo više pažnje, naime i skladbe su bile poprilično dulje i posljedično zahtjevne. Clowns, koji imaju tri albuma iza sebe, predstavljaju na sceni neku svježinu i vjerojatno će s godinama bend postati samo veći.
Prostor se sa svakim satom sve više punio, a malo prije deset navečer na pozornicu su izišli Jaya the Cat, koji su publiku primirili nakon podivljalih Clowns. Jaya the Cat predstavili su mješavinu punka, ska i reggaea. Bend, koji djeluje već gotovo dva desetljeća, nije imao nikakvih zamjetnih problema s nastupom. Prije svega dobro su se pobrinuli da se publika zabavlja, iako se moglo očekivati koji »nažigaški« dio više, ali to općenito nije pokvarilo dojam jer su skladbe bile relativno raznolike. Za točku na i pobrinuo se karizmatični bradati vokalist Geoff Lagadec, koji je povremeno nagnuo bocu viskija.
Slijedili su slovenski Pigs Parlament, koji se od prvog izdanja festivala trude i izvrsno ga promoviraju. Ako su Pigs Parlament prije nekoliko godina bili još mlad bend koji skuplja kilometražu, ove su godine pokazali da su nakupili malo more iskustva. Treme nije bilo moguće primijetiti, ni velika pozornica im nije stvarala probleme. Bend je tri četvrt sata samouvjereno predstavljao svoj materijal, koji dotiče punk rock, ska, hardcore i još ponešto. Svakako šaren repertoar, ali i kaotičan, jer se bend koristi svačim. No nedvojbeno su Pigs Parlament dobro zagrijali publiku, koja je čekala zvijezde večeri.
Prostor se do ponoći napunio do zadnjeg kutka. Termin je naime bio rezerviran za legendarne The Offspring, koji su se u povijest upisali 1994. legendarnim albumom Smash. Bend je svoj set započeo hitom »You’re Gonna Go Far Kid« s albuma Rise and Fall, Rage and Grace, što za otvaranje nije bio baš najbolji izbor, ali se ubrzo iskupio skladbom All I Want. Euforija publike s svakom se skladbom pojačavala. Kod skladbe Staring the Sun moshpit se osjetno povećao, a publika je The Offspring divljanjem i pjevanjem pratila sve do kraja. Bend je u solidnoj formi. Odsvirano je bilo više nego dobro, nikakvih pogrešaka nije se moglo primijetiti. Za vokal Dextera Hollanda moglo se očekivati da će pogaziti, ali njegov je vokal bio izuzetno snažan i jasan. Tu se čak pojavio osjećaj playbacka, jer je Holland prije imao problema s vokalom, a sada ih nije bilo. Unatoč oduševljenju i dobrom repertoaru valja primijetiti da su The Offspring sve odsvirali previše rutinski. Komunikacije s publikom bilo je vrlo malo, najviše je zapravo rekao gostujući gitarist, koji je zamijenio karizmatičnog Noodlesa, odsutnog zbog roditeljskih obveza. Ako se povuče crta, The Offspring su nedvojbeno napravili žurku, što je i logično kad nakon toliko godina ili čak prvi put uživo čuješ klasike poput Walla Walla, Kids Aren’t Allright, Bad Habit i vječni Self Esteem. The Offspring su probudili osjećaj nostalgije, ali sljedeći put može se očekivati još nešto više.
Prvi dan (8. 8. 2017)
Za dan zagrijavanja na području festivala napunilo se gotovo sve, no s prvim službenim danom izniklo je još nekoliko šatora. Događanje je počelo već rano na obalnoj pozornici, postavljenoj kod ušća, što je bilo više nego prikladno. Posjetitelji koji su se uputili na kupanje mogli su pogledati i mlade obećavajuće bendove. Na maloj pozornici izredali su se talijanski pop punkeri Wasei Hey! Go!, hrvatski punk rockeri Fast Response, belgijski Altitude, francuski melodični hardcoreovci Adversity, austrijski 7 Dials Mystery te Deadends. S svakim bendom prostor se sve više punio, a osjetno puno bilo je kod postave Petrol Girls, koja se proglasila feminističkim post hardcore bendom. Iako glazbeno nije riječ o presežcima, publika je više nego dobro prihvatila bend u kojem su dvije djevojke, od kojih je jedna brinula za ljutite vrisku vokale. Potencijala nedvojbeno ima, ali treba još poneka nadogradnja da bi sve skupa bilo privlačnije još većoj publici.
Događanje se potom preselilo na veću pozornicu, a glazbeno je prevladavao hardcore. Predstavili su se Jesus Piece; američki hardcore bend iz Philadelphije, koji je beskompromisno udarao snažnim zametaliziranim hardcore skladbama. Smirilo se još kod sljedećeg benda The Generators, koji su poslužili tradicionalnijim punk rockom koji je naglaĺavao i vrline street punka. Bend je podržala već veća publika, što je i zasluženo, s obzirom na to da postoje već dva desetljeća.
Sljedeći su nastupili stari znanci festivala, The Real Mckenzies. Bend je kako i dolikuje napravio pravu žurku svojom glazbom, koja se uz punk rock služi poskočnim keltskim utjecajima. Bend inače dolazi iz Kanade, no uz stalnu upotrebu škotskih gajdi cijelo je vrijeme prisutan duh te zemlje, a i kod određenih skladbi riječ je o obradama škotskih napjeva. Kao stalni gost u Sloveniji nije se očekivao velik posjet, no prostor se lijepo napunio, a publika je već skakala s pozornice pa je u prednjim redovima bilo poprilično divlje. Općenito je bend djelovao u dobroj formi, povremeno je pjevao samo vokal jedinog originalnog člana Paula Mckenzieja, ali koncert je ipak uspješno izveden.
Zaokret je uslijedio s priznatom kalifornijskom postavom Ignite, koji su poslužili odličnom kombinacijom punk rocka i melodičnog hardcorea. Bend je Punk Rock Holiday posjetio prvi put 2014., a sada se vratio predstaviti skladbe s aktualnog albuma A Way Against You iz 2016., iako je najveći naglasak bio na skladbama s albuma Our Darkest Day (2006). U jednom satu, koliko su imali na raspolaganju, bend je više nego solidno predstavio presjek svoje karijere. Na uigranost se nema što požaliti, a ni na zvuku nije bilo odstupanja. Posebno valja pohvaliti vokalista Zolija Teglasa, koji je svojim obraćanjima upozoravao na razne problematike, uglavnom političke naravi. Na sreću, Teglas nije brbljao u nedogled, nego je kratko i jezgrovito odredio problem pa je odmah slijedila skladba. Iako Ignite nisu više mlad bend, još uvijek su dovoljno energični da naprave koncert primjeren tome.
Ostale su još zvijezde večeri, dugo očekivani Pennywise s originalnim vokalistom Jimom Lindbergom. Bend je svoj repertoar ograničio na prvih šest albuma, dok je novije ostavio na miru. Iako je praktički riječ o starcima punk rocka, Pennywise su već na samom početku pokrenuli publiku u divljanje. Skakanja s pozornice dakle nije falilo, a poznate skladbe poput Fuck Authority, Society, Fight Till You Day, Same Old Story glasno su odjekivale iz publike. Odsvirano je i nekoliko obrada, Pennywise su odali počast Bad Religion, Minor Threat, Beastie Boys, pa čak i Benu E. Kingu. Repertoar je nedvojbeno bio šaren, mnogi su vjerojatno proživljavali svoju mladost uz odsvirane klasike. Zapinje međutim kod forme benda. Dok je ritam sekcija držala tempo, gitarist Fletcher dopustio si je poprilično pogrešaka. Jim Lindberg pak vokalno nije više u takvoj kondiciji kao nekad, ali tu se možemo izgovarati na umor. Od Pennywise se očekivalo više, no umjesto koje skladbe više, publika je dobila Fletcherovo »humoriziranje«, a vrhunac je dosegnut kad je jednom sudioniku koji je skočio na pozornicu poderao majicu. Solidan repertoar Pennywise su zaključili skladbom Bro Hymn, koju je na kraju pjevala brojna publika na pozornici. Očekivanja su bila visoka, no s zamazanim zvukom i fušanjem dojam se malo pokvario. Ali Bro Hymn odjekivao je još dugo u noć, jer se žurka nastavila na plaži, kamo se uputio i Fletcher.
Drugi dan (9. 8. 2017)
Tempo festivala bio je nemilosrdan. Ponovno je počelo na obalnoj pozornici već u dvanaest. Počelo je s austrijskim punkerima Never Been Famous, a slijedili su španjolski brzi melodični punkeri Acid Snot, grčki punk rockeri Bandage te Day Oof. Potonji su brzom skate punku dodali još hrpu zanimljivih melodija i solaža, što daje lijep potencijal za dalje, a istodobno bend time izlazi iz prosjeka. Manje su komplicirali njemački Teenage Love Guns, koji su se držali jednostavnijih zahvata. Oko četiri na pozornicu su stupili mladi slovenski nadobudnici Start At Zero, koji su u pola sata odsvirali dinamičan skate punk i dali do znanja da u mladim slovenskim punk bendovima postoji lijep potencijal.
Područje obalne pozornice bilo je sve punije, a na svoje su došli pristaše melodičnog hardcorea, nastupili su naime mladi engleski nadobudnici Higher Power, koji su svojim stilom podsjećali na hardcore devedesetih. S vokalom su se pojavile asocijacije na legendarne Life of Agony.
Događanje na obalnoj pozornici zasluženo su zaključili izraelski Not On Tour. Bend se služi brzim beskompromisnim hardcoreom s ljutitim ženskim vokalom. Kratkim skladbama bend je naglasio da će u prvi plan staviti jednostavan šus i ništa nepotrebnih dodataka. Iako nije riječ o prepoznatljivom bendu, prostor je bio pun do zadnjeg, a u prvim se redovima već marljivo moshalo.
Nakon podivljalog nastupa Not On Tour na glavnu su pozornicu stupili No Trigger, američki punk rock/hardcore bend, koji je u 40 minuta odsvirao skladbe s oba albuma i ovogodišnjeg EP-a. No Trigger su energičnim nastupom i dobrim pjevnim vokalom uvjerili da ih vrijedi pogledati.
Za one koji se kunu u udarniji hardcore bilo je pobrinuto sljedećim bendom. Pozornica je bila rezervirana za hardcore veterane, bostonske Slapshot, koji su svoj glazbeni put započeli već osamdesetih. U jednom satu Slapshot su nekako saželi svoju glazbenu karijeru. Skladbe su bile raznolike, neke su bile starokolski obojene u stilu nekih Warzone, a poneka se već mirkala s čim tržišim, pojavile su se asocijacije na Blood For Blood, Sick Of It All i čak Agnostic Front. Slapshot su unatoč godinama nastupili više nego solidno i obranili boje hardcorea.
Atmosfera na festivalu samo se još pojačavala. Slijedilo je više melodike i pjevnosti. Nastupili su naime Face to Face, kalifornijski punk rockeri koji su došli uz poplavu punk rocka devedesetih, ali nekako nisu došli u prvi plan kao drugi bendovi koji su završili pod okriljem izdavača Fat Wreck. Face to Face su brzo raspršili sumnje kad je bend odsvirao nekoliko starijih skladbi, a povremeno su predstavili i nešto novije. Publika je pjevanjem refrena i skakanjem s pozornice dobro surađivala, tako da su Face to Face dobili zaslužen dobar odjek, primjeren dugom postojanju.
Američki punk rockeri Anti-Flag već su stari znanci festivala. Ovaj su put na pozornicu festivala stupili već četvrti put, što ne znači da će stvar odraditi rutinski. Bend redovito izdaje nove albume i redovito koncertira, tako da sa svakim nastupom Anti-Flag ponude nešto novo u svom repertoaru, a pritom ne zaboravljaju priznate skladbe poput 1 Trillion Dollar$, The Press Corpse, Broken Bones, Cities Burn i Power to the Peaceful. Ni ovaj put zaγtitari nisu imali malo posla da na pozornici ne bude previše sudionika koncerta. Uvijek politički kritični Anti-Flag naravno su ponovno oduševili. Bend se može pohvaliti izvrsnom komunikacijom s publikom i uigranosti. Skladbe su pak zarazne i udarne sa snažnim tekstovima. Anti-Flag možda ne rade toliko na brzim skladbama, ali smisao za žurku imaju nevjerojatan.
Za one koji se kunu u brzu punk rock svirku bio je rezerviran termin u ponoć, kad su kao zadnji bend trećeg dana festivala na pozornicu stupili Good Riddance, koji su oduševili već 2012. U međuvremenu je bend snimio novi album Peace in Our Time, s kojeg je odsvirao i nekoliko skladbi. Ponajviše je zanimljivo u samom repertoaru bilo to da je bend u prvi plan stavio ponajprije brze skladbe, dok one sporije nisu došle ni do pravog izražaja. Godine se bendu već malo poznaju, osobito kod vokalista Russa Rankina, koji nema više tako snažan vokal kao nekad. Posebno ovdje valja pohvaliti bubnjara Seana Sellersa, koji je svojom brzinom i preciznosti često preusmjeravao pozornost na sebe. Povremeno se činilo da ga gitarist i basist jedva slijede, a Sellersu energije nije i nije ponestajalo. Good Riddance su svoj set zaključili za dobar sat i još jednom pokazali što je onaj pravi beskompromisni, »nabrijani« punk rock.
Treći dan (10. 8. 2017)
Pretposljednji dan festivala također je počeo već u dvanaest, a počelo je s talijanskim Actionmen, koje je došlo pogledati priličan broj ljudi. Actionmen su odsvirali zabavan punk rock, a sudeći po dobrom posjetu, možemo očekivati da će nas jednom zabavljati i na velikoj pozornici. Nakon zabavljača Actionmen slijedili su talijanski pop punkeri Why Everyone Left, a potom su nastupili slovenski Real Life Version, koji su još jednom pokazali da je Ajdovščina u punk rocku jaka.
Program se lijepo nastavio po rasporedu. Izredali su se austrijski Barrier Reef the Great, agresivnije su pristupili engleski hardkoraši Bono! (ne, bend ne svira hardcore obrade U2). Puno zanimanja pobrali su švicarski hardkoraši Nofnog, koji su svoj set na sreću odsvirali do kraja, a nakon toga je nastupilo nevrijeme, koje je donijelo samo kaos i tako prekinulo šaren program.
Dugo najavljivano nevrijeme donijelo je poprilično zbrku, nastup brazilske postave 69 Enfermos prebačen je na sljedeći dan, a kalifornijski sastav Get Dead dobio je nastup nakon glavnog benda dana na glavnoj pozornici. Nevrijeme na sreću nije ostavilo teže posljedice pa se program na glavnoj pozornici mogao nastaviti po rasporedu.
Malo prije sedam navečer događanje na glavnoj pozornici započelo je s Pears, mladim američkim hardcore punk bendom koji ima dva albuma iza sebe, a posljednji je izdao za priznatu izdavačku kuću Fat Wreck Records. Kod Pears nije djelovalo da otkrivaju nešto novo, nego su se držali provjerenih obrazaca, ali ipak je riječ o mladom bendu koji ima još puno toga za reći.
Kod postave Teenage Bottlerocket, koja je nastupila već prije dvije godine, prostor se vidljivo napunio, što je logično jer bend poseže za pjevnom i melodičnom glazbom. I veći je naglasak bio na vokalnim melodijama, koje je publika dobro poznavala. Između ostalog poznavala se i kilometraža benda, koji koncertira već više od 15 godina. Teenage Bottlerocket nedvojbeno su zadovoljili one koji se kunu u No Use for a Name, Lagwagon, Bouncing Souls i sl.
Hardcorea na festivalu svakako nije manjkalo, uz iznimku koje legendarno NYHC ime, a za to su bili na rasporedu legendarni Madball, koji su u Sloveniji nastupili već mnogo puta, a u Tolminu između ostalog i na festivalu Metalcamp. U jednom satu, koliko su Madball imali na raspolaganju, bend se nije suzdržavao. Isticao se energični vokalist Freddie Cricien, koji se iznenađujuće dobro drži, a ni vokalno ne gaza. Instrumentalni dio je više nego solidan, ritam sekcija bila je pristojno udarna, a gitarist Mitts nanizao je cijelu hrpu brzih i udarnih rifova, kako se za hardcore i dolikuje. Izborom skladbi saželi su razdoblje od ranih izdanja do posljednjeg albuma Hardcore Lives (2014). Madball su i danas više nego vrijedni pogleda.
Prava žurka počela je sa sljedećim starim znancima, Less Than Jake. Bend odlično kombinira zarazni punk rock sa skom i reggaeom, što dodatno potpomažu saksofon i trombon. Less Than Jake cijelo su vrijeme oduševljavali izuzetno pozitivno nastrojenom glazbom. Riječ catchy kod njih dobiva pravo značenje. Posebno treba pohvaliti gitarista Chrisa DeMakesa i basista Rogera Limu, koji su odlično izmjenjivali vokale, a kod potonjeg valja istaknuti i njegov izvrstan smisao za vokalne melodije. Nedvojbeno su Less Than Jake oduševili i obraćanjima, Roger Lima stalno se šalio na svoj račun. Između ostalog spomenuo je da ako je publika pijana na njihovu koncertu, automatski su bolji bend za slušati. Za Punk Rock Holiday rekao je da je tako dobar festival da će ostatak njihove turneje biti jadan. Ukratko, Less Than Jake uvijek oduševe.
Za dodatnu zabavu pobrinuli su se još legendarni Toy Dolls. Legendarni trio, čiji je originalni član samo gitarist/vokalist Michael Algar, nastao je već 1979. Toy Dolls su svojom glazbom dali dašak staromodnog punka s jednostavnim gitarama i ritmovima. Naravno, osjećali su se i Oi utjecaji. Sve skupa imalo je šaljivu konotaciju, povremeno je djelovalo kao da prave glazbu za neki crtić. Trio se unatoč godinama nije suzdržavao, koncert je odsvirao više nego uvjerljivo. Toy Dolls su po viđenom mogu biti uzor mladim bendovima da se i u starijim godinama može napraviti energičan koncert.
S Toy Dolls trebao se zaključiti program četvrtog dana, ali zbog nevremena na obalnoj pozornici nisu nastupili Get Dead, koji su dobili kasni termin na glavnoj pozornici. Unatoč kasnom satu bend, koji je prije nekoliko godina završio kod izdavača Fat Wreck, pokušao je uvjeriti one koji su imali dovoljno energije za još jednu dozu punk rocka.
Četvrti dan (11. 8. 2017)
Nestabilno vrijeme zagorčalo je već prijepodne pa su brazilski 69 Enfermos ponovno prebačeni na kasniji termin. Na sreću, pljusak je bio jedini tog dana pa je na obalnoj pozornici, uz iznimku brazilskih nesretnika, događanje krenulo po predviđenom programu. Nastupili su belgijski punk rockeri Corbillard, a boje hardcorea branili su La Armada, koji su osnovani u Dominikanskoj Republici, ali su se nakon nekoliko godina preselili u SAD. La Armada su poslužili uistinu ljutitim hardcoreom, koji se mirka i s death metalom i grindcoreom.
Oko dva nastupili su Sled, obećavajući bend koji u punk rock uvodi i elemente stoner rocka, čime dokazuje kakav manevarski prostor punk ima općenito i da kombinacija ne može tek tako ponestati. Slijedili su engleski skate punkeri Sombulance, američki After The Fall te njemački Straightline. Kod potonjih ne bi bilo čudno da sviraju na Metaldaysu. Bend se naime služi brzim hardcore zahvatima s osjetnim utjecajima crossover thrash metala. Straightline su nedvojbeno bend koji puno obećava jer jednostavno izlazi iz prosjeka.
Kao pretposljednji na obalnu su pozornicu stupili Darko, koji su u Sloveniji nastupili već nekoliko puta. Engleski bend koji svira melodični hardcore došao je podržati priličan broj ljudi, što je potvrđivalo popularnost benda. Nakon Darko napokon su na red došli dvaput prebačeni 69 Enfermos, kod kojih se vidjelo da nemaju više nimalo energije, a i odsvirano je bilo poprilično ispod razine, tako da će se za 69 Enfermos jednostavno trebati pričekati bolja prilika.
Prvi bend na glavnoj pozornici zadnji dan bili su nizozemski Undeclinable Ambuscade, koji su se probudili nakon 2009. i uputili na dostojanstvenu oproštajnu turneju. Sekstet, koji se može pohvaliti s tri gitare, nanizao je solidan repertoar, glazbeno doduše nije bilo presežak, ali što se tiče odsviranog, nema što za primijetiti.
Kanadski Chixdiggit bili su zanimljivo iznenađenje. Ponajprije u tome da bend uopšte postoji. Chixdiggit su naime postali vidljiviji kad su se na prijelazu stoljeća pojavili na priznatoj kompilaciji Short Music for Short People (Fat Wreck). Pristojan album Chixdiggit nisu izdali više od deset godina, zato su u repertoaru svirali skladbe sa svih četiriju albuma. Bend je ponudio malo ublaženu verziju punk rocka, koja je bila poprilično u skladu s pop punk bendovima koji sviraju na maturalnim plesovima u SAD-u. To ne znači ništa loše, Chixdiggit su bili ugodno uigrani, samo se vokali nisu činili u najboljem stanju.
Ugodno iznenađenje bili su 88 Fingers Louie. Bend koji se prije nekoliko godina probudio i ponovno počeo aktivno djelovati. Ove je godine bend izdao čak i novi album, prvi u devetnaest godina. Bend je u jednom satu predstavio dobru kombinaciju punk rocka i melodičnog hardcorea. Najviše je pažnje dobio ponajprije hiperaktivni dugokosi gitarist Mr. Precision, koji je nekoć svirao u Rise Against. Mr. Precision je svojim preciznim sviranjem i jasnim zvukom poprilično zasjenio ostale članove, koji njegovu preciznost nisu mogli dostići. 88 Fingers Louie nisu uvjerili samo glazbom, nego i dobrom komunikacijom s publikom, a rado su se i šalili na svoj račun. Svakako su mnogi dobro zapamtili nastup benda, tako da se nada da neće trebati čekati još 19 godina na novi album i povratak u Sloveniju.
Slijedili su punk rock starci Snuff, koji su se nakon četiri godine vratili na Punk Rock Holiday. Slično kao Less Than Jake, i Snuff su napravili pravu žurku. Bend, nastao prije više od tri desetljeća, ponudio je zanimljivu kombinaciju punk rocka, skate punka i ska. Sama posebnost Snuff, koji su dobro animirali publiku i svirali raznolike skladbe, je u nečem drugom, što je u punk rocku rijetkost. U bendu naime djeluje i klavijaturist Lee Murphy, koji je određenim skladbama dodao šaljiv dašak i višeslojnost. Naravno, Murphy je, kad nije svirao klavijature, svirao i gitaru. Snuff su u jednom satu više nego uvjerili, a publika ih je ponovno dobro prihvatila raznim divljanjem.
Ostali su samo još Propagandhi, kanadski bend koji je počeo kao punk rock bend, a zatim je sa svakim albumom počeo razvijati novi stil, koji se izrazito pokazuje na novijim izdanjima, progresivno usmjerenima i sukladno tome kompleksnima. Propagandhi su otvorili skladbom Speculative Fiction, koja počinje mirno, a zatim se razvije u hardkorovsku svirku punu zanimljivih obrata. Uigranost benda bila je nedvojbeno vrhunska, a novijim skladbama dali su do znanja da granica ne poznaju. Ponajprije novije skladbe imaju sve atribute kojima se određuje progresivna glazba; neobične strukture u kojima nije bilo izražajnog refrena, promjene u ritmici, izražajne bas linije koje nisu bile samo podrška gitari te hrpu raznolikih rifova koji se nisu temeljili samo na nekoliko akorda. Novije skladbe nisu dobile najbolji odjek, ali su se starijim obožavateljima iskupili skladbama s albuma Less Talk, More Rock, gdje je i publika počela malo više migoljiti. No nakon toga Propagandhi su se opet vratili u kompleksnije vode i dali do znanja da im nisu strani ni metal ni post-hardcore. Bend se prvi put predstavio i s gitaristicom Sulynn Hago, koja je preuzela drugu gitaru za koncertne potrebe. Propagandhi su svojim zahtjevnim repertoarom oduševili i istodobno razočarali, jer su premalo naglaska dali prvim albumima. No kako god je sve odsvirano, bilo je na izrazito profesionalnoj razini.
Rajanja naravno još nije bilo kraj. Neki su zbog jutarnjeg pljuska ranije spakirali kofere, a oni koji su ostali pri snazi uputili su se na ušće, gdje su karaokama zabavljali Pigs Parlament, što je postala već neka tradicija.
Punk Rock Holiday 1.7 bio je nedvojbeno uspješan. U pet dana u bogatom i raznolikom programu izredalo se mnogo priznatih iskusnih sastava i obećavajućih mladih bendova, tako da su izgledi za buduća izdanja festivala više nego dobri. Što će donijeti sljedeće izdanje, za sada ostaje zagonetka.
Fotografije: Anastazija Stepić
Galerija slika
