Autor: Rok Klemše
Izvođač: Vigilance
Izdavač: Metal Tank
Izlazak: year_month
Trajanje: 38:43
Ocjena: 4.5/5
Produktivnost domaće metal scene ove je godine naprosto zapanjujuća. Od početka godine izašlo je već, vjerovali ili ne, sedam studijskih albuma, a sasvim je moguće da sam nekoga i propustio. Još je hvalevrednije to što je većinom riječ o izuzetno kvalitetnim albumima. Statistika je zapanjujuća, a tek smo na dobroj četvrtini godine! Tom kvalitetno vrhunskom nizu pridružuju se Vigilance iz Postojne, koji nakon u jesen 2011. objavljenog EP-a Steeds of Time sada kao četiri jahača apokalipse najavljuju kraj svijeta dugometražnim prvijencem Queen of the Midnight Fire.
Već moja uvodna rečenica nagovještava smjer koji su odabrali Vigilance, jer se četvorka na albumu poigrava okultnim temama, a to nagovještava već zloslutni klavirski uvod u prvoj, naslovnoj skladbi. Ona uspostavlja mračnu, zloslutnu atmosferu koja prožima svih četrdesetak minuta druženja s kraljicom ponoćne vatre. Bend nije samo postavio novi tekstualni i tematski kamen međaš s okultnom tematikom, još je snažnije zacrtao svoj glazbeni identitet. Vigilance su se oslobodili okova Iron Maiden, koji su još najjače pritiskali Steeds of Time, i obavili se paklenim obručem pronicljivog autorskog pečata. Taj doduše ne skriva da mu je najveći uzor još uvijek Iron Maiden, ali moćan napitak jačaju raznovrsni utjecaji koji sežu od Black Sabbath i King Diamond pa preko speed metala do čak ekstremnih vrhunaca black i death metala.
Upravo zbog glazbene raznolikosti, a još više zbog snažnog materijala te instrumentalno/vokalne izvedbe na visokoj razini, Queen of the Midnight Fire teče kao pet rijeka grčkog podzemlja. Vigilance su izvedbu na ploči u usporedbi s EP-om podigli za nekoliko stepenica više. Instrumentalne dionice, u kojima Vigilance naprosto blistaju, mnogo su razrađenije, a krase ih raznolika igra gitarskog dvojca i rika ritam sekcije. Dečki dokazuju da je u pisanje materijala uloženo dosta rada, jer su skladbe razgibane i dinamične, a svaka ima svoju crnu dušu, pa osjećaja ponavljanja na ploči nema. Za to treba zahvaliti ponajprije raznolikim rifovima Giliana Adama, koji su čas agresivni, čas speed metalski nabrijani, a čas hipnotički primamljivi poput kraljice na naslovnici. Odlične, promišljene solaže rifovsku osnovu samo nadograđuju, dok ritam sekcija gitarskom dvojcu ni po čemu ne zaostaje. Anže Stegel ludim bas linijama jasno pokazuje da mu je veliki uzor Steve Harris, no šetnja njegovih prstiju po vratu gitare i duboko štropotanje žica unatoč tome (ili baš zbog toga) čine fenomenalnu opoziciju gitarskim linijama. Napokon bas na slovenskoj metal ploči (iznimka je možda samo Gonoba) koji zvuči onako kako treba! Ne zaostaje ni odlična bubnjarska izvedba Tinea Kaluže, koja je posve samosvojna, naglašava gitarske linije, ali ne samo njih, jer je hobotničasti bubnjar posvuda brz i precizan, bilo da se radi o začecima blast-beatova, raznolikim prijelazima ili promišljenoj uporabi činela, koja snažno obogaćuje cjelokupni zvuk sastava.
Izvrsna prirodna produkcija zračnu atmosferu samo podupire, jer nema pretjeranog umjetnog uljepšavanja. Gitarski rifovi režu poput bodeža, bas bubnja kao obredni bubnjevi, a oni zvuče posve prirodno, dok se trag nekakvih triggera i drugih efekata posve izgubio. Vjerojatno središnja točka ploče, usprkos fantastičnoj instrumentalnoj izvedbi, ipak je vokal Jakoba Rejca, koji dokazuje nevjerojatan glasovni napredak. Jakob uglavnom ostaje u srednjim registrima u kojima je njegov prirodni vokal iznimno uvjerljiv i mračno primamljiv, a na još višu razinu vokalnu izvedbu podiže zapanjujućim falsetnim krikovima te hitrim, ali učinkovitim i uvjerljivim death metalskim growlovima i oštrim black metalskim linijama.
Najboljih trenutaka ima previše da bih ih nabrajao, ali vrijedi istaknuti sljedeće: epski uvod s naslovnom skladbom, čiju srh izazivajuću atmosferu obogaćuju klavirski ukrasi; lovecraftovski atmosferični What Lies Beyond…; gang vokale u Night Terrors; briljantne rifovske i solističke izlete u Four Crowns of Hell i crnomisni dio u drugoj trećini skladbe; zračni instrumental Poetry and the Gods, koji bi lako našao mjesto u nekom Lynchevom ili Cronenbergovom ostvarenju, a za kraj još i brutalni Ritual of Death, koji je ovaj put nakon Rager dema Eat Metal (2012.) i prvog Vigilance dema doživio već svoju treću inkarnaciju. Sve su to tek djelići bogatog zvuka Queen of the Midnight Fire, koji je sa zapamtljivim, odlično napisanim skladbama, vatrenom instrumentalnom i vokalnom izvedbom te zlobnom, mračnom i potresnom atmosferom poput putovanja beskrajnim hodnicima Kingova hotela Overlook u kultnom Isijavanju. I poput jezovitih blizanki, Vigilance i kraljica ponoćne vatre poručuju: »Come play with us…«
Queen of the Midnight Fire izlazi sutra kod izdavača Metal Tank, a službena “release party” zabava održat će se ovu subotu, 18.5.2013., u MC Postojna.
Postava
Anže Stegel – bas
Tine Kaluža – bubnjevi
Gilian Adam – gitara
Jakob Rejec – vokal, gitara
Rok Zalokar – klavir
Produkcija
Rok Zalokar
Popis skladbi
1. Queen of the Midnight Fire
2. Behind the Cellar Door
3. SpeedWave
4. What Lies Beyond…
5. Night Terrors
6. Four Crowns of Hell
7. Poetry and the Gods
8. Under Sulphurous Skies
9. Ritual of Death
