Izdavač: Century Media Records
Datum izlaska: 7. 10. 2022.
Produkcija: Chris “Zeuss” Harris
Trajanje albuma: 60.28 min
Žanr: Heavy Metal / Progressive Metal
Ocjena: 9.0/10
Vjerovali ili ne, Queensryche se vraćaju s novim albumom. »Digital Noise Alliance« ukupno je četvrti studijski album sastava nakon onog burnog razdoblja koje se smirilo tek dolaskom vokalista Todda La Torrea. Prethodni album »The Verdict« (2019) donio je odmak u odnosu na prva dva albuma Queensrÿche s La Torreom, koja su u glazbeni artizam vratila mnogo toga što je sastav zauvijek smjestilo među najvidljivija i najvažnija imena svjetske heavy metal karte. »The Verdict«, kojeg je nemoguće proglasiti lošim albumom, ostavio je neke praznine otvorenima. Na njemu se javlja osjećaj da prelijep niz pjesama nosi neiskorišten potencijal da se razvije u artističkom smislu u još nešto više. Tako je album u cjelokupnom dojmu artistički definitivno škrtiji nego što se inače očekuje od Queensryche standarda.
»Digital Noise Alliance« u potpunosti ispravlja osjećaj da su se Queensryche s »The Verdict« prebrzo zadovoljili, ili još gore. Da namjeravaju nastaviti u ‘manje zanimljivom glazbenom smjeru’ predvođenom namjernom produkcijskom zvučnom ‘neprecizošću’. Novi album donosi izuzetno kvalitetnu kompaktnost, koju prati silno spretna i učinkovito grabežljiva izbrušenost samih pjesama, puna zarazno bombastičnih melodija, bilo uhvaćenih u tipične tercne harmonije gitara koje zvuče trenutačno prepoznatljivo queensrycheovski (odbace te ravno u osamdesete), bilo u kombiniranju ultramuzikalnog – u ekstremne vokalne visine usmjerenog – La Torrea sa slikovitim popratnim napjevima koji također djeluju nostalgično. Povrh svega toga treba istaknuti da je Queensryche ovaj put uspjelo satkati nekoliko izrazito prodornih gitarskih fraza, koje postavljaju osnovni temelj lukavo smjelom i uspješno izvedenom aranžiranju novog materijala.
Tu su trenuci koji zvuče posebno zanimljivo. Takva je jedna od mračnijih pjesama albuma, pogubna Behind The Walls, koja opet odmah osvaja ljubitelja sastava fenomenalnim refrenskim napjevom kakav iskresi samo stara Queensryche škola glazbe. U toj skladbi sastav prvi put na albumu izraženije ističe i nekoliko onih elemenata koji oduvijek spajaju esenciju klasičnih Queensryche s koketiranjem s progresivnim metalom. Takav karakter obilnije produbljuje završna i silno mračna Tormentum, koja svojim produljenim i razigranim instrumentalnim dijelom donosi svojevrstan artistički vrhunac albuma. Takvim se artističkim izazovima ne izbjegava ni Nocturnal Light u sredini albuma.
Produkcija je opet ‘svjetlija’ i ‘jasnija’ u odnosu na osjećaj ‘hrapavih’, gotovo ‘demo-iranih’ zasuna aranžerski jednostavnijeg prethodnika »The Verdict«, što će opet biti voda na mlin svima vama koji ne možete preboljeti zlatno razdoblje između 1982. i 1994.
Nije tu samo uvodna In Extremis, nego za njom jedna za drugom slijede još tri intenzivne heavymetalske koračnice, koje razvijaju izuzetno učinkovit spoj rifovskog voltaža i grabežljive glazbene retorike. Uvjerljivije skoro da ne ide. ‘Mid-eight’ pasaže opet izrazito spretno produbljuju dramu teatra kroz promjenu dinamike, a u njima se obilno zaiskri doprinos novog člana sastava. To je Kamelot bubnjar Casey Grillo, kojeg su Queensryche posljednjih godina detaljno testirali na koncertnim pozornicama. On je svojim raznolikim radom opet podigao razinu novog materijala na mjesto koje se inače očekuje od Queensryche. I to nakon što u ekipi više nema Scotta Rockenfielda. Grillo se odlično uklopio u sastav.
Ono što Queensryche ovaj put rade s posebno spretnom i profinjenom artističkom elegancijom jest kombiniranje starog s novim. Neprestano je prisutan osjećaj da su s nama osamdesete, jer pjesme jedna za drugom povlače paralele s karakterom materijala koji je nastajao ponajviše između 1982. i 1988., a istodobno u nadahnutosti članove kvinteta ovaj put valja posebno pohvaliti, jer nove ideje djeluju razigrano i ujedno izuzetno svježe. Zbog toga naprosto prekipijevaju od silno predanog brušenja.
Neki sljedbenici starih Queensryche nikada neće biti posve zadovoljni. Uvijek će isticati da je magija s Geoffom Tateom jedinstvena i neponovljiva. To je istina. No to vrijedi promatrati kao dio prošlosti sastava. Ono što Queensryche nude sa svojim četvrtim albumom bez Geoffa u postavi zapravo je više nego fenomenalna aproksimacija te magije, koja se nikada više neće vratiti. Zašto? Jer se u međuvremenu rodila nova magija. S Toddom, naime. I prokleto dobro funkcionira. Ako su se nakon slabijeg »The Verdict« javile bilo kakve sumnje, sada se može čak tvrditi da je »Digital Noise Alliance« nadogradnja i albuma »Condition Human« (2015) i »Queensrÿche« (2013).
U osjećaju da je želja za stvaranjem doista vrhunskog albuma ovaj put zaista bila veća ‘od cijelog svijeta’, da je aktualna ekipa (i s pridruživanjem gitarista Mikea Stonea – on je s Queensrÿche u prošlosti već surađivao) uhvatila pravu kreativnu kemiju i da se odlično međusobno razumije te naposljetku u osjećaju izuzetne opuštenosti, sveprisutnog žara srčanosti i plasmanu neprobojnog samopouzdanja, »Digital Noise Alliance« u usporedbi s tri prethodna albuma Queensrÿche zasigurno preuzima artistički tron. To naime reflektira najnoviji materijal, i to predvođen mirnijom i akustično uzvišenom Forest, koja nikako nije Silent Lucidity, a ipak pali 100% queensrycheovski. Od početka do kraja. U jednom komadu. Stvarno? Sastav je na rep albuma uklopio obradu vječnozelenog hita Rebell Yell, koji u izvorniku pripada Billyju Idolu. I eto nas opet tamo. Dobro je da je ta skladba na repu. Ne uklapa se. Ne zbog činjenice da je obrada izvedena u režiji Queensrÿche, nego zbog izrazitog stilskog odmaka kojeg ne izbriše ni heavymetalska konfekcija à la Queensrÿche. No to je oduvijek vrijedilo za Queensrÿche. I u klasična vremena, kad su snimali obrade drugih izvođača, pa zato zbog odluke sastava da uključi tu obradu na »Digital Noise Alliance« nije vrijedno raditi pretjeranu dramu.
Pred nama je dakle Queensryche album za koji će svi nostalgičari starih dobrih vremena sastava znati potvrditi da najimpresivnije i najučinkovitije sažima esenciju tih vremena i prevodi je u nova. Queensrÿche su nakon brodoloma 2012. zasigurno iznjedrili dostignuće koje smo svi čekali. Ponajprije svi sljedbenici koji stoje čvrsto na zemlji, koji sastavu nikada nisu okrenuli leđa i koji upravo zato znaju i mogu promatrati artizam sastava u eri s Geoffom Tateom (kao zaseban komad Queensryche povijesti) ravnopravno s drugim erama ‘vijugavog’ evolucijskog puta kvinteta.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. In Extremis
2. Chapters
3. Lost in Sorrow
4. Sicdeth
5. Behind the Walls
6. Nocturnal Light
7. Out of the Black
8. Forest
9. Realms
10. Hold On
11. Tormentum
12. Rebel Yell (dodatna skladba)
Postava:
Todd La Torre – vokal, prateći vokal
Michael Wilton – gitara
Mike Stone – gitara
Eddie Jackson – bas-gitara
Casey Grillo – bubnjevi
