Izdavač: Century Media Records
Datum izlaska: 24.06.2013.
Produkcija:
James “Jimbo” Barton
Trajanje albuma: 35.15 min
Žanr: Art Metal
Queensrÿche bez Geoffa Tatea. Queensrÿche s Geoffom Tateom. Upravo sam spomenuo dva sastava. Dva Queensrÿche sastava. Klasični Queensrÿche razišli su se s Tateom i u svoje redove uključili Todda La Torrea, koji je prije toga neko vrijeme pomagao ponovno oživljenim Crimson Glory. Prognani, ožalošćeni i posebno razjareni Tate pak je nakon izgona okupio oko sebe svoje ljude i danas vodi vlastitu verziju sastava Queensrÿche. Na sceni tako bez potrebe vlada pomutnja koju diktira sudar velikih ega, a ne zdrava pamet. Ruke si pritom trljaju samo odvjetnici, nitko drugi.
Ekipa Eddie Jackson, Scott Rockenfield, Michael Wilton, Parker Lundgren i odnedavno Todd La Torre, s obzirom na dosadašnji rad obiju današnjih Queensrÿche postava, prije je vjerodostojan nasljednik onoga što je ostalo nakon Tateova odlaska, iako i on ima pravo na korištenje imena Queensrÿche. Tateov ego nakon »Promised Land« nametao je glazbenu viziju ostalim članovima, a oni su poslušno izvršavali naredbe sve te godine. Sve do nedavnog raskola. Stvarno čudno. No drugačije si to ne možeš zamisliti nego da su sve vrijeme šutjeli i samo radili ono što im je Tate zapovijedao.
Tate je u svom bijesu odmah po odlasku osnovao vlastiti Queensrÿche sastav i zapravo nastavlja glazbenim smjerom objavljenih Queensrÿche albuma u novom tisućljeću. Njegovi bivši drugovi pak su u takvoj situaciji povukli jednostavan potez. Skupili su materijal za album koji će napokon pronaći poveznicu s djelima omeđenima godinama 1983.-1995. Dakle, novi album zvuči vrlo klasično. Jednostavno zbog potrebe za »preživljavanjem«. Da bi ponovno pridobili ljubitelje starih Queensrÿche albuma, to su jednostavno morali napraviti. Ne samo da će nakon onoga što se čuje na albumu »Queensrÿche« svi još rađe dolaziti na njihove koncerte, nego će možda Queensrÿche prodati i koji primjerak albuma više (što vjerojatno nedostaje još od izlaska albuma »Promised Land«). Novi album udara ravno u ono što su Queensrÿche radili u osamdesetima, a i na albumu »Empire« (1990).
No na »Queensrÿche« ne smijemo gledati previše nostalgično, emotivno i entuzijastično. Jer nas to može brzo zaslijepiti, zavesti. Više-manje se na albumu »Queensrÿche« radi samo o posrećenom replicirnju i oživljavanju starog duha, što u današnjoj situaciji može biti samo siguran i dostojan približak originalu. Od njega pak nikako ne može biti bolji. Niti jednak. Kemija u ekipi naime je potpuno drugačija nego u osamdesetima, kad su Queensrÿche svojim nadahnuto revolucionarnim djelima ostavili snažan pečat u razvoju metal glazbe. La Torre je izniman glazbenik. Laik ga lako zamijeni za Tatea na novom albumu. Ipak, kemija u ekipi 2013. potpuno je drugačija i skladbe ne zrače takvom strašću, neukroćenom žeđi za dokazivanjem, stvaralačkim entuzijazmom i ispovjednim karakterom kao klasična Queensrÿche djela, iako se stilski (sretno i poželjno) novi album veže uz klasično razdoblje. S ciljem preživljavanja Queensrÿche su u ovoj situaciji odabrali i znakovit naslov za novi album: »Queensrÿche«! Čak i naslovi na to upućuju. Uvodna X2 zapravo je uhvaćeni prepakirani sažetak Anarchy X s »Operation Mindcrime«.
Uostalom, stari zvuk vraća se i u produkciju. Harmonije u tercama, sami klasično urezani rifovi po ukusu škole osamdesetih, vraćena je i produkcija rušilne jeke topota Rockenfieldovih bubnjeva, iako je još uvijek osjetno daleko od produkcijskog savršenstva klasičnih albuma. I to je zapravo osnovna mana novog albuma. Istanjena produkcija ritam sekcije. U njoj se osjeća da želi uhvatiti prošlost osamdesetih, ali joj se približava neučinkovito, s dosta rezerve.
Vokal La Torrea pak je kao što rekoh. Bolju zamjenu za Tatea nije se moglo naći. Naizgled nezamjenjivi Tate dakle je zamijenjen! Odmah iza uvodne X2 udara skladba Where Dreams Go To die ravno u vrijeme nastanka albuma »Operation Mindcrime« i »Empire«, a kroz sve to opet puše iskrena veza sastava s »old school speed« metal korijenima prve polovice osamdesetih (Vindication). Daljnji razvoj događaja na albumu koristi isti recept i bit će pisan na kožu nostalgičarima klasičnih djela sastava. Gitare djeluju u dijalogu, kao da se s La Torreom ponovno pridružio sastavu Chris De Garmo.
Album je ekstremno kratak, svega dobrih 35 minuta! Skladbe su kratke, izravne, jezgrovite. Sastav je ponudio lijepu žetvu raznolikih autorskih rješenja i »Queensrÿche« je ugodno raznolik uradak. Za Queensrÿche kao sastav oduvijek je bilo karakteristično da su na albumima ostavljali po nekoliko strogo zapamtljivih refrenskih napjeva. I »Queensrÿche« ih nosi nekoliko. Prvi takav, koji možete pjevušiti u beskraj, u svoj njegovoj zaraznosti, uhvaćen je u refrenu skladbe In The Light. Ta bi skladba danas bila klasik da je nastala 1988. Pred kraj je takav i refren ubrzane Fallout, koja je izdana i kao singl. Mračna polubalada A World Without poseban je križanac između Sister Mary Suite i energije autorskog iskaza refrena albuma »Empire«. Na vokalu se kao posebna gošća ponovno pojavljuje Pamela Moore! Odličan refren! Posebna refrenska himničnost sažeta je u refrenu bržeg albumskog hitića Vindication. Oprezni su ovaj put dečki bili u pisanju materijala. Više-manje cijelo vrijeme podređeni prepakiravanju ideja svoje stare autorske škole.
S druge strane, upravo velika i ugodna motivska raznolikost albuma dokazuje da su Queensrÿche morali iskoristiti ideje koje su nastale već odavno, ali su bile spremljene u ladici. Čekale su po nekoliko godina na realizaciju. Pravo vrijeme je došlo i našle su mjesto na albumu »Queensrÿche«. Ali ih nisu posebno »bojali« niti drugačije motivski doradživali. Sastavu se jako žurilo s izdavanjem novog albuma.
Ovom albumu najviše će se obradovati svi vi koji ste dugo godina nedostajali klasične Queensrÿche. Tu su. Žrtvovan je Geoff Tate, ali Queensrÿche su opstali. Bez obzira na to što je album »Queensrÿche« pronašao dodir s osamdesetima, istodobno je i novi početak za sastav. Ovaj može udahnuti punim plućima i neopterećeno gledati u budućnost! A sad ublažimo strogost prema sastavu i pustimo i mi njega da odahne. Prošao je naime pravi pakao. Pri sljedećim potezima sastava prepustimo se zavesti i iznenaditi.
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 8.5 / 10
Popis skladbi:
1. X2
2. Where Dreams Go to Die
3. Spore
4. In this Light
5. Redemption
6. Vindication
7. Midnight Lullaby
8. A World Without
9. Don’t Look Back
10. Fallout
11. Open Road
Postava:
Todd La Torre – vokal
Michael Wilton – gitara
Parker Lundgren – gitara
Eddie Jackson – bas gitara
Scott Rockenfield – bubnjevi, orkestralni aranžmani
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Pamela Moore – vokal na skladbi br. 8
Andrew Reiher – violina, orkestralni aranžmani
