Izvođač: Anarchy-X
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: 2003
Ocjena: 3/5
Još jedni zanimljivi dečki iz Italije, ovaj put u ulozi tribute banda velikim art metalcima Queensryche. Za nešto takvo treba hrabrosti, o tehničkom znanju ne treba trošiti riječi, a kamoli o novcu koji moraš uložiti da ti instrumenti u studiju ili na pozornici nekako “queensrychevski” pucaju i vuku. Sve to se podrazumijeva. Problem je naravno vokal u takvom “tribute to” bendu. Max Bastasi na oko nimalo ne sliči Geoffu Tateu, ali ima iznimnu sreću da njegov vokal u registrima koji Tatea čine tako posebnim i unikatnim pjevačem zapravo uspijeva uhvatiti pravu boju i intonaciju Tatea. Smisao postojanja i djelovanja Anarchy-X time je zapravo opravdan.
Boja glasa je jedno, izražajna snaga i eksplozivnost drugo. Vokal ekspresivno ne može dosegnuti Geoffa Tatea. U višim do najviših registara postaje tanak, porozan, a prijenos snage iz srednjih u najviše linije njegova je slabija točka. Kao što je rečeno, spašava ga vrlo slična boja glasa originalu. Melodijski se artikulacijom dostojno približava originalu, no ne skriva podosta problema koji nastaju pri pjevanju engleskog. To je inače klasična boljka talijanskih grupa. Rado proguta koji samoglasnik, katkad smeta krivo naglašavanje, a uz to se stvorena melodija odmiče od originala Geoffa Tatea (a time i grupe Queensryche). Nevjerojatno je kako u strahovito teškoj Queen Of The Ryche vokal uspijeva sretno preplesti težinske stupnjeve naizgled nedodirljivog Geoffa Tatea. Naravno, uz uvažavanje navedenih kritičkih primjedbi, no one u ukupnom zbroju dobrog i lošeg nipošto nisu pogubne za konačni dojam o Anarchy–X.
Instrumentalni dio grupe predano je proučio Queensryche repertoar. U rukama Anarchy-X čvrsta je osobito Damaged, izvedbeno najlakša skladba odabranog repertoara. Ponajviše pale u uvodnoj Walk In The Shadows (naravno, produkcija je daleko od originala), a hrabrost dečki ne skrivaju ni time što su se prihvatili skladbe Suite Sister Mary. Integracija ženskog vokala tu je neizbježna, a dijalog između Maxa i Valerie posve zadovoljava tražene kriterije. Naravno, ovaj EP ne uspijeva uhvatiti jezovitu atmosferu originala, nedostaju bogatiji aranžmani u pozadini klavijatura i u istoj toj pozadini veći kontrasti zborske vokalne pratnje. No i u Silent Lucidity dečki su malo pregrubi i pravu ravnotežu između gitara i pozadine opet nema. Gitare guraju u prvi plan.
Sve je stvar novca. Ovo više nisu osamdesete, ni početak devedesetih. Vremena se mijenjaju, novac u mainstream rocku ide drugamo. Ako su ga imali za stvaranje svojeg veličanstvenog opusa Queensryche, Anarchy-X ga za njegovo potpuno kopiranje naprosto nemaju. No bez Queensryche ne bi bilo ni Anarchy X. I još nešto. Kopija ne smije biti bolja od originala. I nije. Ali je vrlo dobra. Naravno, s “low budgetom” ne dosegneš daleko, no u slučaju Anarchy-X znajte da imamo posla s iznimno posrećenom grupom koja posve kompetentno zna približiti i oživjeti originale. Instrumentalno su vrlo jaki. Vokal je ovaj put naravno bio okosnica analize, ali tako to ide kod svih “tribute to” bendova. Uspio pokušaj za Anarchy-X.
Postava
Max Bastasi – vokal
Fabio Lentola – gitara, prateći vokal
Marco Vaona – gitara, prateći vokal
Massimiliano “Alien” Barbieri – bas gitara
Luca Roggi – bubnjevi
Valeria Colombo – vokal na #4
Popis skladbi
1. Walk In The Shadows
2. Damaged
3. Revolution Calling
4. Suite Sister Mary
5. Silent Lucidity
6. Queen Of The Reich
7. Someone Else?
