Mjesto: Backstage / München / Njemačka
Datum intervjua: 03.03.2010
Victor Smolski gitarist je danas već gotovo legendarnih njemačkih heavy metalaca Rage, čiji korijeni sežu u prvu polovicu osamdesetih. Bjeloruski multiinstrumentalist, virtuoz i odnedavno glavni tvorac aranžmana Rage skladbi posljednjih 10 godina, u razgovoru za RockLine predstavio je sadržaj novog Rage albuma “Strings To A Web”, koji je izašao početkom veljače ove godine. Rage su sinonim za skupinu koja u svojoj priči o izdanjima albuma nikad nije iznevjerila. Svi su albumi posebni, svi drugačiji. Njihov je lik u svakoj točki evolucije ove skupine uvijek istinito uhvatio zatečenu radnu kemiju među različitim postavama skupine.
Victor nam se pridružio na razgovoru za RockLine s gitarom u rukama. Dok je odgovarao, cijelo je vrijeme zagrijavao prste, svirajući ljestvice po gitari. Električnoj gitari, naravno bez priključka na izvor struje. Kao da žvaće žvaku….
RockLine: Novom Rage albumu “Strings To A Web” ide odlično. U prvom tjednu nakon izlaska sletio je među 30 najprodavanijih albuma u Njemačkoj.
Victor: Da. I to nije sve. Obično takav album izdrži tjedan-dva na vrhu, a onda nestane s ljestvice. Naš je novi album na njoj izdržao cijela tri tjedna. To je stvarno lijep uspjeh za nas.
RockLine: Vidim da se već zagrijavaš (komentar na Victorovo neprestano sviranje po gitari)?
Victor: Da. Zapravo to radim zato što mi je današnji dan prilično stresan. A i za skupinu. Svirat ćemo posve nove pjesme, posve novu set listu, s posve novom opremom. To je naš prvi nastup na ovoj turneji. Poznato je da je ovaj prostor u kojem danas nastupamo poznat po vrlo lošim zvučnim karakteristikama. To je dodatna otežavajuća okolnost, jer ćemo se morati potruditi da postignemo optimalno zvučno ugađanje u Backstageu.
RockLine: Ipak ste se normalno našli netom prije turneje, na nekoj probi.
Victor: Da. Svakako.
RockLine: Kao glavni aranžer Rage skladbi, možeš li objasniti proces koji vodi do nastanka pjesme koju komponiraš?
Victor: Kad dobijem neku ideju, donesem je na probu i onda u biti “jamamo” na nju. I tako se razvija neka skladba. To je takav stari klasični pristup. I dobro funkcionira. Dok stvar ne zvuči svima okej i dok nam se ne sviđa, toliko dugo je brusimo. Kad Peavy donese neku ideju, ona je više u sirovom obliku melodije s nekoliko akorda. Ja pak tome dodam aranžmane. Dakle, u načelu naša glazba nastaje kroz “jam”, samo orkestralne aranžmane dodajem posve sam, nakon što složim notne zapise.
RockLine: Kako je na tvoje glazbeno profiliranje utjecao tvoj otac? Poznato je da je, među ostalim, i skladatelj i dirigent.
Victor: Otac je klasični komponist, doslovno živi s orkestrom. Od najranijeg djetinjstva učio sam neprestano od njega.
RockLine: U postavi je novi bubnjar Andre Hilgers. Kako se uklopio u Rage?
Victor: Sve je pod kontrolom. Andre se dobro snašao u novoj situaciji, baš kao i nas dvojica s Peavyjem. Svakako je Andre za novi album doprinio drukčije bubnjanje nego za prethodnika “Carved In Stone”. Tada mu je prvi i jedini zadatak bio odsvirati bubnjeve u skladu s idejama koje smo za “Carved In Stone” donijeli Peavy i ja. Za album “Strings To A Web” Andre je pak aktivnije surađivao i doprinio nekoliko vrlo zanimljivih aranžmana za bubnjeve. U toj se fazi pokazalo i da Andre glazbu doživljava slično kao Peavy i ja, pa je cijela stvar ispala još intenzivnije i uspjelije u konačnom zbroju. Zato smo tim zadovoljniji novim albumom, a i Andre se njime konačno uklopio u postavu.
RockLine: Kako bi opisao osnovne razlike između albuma “Carved in Stone” i “Strings To A Web”?
Victor: Prije nego što smo počeli pisati skladbe za “Carved In Stone”, bili smo na turneji s orkestrom. S orkestrom smo odsvirali doista puno koncerata. Kad smo se suočili s činjenicom da pišemo novi materijal, koji je potom izašao na “Carved In Stone”, svi smo bili istog mišljenja da nam je orkestra, blago rečeno, dosta. Zato smo prednost dali tvrđim i izravnijim strukturama u skladbama. “Carved In Stone” je prilično udarnije definiran album, bez puno komplicirana. Kad su prošle dvije godine, dogodilo se suprotno. Počeo nam je nedostajati orkestar, ha, ha, ha… Zato smo ponovno pozvali orkestar na suradnju. U načelu je tako da ne razmišljamo puno o tome kakvi će biti naši albumi. Radimo ono što nam se u danom trenutku sviđa i što u tom trenutku želimo izraziti glazbom. Zato je za nas ta situacija utoliko zanimljivija, jer sa svakim novim albumom ponudimo nešto drukčije, nešto novo. Ne bojimo se isprobavati nove stvari. Skupine koje na svojim pločama sviraju uvijek isto meni su dosadne.
RockLine: I kao gitarski solist postižeš veliku prepoznatljivost. Kad čovjek čuje tvoj solo, točno zna da iza gitare stojiš ti, a nitko drugi.
Victor: Kad se laćam pisanja dijelova koji su solaže ili prijelazni dijelovi, dosta eksperimentiram i improviziram. Isprobavam osobito puno različitih zvučnih efekata i pokušavam iz njih izvući što više novih, drukčijih zvukova.
RockLine: Za novi album trebalo vam je svega dvije godine.
Victor: Mi vrlo brzo komponiramo glazbu. Za cijeli album “Strings To A Web” trebala su nam samo dva mjeseca. Onda smo jednostavno rekli: “Stop! Dosta je bilo!”, ha, ha… Mi smo skupina koja nema problema s traženjem novih glazbenih ideja. U studiju nam je trebalo svega tri tjedna da album snimimo i do kraja zvučno obradimo.
RockLine: Kada si kod sebe otkrio tu sposobnost spajanja klasične glazbe s metal glazbom? Je li to bilo spontano ili je tome u nekom trenutku kumovala svjesna odluka?
Victor: Sve to proizlazi iz činjenice da mi se jako sviđa i klasična glazba i heavy metal glazba. Prijelomni trenutak bio je kad je moj otac dobio ideju za komponiranje simfonije za električnu gitaru. To se dogodilo početkom devedesetih, 1992. ili 1993., zajedno smo komponirali simfoniju za električnu gitaru. Određene sam partiture poslije upotrijebio i za pisanje svojih solo albuma. Inače je osjećaj kad skladaš klasičnu glazbu ili heavy metal posve isti. Sve je isto. Samo koristiš druge instrumente.
RockLine: I onda se dogodilo da si s tim idejama došao u Rage.
Victor: Da. To se dogodilo 1999. Peavy me nazvao i zamolio da mu pomognem dovršiti album “Ghosts”, jer su ga svi tadašnji članovi skupine napustili. CD dakle nije bio dovršen. Zato je Peavy došao u moj studio i zajedno smo dovršili album. Slijedio je Peavyjev poziv da se pridružim novoj Rage turneji. Nakon te turneje odlučili smo udružiti snage i zajedno stvarati dalje, kao Rage. Najsmješnije u svemu tome bilo je to što je Peavyju već 1994., kad je Manni Schmidt napustio skupinu, njegov menadžer rekao za mene. No tada se odlučio drukčije. Kasnije je Peavy tu odluku čak požalio.
RockLine: Tko je došao na ideju za naslovnicu novog albuma?
Victor: To je u cijelosti Peavyjeva ideja. Uvijek koristimo lubanju “Soundchasera” i negdje je ubacimo na naslovnice. Ovaj put dogodilo se da je za naslovnicu nastala nekakva neman koja je križanac pauka i “Soundchasera”.
RockLine: Kao profesionalni gitarist zaokupljen si mnogim stvarima. Osim Rage, podučavaš gitaru, baviš se produkcijom albuma drugih skupina i projekata, pišeš i svoju glazbu, a utrkuješ se i brzim automobilima. Je li se ponekad teško organizirati da izvedeš sve te planove?
Victor: Moj je raspored vrlo nabijen. S vremenom sam uvijek vrlo na tankome. Ali sve to što radim, radim u konačnici za zabavu i vlastito veselje. Moj dan ne prođe drukčije nego da radim stvari koje volim. To mi zapravo nije ni posao, jer u svemu tome jednostavno uživam.
RockLine: Je li na vidiku možda neki tvoj novi samostalni studijski album?
Victor: Da. Možda već ovog ljeta, kad planiram snimanje i solo albuma i DVD-a. Dakle, DVD će biti nastavak prvog dijela “School Of Metal”. To je izdanje za mene bilo neočekivan uspjeh. Samo se u Njemačkoj taj DVD prodao u 20.000 primjeraka. Doslovno luda brojka. I sam je jedva shvaćam, ha, ha, ha…
RockLine: Za japanski dio turneje udružili ste snage s Gamma Ray. Veseliš li se već tim nastupima?
Victor: Da. Isprva su obje skupine planirale odvojene turneje. Onda su počeli razgovori s Kaijem Hansenom i učinilo nam se smislenim da se obje skupine povežu u dvostruku headlinersku turneju. To nam omogućuje smanjenje troškova turneje i otvara vrata nastupima na prilično većim prizorištima. Već sad znam da će mi to biti velika zabava.
RockLine: Ljeto je vjerojatno za Rage vrijeme festivala?
Victor: Tako je. Potvrđen je naš nastup na engleskom Bloodstock festivalu. Nastupit ćemo i na festivalima u Rusiji, u Norveškoj, poznat je nastup na njemačkom Summer Breeze festivalu, a sigurno to još nije konačan popis naših ljetnih festivalskih nastupa.
RockLine: Victore? Možeš li nam odsvirati neku Rage pjesmu?
Victor: Naravno, zašto ne (gitarist se laća uvodnog dijela nove skladbe Empty Hollow)?
RockLine: Na ovom dijelu turneje podržavaju vas Jaded Heart. Ovdje su trebali nastupati još u studenome 2009. s Primal Fear, ali je nešto pošlo po zlu. Kako ste se snašli s njima?
Victor: Ni sam ne znam pozadinu zašto Jaded Heart nisu mogli odsvirati turneju već u studenome. Mi iz Rage nikad ne komplicirimo oko predgrupa. Sami su nas pitali bismo li ih uzeli na našu turneju. U načelu smo mi iz Rage vrlo prilagodljivi i sa svim skupinama na našim turnejama uvijek se vrlo dobro slažemo.
RockLine: Ako nije prevelika tajna, možeš li nam objasniti okolnosti zbog kojih je Mike Terrana bio prisiljen napustiti Rage?
Victor: Mike je vrlo čudna osoba. Vrlo teška osoba. Pretjerivao je sa željom da bude rock zvijezda u Rage. To je za nas glupost. Naposljetku, što uopće znači biti rock zvijezda? Mike je tip koji je cijelo vrijeme bio pod nekakvim stresom. Bio je napet. Posljedično smo i mi osjećali neku napetost. Sve se vrtjelo samo oko njegova bubnjarskog sola. Ti možeš svirati solo na bubnjevima kad ti je vrijeme neograničeno. Obično je Mike svirao svoje solaže u okviru naših samostalnih headlinerskih turneja. A onda je zahtijevao bubnjarsku solo točku i na festivalima, kad si ograničen na 45 minuta. Reci mi, tko uopće treba bubnjarski solo u tako kratkom vremenu koje je dostupno na festivalskim nastupima, kad jedva odsviraš za ljude 7 ili 8 skladbi? I u takvim bismo okolnostima potrošili 20 minuta na Mikeov bubnjarski solo… To ne ide zajedno. Dogodilo se čak i to da je jednom pljunuo Peavyja u lice. Bio je vrlo agresivna osoba.
RockLine: Sjećam se jednog vašeg nastupa, kako je poludio i onda ste ranije završili nastup nego što bi inače.
Victor: Mike je uvijek ludio. Čim na njega tijekom koncerta nije bilo usmjereno najmanje pet snopova sjajnog svjetla, poludio bi. A onda mu nešto nije bilo po volji, pa je jednostavno prestao svirati. Nije htio više bubnjati. Usred koncerta. Pred masom. Tome se kaže sindrom rock zvijezde. S Peavyjem sam se složio da nam sve to doista ne treba. Kad gledam unatrag, vidim da je riječ o jednoj posve nepotrebnoj gluposti. A donosila je štetu skupini.
RockLine: Kako doživljavaš reakcije mase kad sviraš na različitim prizorištima svijeta?
Victor: Nema puno razlika u konačnici. Učinak je isti. Primjerice, u Španjolskoj ili Italiji naša je publika uvijek vrlo glasna i temperamentno reagira. A onda se nađeš npr. u Francuskoj, gdje je publika tijekom koncerata vrlo mirna, tiha. Ali s tom razlikom da se ta vrsta publike prilično više koncentrira na to što ti radiš na pozornici. Kad to promatram, te različite reakcije naših fanova diljem svijeta, to mi je vrlo zanimljivo i nešto posebno. U načelu je učinak za mene isti. Kod oba principa praćenja naših koncerata. Osobno pak najradije sviram u manjim prostorima, recimo u klubovima. Tu možeš još intenzivnije osjetiti kontakt s publikom. Kad primjerice staneš na pozornicu festivala Wacken Open Air, lijepo je vidjeti more od nekoliko tisuća ljudi pred sobom, ali osjećaj nije tako osoban.
RockLine: Kakvi su planovi za Rage nakon ove turneje i planovi za tebe kao glazbenog umjetnika?
Victor: Nakon turneje uzet ćemo kraći odmor, a ja ću se primiti skladanja novog samostalnog albuma.
RockLine: Hoćeš li pozvati neka poznata imena na suradnju za novi samostalni studijski album?
Victor: Da. Ali još ništa nije službeno određeno, pa ti sad još ne mogu potvrditi ta imena. Odlučio sam, međutim, da za novi studijski album neću napisati samo instrumentale, nego ću na suradnju pozvati i vokaliste. U glavi imam to da će ovaj album biti tvrđi i izravniji, s manje oslonca na klasične aranžmane.
intervju vodili: Aleš Podbrežnik i Jani Mihevc
fotografije: Jani Mihevc
Galerija slika
