Mjesto: Szene / Beč / Austrija
Datum koncerta: 10.04.2008
Broj posjetitelja: 650
Cijena ulaznice: 26,00€
Budući da je koncert Rage u prvotno najavljenom Coneglianu kod Trevisa, 10.04.2008., premješten u Firencu, morali smo potražiti prikladnu alternativu, a nju je donio odlazak na koncert Rage u Beč, drugu najbližu destinaciju Sloveniji. U Beč? Put do tamo ovaj put uopće nije bio lak, što ide na račun trenutne prohodnosti štajerske autoceste, na kojoj ti sada od Ljubljane do Šentilja može lako trebati i dobra dva sata (uvjeti: kiša, gužva u Ljubljani, svaka 2 km suženje zbog radova na cesti i posljedično kolona). Bravo DARS! Moj naklon. Nalet na papučicu gasa donio je dolazak na mjesto događanja u 20.00 sati, no s Rokom sam se izgubio, jer je RockLine u klub Szene stigao posve neiskusan, budući da je posjetom Rage u tom klubu odradio svoj prvi koncert. Tako smo morali propustiti ruske progresivne metalce Freakozaks, što iskreno žalim, jer ruski glazbenici znaju biti vrlo zanimljivi kad inspiraciju traže u djelima velikana klasične glazbe i pretaču je u metal iskustvo.
No, uhvatili smo upravo početak nastupa Edenbridge, vodećih austrijskih power metalaca sa ženskim vokalom u središtu. Kvintet s dva gitarista. Uz stalnog člana Lanvalla, skupini se posebno za ovu turneju pridružio gitarist Dominik Sebastian. Skupina je iskusna i uigrana, a u travnju 2008., tijekom turneje s Rage, izdaje svoj novi, već šesti studijski album “MyEarthDream”. Karizmatična pjevačica Sabine Edelsbacher očarala je prisutne uživljenom scenskom igrom, anđeoskim gotičkim ženskim vokalom te autoritativnim zapovijedanjem i vođenjem nastupa petorke. Kvintet je u 45 minuta na veliko predstavio svoj nadolazeći studijski album (izlazak najavljen za 25.04.2008.) “MyEarthDream”, kojim je skupina obilježila početak svog nastupa, ali i kraj, s epskim vrhuncem, skladbom My Earth Dream. Mješavina visoke ultramelodične privlačnosti za moždane vijuge, power metal udarnosti i bombastike, vođena na krilima epski začinjenih orkestralnih aranžmana, digla je publiku na noge. Činjenica da su Edenbridge tijekom koncerta uživali izuzetno glasnu podršku publike posljedica je toga što su ovaj put nastupali pred domaćom publikom. Skupina je pristupila s odlučnim nabojem, osobito pažljivo u sviranju i izvedbi – osjetilo se da su na svom terenu, uz izvrsnu komunikaciju između Sabine i publike. Orkestralni aranžmani i klavijature tijekom nastupa su naravno bili snimljeni, a Edenbridge su, kao predgrupa, imali vrlo solidan i uravnotežen zvuk. Tri četvrt sata power metal pompe bilo je raj za ljubitelje sastava à la Nightwish, Elis ili Epica. Publika je na kraju od Edenbridge zahtijevala obavezni dodatak, ali za tako nešto nije bilo vremena.
Rage su preuzeli pozornicu točno u 22 sata. Skupina je ove godine u veljači izdala svoj novi studijski CD “Carved in Stone” (Nuclear Blast). Njega obilježava prisutnost novog bubnjara Andrea Hilgersa, koji je naslijedio Mikea Terranu. Novi studijski album bio je dakle osnovni povod za turneju, a nas s Rokom zanimalo je ponajviše kako će se Andre Hilgers uklopiti u trio Rage i popuniti prazninu nastalu odlaskom jedinstvenog bubnjarskog majstora Mikea Terrane.
Prije nego što počnem razglabati o tijeku nastupa, moram nužno spomenuti da sam bio iznimno pozitivno iznenađen kad sam prekoračio prag dvorane u klubu Szene. U dvorani je naime veselo čavrljalo kojih 600 mladih sljedbenika power metala. Očito su novo savezništvo Rage s Nuclear Blast, porasla aktualnost heavy metala u zadnje tri do četiri godine i preuzimanje menadžerskih poslova isključivo u ruke skupine, točnije gitarista Victora Smolskog, dali odgovarajuće rezultate u popularizaciji imena Rage. Nešto takvo Rage su prije pet godina mogli samo sanjati. Još pretprošle godine u Grazu slovenski su metal fanovi spašavali situaciju da dvorana na koncertu skupine u grazkom kazalištu Orpheum, dana 09.04.2006. (RockLine reportaža OVDJE), ne bude prazna. Ovaj put treba naravno uzeti u obzir činjenicu da su pred Rage nastupili i domaćini Edenbridge, koji su u dvoranu doveli podosta fanova više. Da su Rage pristupili krajnje profesionalno stvari i da je porastao proračunski udio namijenjen njihovim koncertnim turnejama, potvrđivao je bogato opskrbljen stol s koncertnim suvenirima, gdje si mogao birati između hrpe majica i raznih osobnih fetiš rekvizita od upaljača, našivaka, bedževa, naljepnica, pa CD-ova, a prodavali su čak i bubnjarske palice, potpisane bubnjarske opne i čak Victorove trzalice.
Pogled na pozornicu naravno se zaustavio na golemoj replici kamene lubanjske strukture, famozne Rage maskote, koja se na naslovnicama ploča drži skupine još od izdanja albuma “Perfect Man”, na kojem se ta vanzemaljska “karikatura” prvi put u karijeri skupine uopće službeno pojavila. Nje na pozornicama “Speak of the Dead” turneje nije bilo.
No, idemo napokon u središte zbivanja. Prema očekivanjima, Rage su napali Szene novom pločom i naravno skladbama Carved in Stone te Drop Dead! Skupina je u trenu naišla na izuzetno buran odziv publike, koja je već na početku dokazala da je album “Carved in Stone” odlično prihvaćen, jer su stihove, a osobito refrene, momci i cure u dvorani lijepo svladali. Šef skupine, pjevač i basist Peavy Wagner, zadržao je svoj prepoznatljivi oštri vokal, koji je kroz cijeli koncert održao odličnu zapovjedničku formu. Iskusni glazbenik rutinirano je vodio publiku od skladbe do skladbe, cijelo vrijeme držao kontakt očima, podžigao publiku te u stankama pripremio i poneku sočnu šalu koja je publiku održavala budnom. Karizmatični predvodnik naravno nije zaboravio ubacivati svoje karakteristične bijesne grimase, što spada u samu srž skupine, te divlje mahati jezikom, što je djelovalo vrlo zabavno. Klasika. Istovremeno je tip izuzetna spojna karika na relaciji Hilgers-Smolski-Wagner i tako je cijelo vrijeme pazio da kompanjona slučajno ne skrenu s puta koji je diktirao paklenski navijen program koncertno-izvedbene pojave Rage na pozornici. Ona je i ovaj put odradila svoj posao bez greške.
Prema očekivanjima, skupina se marljivo držala izvedbe skladbi s “Carved In Stone”. Njih je bilo ukupno čak 6 od svih 19 točaka set liste. Već na početku koncerta Rage su iznenadili uključivanjem albuma “End Of All Days” (1996) i skladbom Under Control, čime su na svoje došli ljubitelji pre-Smolski ere Rage. Trio je ponovno u potpunosti uvjerio da je riječ o kompaktnoj uigranoj cjelini koja ne poznaje promašaje ni bilo kakvu scensku nespretnost. U dva sata Rage su stvorili paklenu atmosferu čiji se oganj nikako nije mogao ugasiti. Skupina je kroz taj oganj majstorski prošetala, kad su nakon Under Control odjeknule još moćna Soundchaser (“Soundchaser“, 2003), Days Of December (“XIII”, 1998) i još jedna cvjetka iznenađenja Refuge (“The Missing Link”, 1993). S povratkom na aktualni album i skladbom Lord Of The Flies, skupini se na pozornici pridružila pjevačica Jen Majura, ljepotica rođena za foto model. Duet s Peavyjem dočarao je pravi “ljepotica i zvijer” osjećaj, ne samo na izgled, nego i po kontrastu anđeosko-gotičkog pjevanja pjevačice i naravno poznate Peavyjeve “nasilnosti”. Rage su zgodnu pjevačicu zadržali na pozornici i za skladbu Dies Irae (“Unity“, 2002), što im se jako isplatilo, jer su na taj način uzburkali atmosferu i pobrinuli se za lijepu dozu scenskog teatra.
Koliko je slabo kod 18 – 22-godišnjaka poznat album “Welcome To The Other Side” (2001), potvrdila je One More Time. Ta inače odlična skladba, kao kompozicija melodijski besprijekorno potkovana, naišla je u dvorani na vrlo mlak odziv publike, dok je Rage na pozornici (tijekom njezine izvedbe) gonio sam vrag.
Nažalost, skupina se u nastavku nije udaljavala od autorskog materijala nastalog u novom tisućljeću, što je očit dokaz da su Rage iznimno zadovoljni tim materijalom, koji u živo najradije i sviraju. U skladbama No Regrets, kao dijelu Suite Lingua Mortis (“Speak Of The Dead“, 2006) i osobito u skladbi Unity (“Unitiy”, 2002) Rage su dokazali da ostaju odlično podmazan stroj što se tiče uigranosti, iako se upravo na te dvije točke pokazalo da su Rage odlaskom Mikea Terrane izgubili nešto scenske teatralnosti, duhovitosti i time privlačnosti. Terrana je sa svojom prokletom brzinom i neobuzdanom snagom, a istodobno nevjerojatnom preciznošću, eksplozivnošću i domišljatošću u stvaranju prijelaza, bez sumnje bolji bubnjar od pridošlice Hilgersa. Srećom, Rage nisu Dream Theater i takav gubitak lakše saniraju metal predvidljivošću kompozicija svog vlastitog glazbenog ustroja.
Victor Smolski je u svojoj solo točki samo potvrdio svu majstorstvo, glazbenu multitalentiranost, artistički izražajni unikat, kad je s nevjerojatnom mekoćom jurio kroz plejadu sonično odsviranih tonova. Čovjek je istodobno intenzivan, vraški naoštren u riffanju, a njegovo vrtoglavo sviranje, koje naizgled Smolski postiže s nevjerojatnom lakoćom, oduzimalo je dah.
Skupina se odlučila za zanimljiv završetak koncerta, koji je zaključila skladbom s aktualnog albuma zvanom Long Hard Road, u koju su ubacili komadiće klasika Don’t Fear The Winter (“Perfect Man”, 1988) i Higher Than The Sky (“End Of All Days”, 1996).
Rage su se za dodatak vratili i opet smo mogli čuti album “Carved In Stone” i skladbu Open My Grave, za koju je skupina snimila i spot. Koncert je završio nakon dva sata i pedeset minuta sa Straight To Hell (“Welcome To The Other Side”, 2001). Zaista čudan izbor za dodatak, kao i za završetak regularnog dijela koncerta, no očito uzrok treba tražiti u isticanju reklamiranja novog albuma, oduševljenju skupine njime, kao i ponosnom favoriziranju novijih ploča Smolski ere.
Kako god, Rage i dalje ostaju u izvanrednoj formi. Sat i pedeset minuta koji nevjerojatno brzo prođe dok promatraš snažno dinamičnu izvedbu tria, koji kao trio funkcionira nevjerojatno savršeno. Smolski, iako je jedini gitarist skupine, pokriva glavninu zvuka, a Peavy i Andre Hilgers, koji je uvjerio da je zaslužio bubnjarsku stolicu u Rage, vješto stvaraju žestoki ritmički galop. Kemija i magija skupine ostaju i 2008. neokaljane.
Ima ipak nešto, i to nije ništa novo. Skupina se sa Smolskim jako promijenila. Sazrjela je u svemu. Osobito kompozitorski. Novi Rage mnogo su zanimljiviji slušatelju nego što su bili još prije deset godina. Ipak smatram da je maćehinski odnos prema materijalu, od ploče “Ghosts” pa sve unatrag do prvijenca “Reign Of Fear”, neopravdan te da klasični Rage materijal i u novom tisućljeću zaslužuje više koncertne pažnje. Posjet ovom izvrsnom koncertu Rage u Beču bit će tako lijepa usporedba s njihovim potvrđenim nastupom na ovogodišnjem festivalu Metal Camp u slovenskom Tolminu.
Setlista
EDENBRIDGE:
1.The Force Within (intro)
2.Shadowplay
3.Remember Me
4.Wild Chase
5.Shine
6.Evermore
7.The Undiscovered Land
8.Fallen From Grace
9.My Earth Dream
RAGE:
1.Carved In Stone
2.Drop Dead!
3.Under Control
4.Soundchaser
5.Days Of December
6.Refuge
7.Lord Of The Flies
8.Dies Irae
9.Beauty
10.One More Time
11.Lost In The Void
12.No Regrets
13.Guitar solo
14.Unity
15.Down
16.Set This World On Fire
17.Long Hard Road (incl. Higher Than The Sky & Don’t Fear The Winter)
—dodatak—
18.Open My Grave
19.Straight To Hell
Galerija slika
