Raj je raj na festivalu Rock Otočec! (2008)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Datum koncerta: 06.07.2008
Broj posjetitelja: 27
Cijena karte: 10.000

Rock Otočec. Dvanaesti uzastopni festival svih blatnjavih festivala, održan u idiličnom okruženju oko dvorca Otočec, ponudio nam je trodnevno događanje, i glazbeno i zabavno. Naglasak je bio na međukulturnom dijalogu, odnos prema Tibetu predstavljala je udruga Dharmaling, dio programa bio je posvećen osvještavanju ljudi o globalnom zagrijavanju atmosfere i klimatskim promjenama, što je predstavila udruga Fokus … Svoj dio uzelo je i europsko prvenstvo u nogometu! Događanje je začinio i organizator i otac događaja, Franci Kek, koji se po prostoru festivala vozio svojim jarkocrvenim tomosom. Njemu i ekipi idu sve pohvale za organizaciju na razini koju je teško usporediti s mnogim slovenskim, a i stranim organizatorima. Festival je trajao od petka, 27., do nedjelje, 29. lipnja.

PETAK, 27. LIPNJA

BANDITI: 18.55 – 19.10
Čast otvaranja koncertnog dijela festivala Rock Otočec pripala je punk`n`roll bendu Banditi iz Idrije. Kvartet, koji je prvu probu odhrumao 2005. godine, još čeka izlazak debitija, ali kako obećavaju dečki, to bi se trebalo dogoditi još ove godine. Njihov petnaestominutni nastup na festivalu pratila je skupina od otprilike pedesetak djevojaka i dečki, ali ništa pretjerano. U repertoar su uvrstili za njih najbolje komade, kao što su “Nick O`teen”, “Dost mam”, “Secret Place”, “Rad bi le”, “Skozi tvoje oči”. Nezahtjevna tinejdžerska populacija bila je oduševljena, a za “stare mačke” je bilo … Ništa pretjerano, čak već i čuveno.

DIVJI V*ETER: 19.25 – 19.50
Jedni od pobjednika predizbora za Rock Otočec u Mariboru su i Divji V*eter, koji su na slovenskoj glazbenoj sceni još pravi zelenaši. Petorka s pjevačicom Tinom na čelu dolazi iz Ruša, a sami sebe opisuju kao izvođače mekšeg rocka. Da je to točno, dokazali su već na zatvaranju Majskih igara u Ljubljani, gdje ih je za razliku od Rock Otočca slušalo bitno više ljudi. Na Otočcu je od njihovog nastupa bio zanimljiviji fuzbal.

PAIN IN THE ASS: 19.55 – 20.25
Punk-rockeri iz Jevnice Pain In The Ass, ranije poznati pod imenom No Excuse, bili su još jedni lokalni pobjednici predizbora za Rock Otočec. Petorka mladih, ambicioznih dečki, koja nas je ponijela u malo tvrđe ritmove, privukla je pod pozornicu zavidan broj slušatelja, koji su se vješali po ogradi. Istina, većinom su to bili prijatelji i znanci, ali činjenica je da od benda još mnogo možemo očekivati. Uz komade “Zasilni izhod”, “Sanje brez nadzora” i “Kreten” najveću ludnicu izazvala je upravo pjesma našeg djetinjstva. Tko ne zna “Srečno Kekec”?

OTIUM: 22.35 – 21.10
Otium. Bend čiji počeci sežu u ljeto 2001. godine nudi slušateljima koktel izmiksan od rocka, funka, nu-metala i punk-rocka, koji začinjava snažan, ali kvalitetan glas Jasmine Grčar. No, je li to formula za uspjeh? Slušatelji na Otočcu dokazali su djelić toga, a mnogo ovisi i o emancipiranosti benda.

INTERCEPTOR vs. SARCASM: 21.20 – 22.05
Ništa nije nemoguće, ali rijetko se događa da pozornicu zajedno zauzmu dvije legendarne thrash/heavy metal postave, kao što su Interceptor i Sarcasm. Nastup, nabijen energijom, bio je poslastica za sve metal sladokusce, kojih je tog dana na Otočcu bilo poprilično. Nažalost, zbog drugih obveza nastup nisam mogla pratiti.

NIET: 22.25 – 23.20
Prvi od slovenskih velikih dvojca, legendarni ljubljanski pankeri Niet, zauzeli su pozornicu tijekom jakog pljuska. No to nije odbilo mnoštvo koje se okupilo pod pozornicom. Naprotiv, na Rock Otočecu je kiša više nego dobrodošla, jer što je više blata – to je bolje. A kad si se osvrnuo oko sebe, nisi vidio gdje mnoštvo završava.
Niet su počeli s “Molkom” i ludnica je započela. Folka nije zaustavilo ni posklizavanje na mokroj travi. Koga briga ako je netko završio na guzici. Nastavili su s “Vijolicama” i publika je s Borutom u glas zapjevala … “Trip in vijoliceee, trip in vijolice v očeh-e-eh…”. Te večeri zacijelo u mnogim očima. Što je Borut zvučao bjesnije, to je više padala kiša. Ironija ili …? Slijedili su “Tvoje oči” i “Paranoja” te “Umiranje”. Publika je reagirala malo suzdržano. Istina, na Otočcu se okupila dosta mlađa populacija, kojoj Niet vjerojatno ne znače toliko koliko malo starijima. Ali i to je činjenica da na ovakvim i onakvim festivalima teško procijeniš tko su pravi privrženici nekog benda. Još “Srečna mladina”, a zatim je glavni vokal tijekom “Zastava” preuzeo basist Aleš Česnovar. Zanimljivo! “Depresija” je ponovno poslužila jednoglasnim pjevanjem mnoštva. Kako i ne bi, jer je to jedan od najpoznatijih komada Niet. Tu je bio i “Sam”, koji također spada u skupinu “naj” komada Niet. Ovo zvuči malo po(p)cukrano, ha? “Luna in zvezde, mesto in luči …”. Da, početak “Ruskog vohuna”. Što se više trudiš da ti stihovi ovog komada nakon koncerta ne odzvanjaju u glavi, događa se upravo suprotno. Je li to možda Niet ovisnost? Iako je “Ruski vohun” još jedan od prepoznatljivijih komada, mnoštvo ga nije pjevalo tako glasno kao neki komad prije. Zato je bilo toliko glasnije tijekom “Bil je maj”. Ovaj put oko tog komada nije bilo takvog pompa (prvenstveno od strane publike) kao u Križankama dvadeset sedmog svibnja, ali je svejedno bio nabijen emocijama. Bilo je dovoljno već to što znamo da je komad posvećen preminulom kultnom frontmenu Primožu Habiču, iako to na Otočcu nitko nije posebno spominjao. I upravo tijekom tog komada još se malo jače izlilo. Kao da je nebo plakalo. Mogli su se primijetiti i poneki upaljeni upaljači koji su treperili na vjetru. Dečkima se zatim na pozornici pridružila još i Tanja Ukmar. Slijedio je “Ritem človeštva” i još tri malo brža komada “Izobčeni”, “Melanholija” i “Perspektive”. Niet su svoj nastup zaključili jednim od svojih najprepoznatljivijih komada. To je “Lep dan za smrt”, iako ga vjerojatno ne bih ni morala posebno spominjati, te “Februar”.
Dečki su se oprostili i kiša je prestala padati. Zanimljivo, ali publika se nakon nastupa Niet poprilično raspršila, iako su slijedili još jedni legendarni pankeri.

Setlista Niet:
1. Molk
2. Vijolice
3. Tvoje oči
4. Paranoja
5. Umiranje
6. Srečna mladina
7. Zastave
8. Depresija
9. Sam
10. Ruski vohun
11. Bil je maj
12. Ritem človeštva
13. Izobčeni
14. Melanholija
15. Perspektive
16. Lep dan za smrt
17. Februar

PANKRTI: 23.35 – 00.40
Kao posljednji od slovenskih legendarnih punk bendova pozornicu Rock Otočeca zauzeli su Pankrti, koji su svoj povratak na slovensku glazbenu scenu obilježili velikim koncertom prvog prosinca prošle godine u Hali Tivoli. Za Petra Lovšina aka. Perčija Gnusa, kako je bio poznat u mladim danima, i njegovu bandu to nije bio prvi nastup na otočkoj pozornici, jer su nastupili već 1983. i 1997. godine. Pa ipak, na mjesto zločina ponovno su se vratili. Iako je kiša popustila, pod pozornicom se nije okupilo toliko ljudi kao tijekom nastupa Niet, ali su ovi bili tim glasniji. Pankrti, čiji se slogan reunion turneje glasi “Nč se ne premakne”, poslužili su publici legendarnim komadima kao što su “Lublana je bolna”, “Bandiera Rossa”, “Osmi dan”, “Totalna Revolucija” i mnogim drugima. Publika je ludovala od prvog do zadnjeg komada. Pankrti su, kao i Niet, jedan od onih bendova koji je poznat i mlađoj i starijoj generaciji, a njihova glazba ne ostavlja ravnodušnim svakog pravog alternativca.

ZABLUJENA GENERACIJA: 0.55 – 1.45
Sat je uporno otkucavao početak subote kad su kao posljednji slovenski bend na pozornicu stigli Idrijci Zablujena Generacija, koje s lakoćom (i veseljem) možemo označiti kao jedan od vodećih slovenskih punk`n`roll bendova zadnjeg desetljeća. Na pozornici Rock Otočeca nastupili su u sklopu promocijske turneje koju su nazvali “Mi smo stare pizde!”. Zašto taj naziv? Zablujenci su naime tridesetog siječnja ove godine izdali svoj najnoviji istoimeni studijski album, koji se navodno slaže s njihovom krizom srednjih godina?!?
Iako sam zakasnila na početak njihova nastupa, sve do ulaza/izlaza s prostora Rock Otočeca moglo se čuti kako je ustrajna publika glasno i uz bučan pljesak pozdravila Zablujence. Dečki imaju od koncerta do koncerta sve više privrženika, jer su njihovi stariji komadi postali pravi “zimzelenčki”. A i noviji su na pravom putu. Jedan od njih je “Egotrip”, kojim su započeli svoj nastup. Publika je dokazala da im se komad već dobro uvukao u uši. Napokon, pločica je na tržištu već gotovo pola godine. “Proti soncu, skozi mrak, divjam kot pobegli vlak, ni je moči, ki me ustavi in me na kolena spravi!” Stih koji je publika pjevala tijekom “Pobeglog vlaka” itekako vrijedi. Ne zaustavlja je ni blato ni kiša. Teče li im po žilama kerozin? Zablujenci su nastavili s “Totalnim debilom”. Mnoštvo je tijekom komada tako ludovalo da se sigurnosna ograda opasno njihala, a zaštitari su morali napeti sve svoje “wanna be” mišiće da bi je zadržali na mjestu. Misija uspješna. “Pozitiv vabrejšan”, komad izdan na istoimenom albumu, odnio je okupljene u reggae-punk-rock ritmove, koji su se odlično uklopili u sparnu noć, koju nije ohladila ni kiša. Još “Ekstrasupermegafakinnujno”, a zatim još jedan zimzeleni komad – “Metulj”. Pjesma koju u originalu izvode Šank Rock, a punkersku je podobu dobila uz trideset petu obljetnicu radija Val 202, definitivno je jedna od onih kojoj pristaje svako prepravljanje. Začudo, njihova prva balada u karijeri – “Razdalja”, koja je jedna od najboljih pjesama na posljednjem albumu, nije bila prihvaćena prema očekivanjima. Reakcija je bila mlaka, usporediva s osjećajem kad neki komad čuješ prvi put i ne znaš ni tekst ni melodiju. Nažalost, i to se događa. Reakcija je ipak bila malo bolja tijekom “Sonce nabija”, što definitivno vrijedi za ove (pre)vruće lipanjske dane. U taj kontekst spada i “Samer hit 13” (Pop idoli, 2003). “Le mrzla tekočina naj misli mi hladi”. Slijedio je komad “Moja Liza” i publika je još jednom pokazala svoju ustrajnost. Još komad za sve “Patricije”, a zatim pjesma koja je na predizboru za eurovizijsku popevku Ema 2007 zauzela odlično četvrto mjesto – “Kdo hoče plesati z menoj?”. Kad su bila poznata imena nastupajućih na Emi, mnogi su se pitali WTF rade Zablujenci. Odgovor je bio jasan – radilo se o zajebanciji, a komad je parodija na sve moguće instant pop komade koji iz dana u dan preplavljaju neukusnom glazbom zasićen slovenski glazbeni prostor.
Zablujenci su svoj nastup zaključili s “Tu mač” i tako do kraja doveli još jedan odličan nastup, unatoč Hansonovu lošem osjećanju i vrućini. U bolesti i zdravlju …

Setlista Zablujena generacija:
1. Egotrip
2. Pobegli vlak
3. Totaln debil
4. Pozitiv vabrejšan
5. Ekstrasupermegafakinnujno
6. Metulj
7. Razdalja
8. Sonce nabija
9. Samer hit 13
10. Moja Liza
11. Patricija
12. Kdo hoče plesati z menoj?
13. Tu mač

LORD BISHOP: 1.50 – 2.30
Njujorčanin i vječni putnik, Lord Bishop, koji kao uzore navodi Jimija Hendrixa, Jamesa Browna, Franka Zappu, Johna Lennona, Kurta Cobaina, Tinu Turner i Janis Joplin, svoju glazbu označava kao sex rock s mješavinom funka, kojom oduševljava publiku diljem svijeta (vrijedi spomenuti i podatak da je u zadnjih nekoliko godina nastupio na više od tisuću koncerata, u prosjeku 200 godišnje), a sebe kao vizionara, egocentričnog manijaka, genija, budalu i budućnost rock`n`rolla, a prvenstveno uvijek kao pjevača i gitarista. Zapravo je sve to i jest, što je potvrdio i energičan i voodooom nabijen nastup na Rock Otočecu. Iako je među slovenskom publikom slabije poznat, došlo ga je slušati i uz njega se ritmovima njihati iznenađujuće mnogo mladih. Možda ne uz prvih nekoliko komada, ali prema kraju nastupa sve više. Svojom glazbom ti nenametljivo uđe u glavu i uvuče se pod kožu. Unatoč nekakvim komplikacijama s strujom, kad su crkli agregati, nije se naljutio. Umjesto toga je skočio s pozornice i okupljenima ponudio nešto svog Jack Daniel`s viskija. Gesta koju ne ponudi svaki svjetski poznat glazbenik. Popis svojih starih uspješnica začinio je s nekoliko novijih komada, kao što su “Senator Groove”, “Jam Of Love” i “Killing Aint The Answer”.

Tekst: Lea Lesar
Fotografije: Miha Mally