Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Orto bar / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 29.02.2016
Broj posjetitelja: 120
Ne događa se baš često da se po šentflorijanskim kokošinjcima razliježu legendarni zvuci i koračnice velikih i nažalost pokojnih, ali općenito uzdignutih američkih punk rockera Ramones. U listopadu 2010. Ljubljanu je tako posjetio Marky Ramone sa svojom postavom Blitzkrieg, a nešto više od pet godina kasnije zamijenio ga je Richie Ramone, koji je priredio još jednu večer posvećenu oživljavanju lika i djela Ramonesa. Doduše, ne posve. Richie je u set listu ubacio i nekoliko autorskih komada s vlastitih samostalnih studijskih albuma.
Predstava u Orto baru počela je prilično brzo nakon devet navečer. Na pozornici su se već vrzmali i divljali američki rockerski vragolani Dobermann, koji su u dobrih pola sata iz sebe istresli nekoliko konkretno prodornih riffovskih projektila i tako razmigoljili tucet lutalica u donjem prostoru Orto bara svojom razdrtom verzijom garažno zapakiranog rock’n’rolla, u kojem nisu skrivali odlučne utjecaje punka. Energični trio je pred praznim parketom stisnuo zube i suvereno odradio svoj nastup, doduše u miksu zvučne slike gitara nije zvučala najrazgovjetnije, ali ipak. Tko u punku uopće traži preciznost? Samo dovoljno ćaknut »glazbeni profesor«. Dečkima bi dobro došla još jedna gitara. U srednjim dionicama, kad je gitarist preskočio na solaže, u zvuku se osjetila nekakva praznina, makar je bas primjetno razdirao utrobu skladbi, ali tu prazninu nije uspio popuniti. Dečke bi bez problema stavio na pozornicu kao predgrupu Guns N’ Roses, da je počeo početak devedesetih.
Drugi je na pozornicu stupio Lester Greenowski sa svojom pratećom postavom. Riječ je o talijanskom izvođaču iz Modene, koji je ovog veljače objavio svoj novi i ukupno već osmi studijski album »The Italian Job«, s kojeg je odjeknula, među ostalim, i grabežljiva Trail of Graffithi. Lester je središnja figura pozornice, u mačističkoj pozi, s lijenim i na stalak mikrofona naslonjenim pjevanjem koje je pomalo teatralno podsjećalo na Iggyja Popa, samo što Lester srećom nije razgolićivao »pileća prsa«. Za talijanske pojmove Lester se predstavio u nevjerojatno uvjerljivom izvedbenom svjetlu. Zajedno s engleskim tekstovima. Primjećuje se da je dečko proveo nekoliko godina s onu stranu atlantske bare, gdje je izgradio svoj glazbeni pristup. Podivljala basistica je svojom lukavošću evocirala čak i elemente sleaze rocka. Naravno, u cijeloj je priči riječ o energičnom punk rocku koji se zanimljivo dosta snažno naslanja baš na nasljeđe Ramonesa. Lester je nastup pojačao hrapavim vokalom, elementom koji se odlično uklopio u nabrušene i izravno ispaljene punk rockovske riffove. Svakako suveren, karizmatičan i uvjerljiv nastup kvarteta kojemu ni bavljenje sadržajima hard rocka nije strano.
Pa tek uz nastup Richieja Ramonea na pozornici se skupilo nekih 120 nadobudnih glava, koje su počele mahati kad je bivši bubnjar Ramonesa sa svoja tri »podanika« stupio na pozornicu. Richie je tijekom koncerta prelazio od bubnjeva do mikrofona. Kad je Richie stao pred mikrofon kao solo pjevač, odnosno kad je pjevao a da pritom nije i bubnjao, na bubnjevima ga je zamjenjivao inače ritam gitarist grupe Ben Reagan. Tada se bend naslanjao samo na gitarske fraze Alexa Kanea. Nekoliko je komada Richie prepustio na vokalu i gitaristu Alexu Kaneu, kao npr. Blitzkrieg Bop. Inače, iznimni profesionalizam. Uz ukrase, lukavštinu i kič, koje su u svoj scenski izgled i na pozornicu unosili ponajviše vitka, već gotovo otrovno mršava basistica Clare Misstake te nevjerojatno živahni i energični gitarist Alex Kane, a punkrockovski stav Ramonesa nikad nije promašivao, a kamoli trebao, preuzimala je ponajviše iznimna energičnost predstave. Upravo uz odlično iskorištavanje pozornice Alexa Canea i Misstakeove. Pogotovo kad se Richie premjestio za bubnjeve. Uostalom, Richie posjeduje i iznimnu karizmu, koja je zarazna i ne treba mnogo truda da mu publika počne jesti iz ruke. Uz arsenal Ramonesa koji izvodiš ionako nije potrebno mnogo dodataka.
Iako malobrojna, publika je ipak proživljeno prihvaćala vibracije s pozornice i bend je to osjetio, što je rezultiralo vrlo uvjerljivim koncertnim nastupom i odličnim šovom, koji je u pozadinu potisnuo ispade zvjezdarstva ili strah da bend neće isporučiti barem koncertni optimum, uz inače slabiji posjet.
Ukratko. Čovjek je na pozornici Orto bara odradio zadovoljavajući i pečatan nastup, iako bi u vokalnom pogledu mogao iz sebe ispustiti koji decibel buke više, ali ipak. Prvo je da godine prolaze šutke (pa te načne zub vremena, a i čaše), drugo je da je skladbe sigurno izvodio s mrvicom rezerve. Posjet je ipak bio preslab da bi kvartet motivirano eksplodirao preko svih raspoloživih izvedbenih granica. Richie Ramone je te večeri bio suvereno naslonjen na odličan rad pratećeg sastava, koji je nastup, usprkos svim scenskim ludorijama (zahvaljujući ponajviše krajnje poludjelom–nestašnom Kaneu) izveo iznimno precizno i za punkrockovske sfere već previše disciplinirano točno. Dovoljno za punokrvnu sreću šačice posjetitelja njegova ljubljanskog koncerta. Gdje su, pobogu, te večeri bili svi stariji ljubitelji punka, koji su svoje tinejdžerske godine proživjeli u osamdesetima?
Setlista
1. Durango 95 (Ramones)
2. I Don’t Wanna Go Down to the Basement (Ramones)
3. Somebody Put Something in My Drink (Ramones)
4. Smash You (Ramones)
5. I Just Want to Have Something to Do (Ramones)
6. Better Than Me
7. Criminal
8. Animal Boy (Ramones)
9. Into The Fire
10. I Know Better Now (Ramones)
11. Blitzkrieg Bop (Ramones)
12. Entitled
13. I Fix This
14. (You) Can’t Say Anything Nice (Ramones)
15. Forgotten Years
16. Take My Hand
17. Today Your Love, Tomorrow the World (Ramones)
18. Wart Hog (Ramones)
19. I’m Not Jesus (Ramones)
20. I Wanna Be Well (Ramones)
21. Sheena Is a Punk Rocker (Ramones)
—dodatak—
22. Elevator Operator (Ramones)
23. Havana Affair (Ramones)
24. Cretin Hop (Ramones)
Galerija slika
