Raven (predgrupa: Kämaradi)
petak, 4. 9. 2026., u 20.00 h
Zagreb / Hard Place / Hrvatska
Raven su legende prvog vala britanskih heavy metal sastava. To je onaj val koji je postavljao temelje za procvat metala na globalnoj razini. Bend su braća John i Mark Gallagher osnovali još 1974., no kad je 1981. izašao prvijenac “Rock Until You Drop”, u razdoblju kad su na kratko preuzeli žezlo na tronu metala Saxon (“Denim And Leather”), uz nagli uspon Iron Maiden (“Killers”), pa i niz odličnih albuma generacijskih suvremenika – nabrojimo ukratko samo neke od njih: Tygers Of Pan Tang – “Spellbound”, Samson – Shock Tactics, More – “Warhead”, Praying Mantis – “Time Tells No Lies”, Girlschool – “Hit And Run”, ahhh i naravno Venom – “Welcome to Hell”, Raven su se već s prvijencem vrlo udobno smjestili među najvruće nove pridošlice na mladoj metal sceni. “Wiped Out” (1982) – drugi studijski album donio im je prvi plasman na britansku ljestvicu, što je grupi nakon izlaska trećeg albuma “One For All” (1983) širom otvorilo vrata prema svjetskim pozornicama, jer su Raven te godine među ostalim podržavali tadašnje mladce Bay Area thrash metala Metallica na njihovoj prvoj turneji. Većina ranih thrash metal postava, predvođena Metallicom, ubraja Raven među ključne sastave po utjecaju na oblikovanje njihova zvuka i stila. Uslijedilo je potpisivanje ugovora s Atlantic Records, i to prije nego što su s istom izdavačkom kućom ugovor potpisali Metallica i Anthrax. Zatim je izašao album “Stay Hard”, koji je grupi donio manji hit On And On,…
Raven se nikad nisu raspali. Čak i u vremenima koja su uslijedila nakon osamdesetih i koja nikako nisu bila ružičasta za klasični heavy metal, ustrajali su, snimali i izdavali nove studijske albume te nastupali na pozornicama.
Europska turneja “Can’t Take Away The Fire”, posvećena promociji istoimenog EP-ja izdanog prošle godine, Raven je napokon prvi put dovela i u hrvatski glavni grad Zagreb. U Sloveniji su Raven nastupili dvaput: 2015. u Orto baru i 2017. na festivalu Metaldays. I da. Cijelo smo ih vrijeme jako falili. Tko god je ikad iskusio njihovu izravnost i uživljenost na pozornici, zna da je to trio koji te pošteno potrese kad ga dočekaš uživo.
E, bez predgrupa naravno ne ide. Tu su poziciju ovaj put u klubu Hard Place zauzeli zagrebački Kämaradi, koji su u sastavu Željko Struški – Žac (bas-gitara, vokal), Mihael Mikac (gitara) i Mateo Češković (bubnjevi) zagrijavali publiku dobrih 40 minuta nastupa. Bend ima kilometražu, iskustvo i na ovom je nastupu dokazao da mu klupske pozornice nisu nimalo strane. Divljao je kroz primordijalno zamišljen format heavy metala, u kojem su izrazito zaljubljeni elementi garažnog punka i hardcorea, ali i valjajući elementi rock’n’rolla, pri čemu je odlično iskoristio ponuđene minute i pošteno zapalio publiku, koja ih je došla podržati pred pozornicu. Repertoar je grupa složila od dosad izdanih albuma “Surovo i sirovo” (2018), “Metal infekcija” (2022) i EP-a “Impetus” (2016). Bend priprema novu ploču. Na engleskom jeziku. Korektno, silovito i zagrijano uhvatili su se nastupa Kämaradi. Nastup je podizao i vrlo dobar zvuk. Sve u svemu, vrlo ugodno uvodno zagrijavanje pred dolazak N.W.O.B.H.M. legendi.
Raven su izašli na pozornicu u deset navečer! Koncert su otvorili odmah istoimenim singlom aktualnog EP-a po kojem je nazvana i nova europska turneja “Can’t Take Away The Fire”. Mark i John u trenu su posložili stvari na svoje mjesto. Kilometraža je izvanredna. Iskustvo, a naravno ponajviše rutina! Izvanredno je samopouzdanje koje zrači taj trio. Oba Gallaghera iznimno su zarazne figure. Njihova je komunikacija s publikom luciodna, odmah ti uđu pod kožu, tako da im jedeš iz ruke. John, koji je tijekom pauza stalno ubacivao duhovite komentare, zadržava nevjerojatnu vokalnu formu. Sve visoke dionice pogađa s lakoćom. Kao da svih tih godina nakon osamdesetih nikad nije ni bilo. Nevjerojatno. Bežični mikrofon omogućuje mu znatno veću agilnost. Mark je pravi gitarski heroj. Koliko je znoja prosuo tijekom sat i pol nastupa? U hektolitrima je curio iz njega. Takvu uživljenost, kakvu razvijaju oba Gallaghera, i to još na prostoru gdje to možeš uživati kao na dlanu, sretneš tek rijetko. Pritom treba imati na umu da će John u listopadu napuniti 68 godina, a Mark ih je u veljači upisao lijepih 66. Brojke nisu nevine, a forma obojice je izvanredna. A energičnost koju zrače i koja je publiku Hard Placea držala visoko i to na najvišim okretajima, nije ništa manje zanemariva!
Setlista skrojena po mjeri najvećih die harda! Noviji materijal obuhvaćao je izvedbu pjesama s posljednjeg albuma “All Hell’s Breaking Loose” i prethodnika “Metal City” (2020), a glavninu repertoara činila je četvorka prvih četiriju studijskih albuma uz integraciju slastice Pick Your Window s albuma “Life’s A Bitch”, koji je 1987. popravio okus nakon malo previše uglačanog prethodnika “The Pack Is Back”. Nakon uvodne skladbe ravno na glavu dalje s “Rock Until You Drop” klasikom Hell Patrol, trima novijima koje se savršeno vežu uz sve što stoji iza imena Raven (The Power, Top of the Montain i Surf the Cunami), a onda sve do kraja koncerta, više-manje samo još nostalgija starih vremena! Šussss! Do boli! All For One, Rock Until You Drop, Faster Than The Speed of Light, On And One, Break the Chain.
Baš tijekom naslovne skladbe aktualnog albuma “All Hell’s Breaking Loose” nakon dvije trećine komada ispalo je napajanje, što je bend rutinirano sanirao tako da je u vatru poslao Mikea Hellera, koji je kar u mraku odbubnjao solažu i tim u mučnim trenucima koncerta zabavljao publiku. Tehničari su brzo otklonili probleme i koncert se nastavio dalje nesmanjenim intenzitetom.
Bend je iznenadio medleyem obrada, što Raven koncertima po mojoj procjeni nimalo ne treba, jer grupa ima doista previše odličnog autorskog materijala koji bi čovjek puno radije slušao nego obrade. Medley je ipak potpirivao publiku u finalu. John je u uvodu odsvirao intro Led Zeppelin klasika The Rain Song, a onda je bend prešao na UFO točku Rock Bottom, koju je prelio u Priest klasik Victim of Changes, a to zaključio podrugljivim Sabbath klasikom Children Of The Grave. Vrelište je doseglo vrhunac baš u završnom dijelu koncerta, kad se trio laćao još jednog “Wiped Out” klasika Chain Saw i zaključio koncert na najvišoj razini. Ispod crte nezaboravno!
Uz sve treba istaknuti i radišnog bubnjara Mikea Hellera, briljantnog mladića, koji udara bubnjeve za Raven od 2017. nadalje! Bez njega ta mašinerija nikad ne bi sjala na pozornicama tako intenzivno kao što smo to doživjeli i u Zagrebu.
Tome treba dodati da su oba brata nedavno prošla težak period zahtjevnih operacija, pri čemu je Mark zbog istrošene hrskavice dobio novi gležanj, a John se za dlaku izvukao od najgoreg, jer su ga zbog krvarenja u mozgu morali odmah operirati, pri čemu treba imati na umu da i najmanja pogreška pri takvoj operaciji ili predugo čekanje na zahvat može uzrokovati katastrofu. Srećom, s Johnom je sve u najboljem redu, a Mark, koji je u doslovnom smislu pravi pravcati pozornički vragolan, više se nakon koncerata ne previja od boli. Tako je jasno da će Raven još svirati i snimati! I nadajmo se da ćemo ih opet sresti što prije. Legende su legende! Neustrašivi, srčani, jedinstveni! Naklon i poštovanje. Odličan koncert. Potresan! Nakon koncerta sva su tri glazbenika došla među publiku, rukovala se, čavrljala, dijelila potpise, fotografirala se,…. Petkova večer u Hard Placeu dakle se još poprilično nastavila,…
Autor: Edita Klemen & Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Raven – setlist:
1. Can’t Take Away the Fire
2. Hell Patrol
3. The Power
4. Top of the Mountain
5. Surf the Tsunami
6. All for One
7. Rock Until You Drop
8. Guitar Solo
9. Faster Than the Speed of Light
10. Pick Your Window
11. For the Future
12. Bass Solo
13. All Hell’s Breaking Loose
14. On and On
15. Break the Chain
16. Rock Bottom (with The Rain Song intro on bass) / Victim of Changes / Children of the Grave
17. Chain Saw
