Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Backstage / München / Njemačka
Datum koncerta: 03.03.2010
Broj posjetitelja: 450
Cijena karte: 24,00€
Rage su Rage. Ne iznevjeravaju. Nikad. A najmanje kad treba izbaciti novi studijski album. Otkad je u bendu Victor Smolski, šefu grupe, velikom guruu i starini ortodoksne škole njemačkog heavy metala Peteru “Peavyju” Wagneru, za budućnost Ragea doista se nema čega bojati. Sam Peavy je s Victorom u postavi još sazrio, razvio se u odličnog basista, a njegov vokal ostaje bez i trunke hrđe, koja bi se s godinama mogla primiti njegove prepoznatljive boje. “Strings To A Web” je novi odličan album, kojim kraljuje razigranija struktura glavnih aranžmana što vode ovaj album. I pridošlica s albuma “Carved In Stone”, bivši bubnjar Axxisa Andre Hilgers, na novom se albumu dodatno opustio i doprinio znatno više duhovitosti, koju posjeduju njegovo znanje i moć bubnjarskog virtuoza.
Rage su se tako mogli opušteno osloniti na ovjes čvrste bazične postave, koja gradi obnovljeni trio, i skovati doista odličan i nadahnut album. Odlična prodaja odmah po izlasku, koja je Rage nakon prvog tjedna izlaska odvela čak među 30 najprodavanijih albuma u Njemačkoj, dodatno je potaknula bend da set listu oblikuje posve u znaku novog albuma “Strings To A Web” (2010). I tako smo na novoj turneji s bendom. Ovaj put u Njemačkoj!
Novu veselicu trščanih poluga u bavarskoj prijestolnici nešto nakon osam navečer načeli su mađarski modni metalci Seven. Njima je pripalo prvih pola sata i predstavljali su svoj autorski materijal. Bend je kvartet i miješa utjecaje klasičnih metalskih zahvata s “naprednim” thrash zahvatima, nikla na europskom tlu, a tome dodaje i poneku modernu “groove” polugu, u što su nas uspjeli uvjeriti ponajviše stjenoviti i odsječeni rifovi poduprti jednostavnim, ali bučnim ritmičkim obratima. Dečki pokušavaju definirati svoj stil, koji nekako nije uspio uvjeriti posjetitelje, koji su bendu poklanjali pažnju samo iz pristojnog znaka podrške. U jednu su figuru uključili čak i “Purpleovski” Black Night i “odkrevsali” je na svoj način, dakle na “groove rifovskom” ovjesu i u ugađanju namjerno “razglašenom”. Više-manje posrećena krađa vremena, koju su svi u dvorani rado brzo zaboravili. Seven su pokušali zabaviti publiku tako da je basist u jednoj skladbi uzeo bušilicu u ruku. Na stroju je bila namještena brusilica i njome je trljao po žicama.
Jaded Heart, koji su na pozornicu stupili u devet navečer, bend su iz posve drugog tijesta. S obzirom na staž, bez problema bi mogli imati ulogu headlinera, no problem je u tome što je danas na sceni njihovo ime manje prepoznatljivo, a albumi, koje inače redovito izdaju, manje primijećeni. Bend ostaje nepravedno previđen i nekako životari na rubu. Batrga se u nesretnoj činjenici “biti ili ne biti”. Odnosno preživjeti ili ne preživjeti. Na novu turneju doveo ih je album “Perfect Insanity”, koji je izašao prošle godine u izdanju Frontiers Recordsa. Dečki su trebali nastupiti u Backstageu već u studenom 2009., zajedno s Brainstorm i Primal Fear, no na početku turneje prekinuli su suradnju jer je došlo do sukoba između Primal Fear i njih, kad su ih ovi potonji pokušali natjerati da izađu na pozornicu u vrijeme kad su vrata dvorane tog koncertnog termina još bila zaključana, a pod pozornicom nije bilo žive duše. Službena izjava koju je dao menadžment Primal Feara bila je da su Jaded Heart bili nezadovoljni raspoloživom minutažom koncertnih nastupa. Kako god, dečki su ipak sretno dočekali svoju turneju. Ovaj put s Rage. Glasnici su melodičnog hard rocka. Album “Perfect Sanity” novi je dokaz da su Jaded Heart iz albuma u album sve tvrđi i svoju osnovu razvijaju ponajviše na sve rušilačkijim i masivnijim rifovima.
Bend je vehementno započeo nastup i predstavljanje novog albuma, kad se odmah prihvatio otvarajuće Love Is A Killer i skočio na Fly Away – osobito potonja nosi tipičnu glazbenu sliku ovog benda. Fahlberg je u odličnoj pjevačkoj formi, Oestros, Mueller i Wanner brinuli su se za vokalne harmonije, bez kojih se Jaded Heart ne mogu zamisliti. Sve je djelovalo normalno za bend. Međutim, ljudi u dvorani nikako se nisu mogli raspoložiti. Zvuk je bio posve očajan. Gdje god si stajao u dvorani, klavijature se nisu čule, odnosno tek bi se usputno naslutile povremeno, gitarski rifovi bili su potisnuti u “drugi plan”, zagušeni i nerazaznatljivi, gitarski prijelazni ukrasi bili su jasno čujni samo na dijelovima bez pratnje ritam linije. Isto je vrijedilo za solaže. Zvuk je bio toliko poražavajući da do refrena pojedinih skladbi skladbe uopće nije bilo moguće prepoznati. Jaded Heart upali su u zamku inače poražavajuće akustike dvoranice kluba Backstage, koja po mnogočemu podsjeća na prostore koncertnih scena ljubljanske Metelkove. Ako su Seven pokušali zabaviti narod bušilicom, Fahlberg je pred kraj koncerta donio na pozornicu gitaru (oblika Fender Stratocaster) i s nekoliko udaraca o pozornicu je “razbio”. Predstavu nisam mogao gledati jer me srce previše boljelo od takvih prizora. No to je zabava koju donosi biznis u svijetu rock glazbe. Taj je dan za Jaded Heart bio poseban još u nečemu. Peter Oestros, pravi gitarski virtuoz i majstor, koji po stilu sviranja solaža spada u “skandi” školu pravog Malmsteenova predznaka, tog je dana slavio rođendan. Publika mu je u društvu benda otpjevala zasluženu zdravicu!
Koncert Jaded Hearta jednostavno nije dosegnuo očekivanja zbog poražavajućeg zvuka, no ruku mogu staviti u vatru kad je potrebno poslužiti argumentima zašto je to bend koji je u svojem bogatom opusu kvalitetnih izdanja još uvijek nepravedno zanemaren i previđen. Oduševljava i činjenica da više nisu opterećeni Bormann era opusom. U set listi odsvirali su većinom skladbe s novog albuma, albuma “Sinister Mind” i skladbu Sometimes s albuma “Helluva Time”. Dakle, sav materijal uzet s albuma na kojima je vokal priložio Bormannov nasljednik u bendu, dvometarski švedski div Johan Fahlberg.
Bez obzira na to što je Rageov gitarist Victor Smolski prije koncerta u intervjuu za RockLine izjavio da su svi u bendu pomalo nervozni jer je prvi dan nove turneje, s posve drugačijom set listom, za koju još ne znaju kako će funkcionirati među publikom, već je sam početak koncerta s novom skladbom Edge Of Darkness otjerao sve skeptične primisli.
Rage ostaju odlični na pozornici. Neuništivi pioniri, koji dinamikom drskosti i agresije izvlače iz kože svakog pravovjernog branitelja okoštale njemačke škole metala, kao i one koji dišu power metal, opus “Smolski ere” privukao je pažnju i mnogog ljubitelja glazbe koji rado sluša progresivni metal, s jakim oslanjanjem na simfonijske aranžmane. Rage ostaju u svemu posebni. Smolski je pufer koji u pravoj dozi rasterećuje ljutit, izravan i sirov pristup karizmatičnog šefa benda Peavyja, a sve na kraju zvuči posve unikatno. U smjesi velike spojivosti, iznimno ljubazno i pristupačno svakom uhu koje uživa u kombiniranju metalske udarnosti s melodičnošću.
Rage su svoj koncert valjali novim skladbama. Djelovali su nepogrešivo, vrhunski uigrano i s kemijom koja diše kao jedno. Peavy je još uvijek prava pozornička životinja, koja bez srama pokazuje svoj veliki, dugi, slinavi jezik, a s pomno “namotanom” bradicom u produženi povezani svitak mogli bismo ga proglasiti rezervnim Ramzesom (egipatskim faraonom). Pjevač je opet bio razigran i u odličnoj pjevačkoj formi. Zgovoran kao i uvijek, upitao je publiku je li zadovoljna zvukom, jer bend je poznavao “podmuklost” akustike Backstagea. Ljudi su već odavno bili uvučeni u magiju jedinstvenog Rage ozračja, zaboravili su na analizu zvuka i samo hedonistički hlepili za okidanjem Rage koračnica.
Jedan od vrhunaca koncerta dočarala je suita Empty Hollow, koja je odsvirana u cijelosti. Rage su si tu naravno pomogli zvučnom matricom, što na njihovim koncertima više nije nikakva novost, jer bi Victor Smolski morao naslijediti genotip pošasti s naslovnice novog albuma da bi mu narasli dodatni udovi. No čovjek se spretno izvukao nekoliko puta, pritiscima na pedale zvučnih efekata kojima je okidao sintesajzersku pratnju pozadine, prethodno pohranjenu u memoriju.
Sviranje Victora je naravno pravi međuzvjezdani rally, koji nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Slikovito vješanje po tremolu, “taping” – umetnut u solaže gdje god je moguće! Uz to dinamika kretanja i okidanje uživljenih grimasa. U svakom trenutku. Starije je skladbe u solažama nadogradio i dodao im onu tipičnu “Smolski” simfonijsku komponentu. Odsvirane su još brže, u melodijama “još pravilnije”, ukratko pravi neo-klasicizam, ugođen “po metalski”. S razjarenom i skrajnje naoštrenom “distorzijom”.
Bend je narod doveo do vrhunca osobito u završnom dijelu s odličnom “ljestvicom”, koju su oplemenile skladbe The Mirror In Your Eyes (“Ghosts”, 1999) i Wake The Nightmares (“Soundchaser”, 2003). Uz to su nagradili i sve vjerne ljubitelje starijih albuma bombončićima Light Into the Darkness (“Secrets In A Weird World”, 1989) i Medicine (“Trapped, 1992). U obje je Peavy oživio onaj svoj stari pristup pjevanju, koji je bio dosta čišći od pjevanja kasnijih albuma, kad je kroz albume njegov vokal postajao sve grlenijim. Rage su koncert okrunili odličnom Alive But Dead, s jednog od najomiljenijih Rage albuma “Black In Mind” (1995). Skladbu su vratili u set listu nakon doista, doista jako dugo vremena i tako odnijeli završetak regularnog dijela do njegova vrhunca.
400 ljudi u dvorani oduševljeno je tražilo još i još. Bend se vraća. Prvo zaore u ledinu s novom Purified, posebno spevnog i slikovitog refrena. Njome potvrđuju još jednom veliko oduševljenje novim studijskim uratkom, a koncert zaključuju s Down (“Unitiy”, 2002), kojom do kraja zapale Backstage. Sat i tri četvrt klasičnog Rage koncerta. Bend je svojim iskustvom i znanjem sanirao sliku zvuka u dvorani i doveo ga na posve zavidnu i podnošljivu razinu. Svakako je postigao svoj optimum. Za raspoložive akustične uvjete ove dvorane, zacijelo. A ponajprije je svojom nepopustljivom pozorničkom ljutnjom skinuo s kože sve nevjerne Tome, koji su možda posumnjali da Rage bogatu zvučnu sliku sa studijskih albuma (osobito novijeg razdoblja) uživo nisu sposobni rekonstruirati. Štoviše. Rage se obavezno sluša uživo. Bend je u jedinstvenoj životnoj formi. Novi album dokazuje da Rage ne znaju izdati loš album, da je svaki album drugačiji, a jednako tako, u skladu sa životom u studiju, bend zrači jedinstvenom vibracijom na koncertnim turnejama. Jednostavno. Tri majstora koja razumiju jedan drugoga, fenomenalno se osjećaju na pozornici i svaku jalovu misao o nedostatku samopouzdanja tjeraju bogatim iskustvom i korekcijama rutine, što proizlazi iz dugovječne karijere. Soundchaser je ispleo mrežu i čeka da očara i vas svojom glazbenom magijom.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
JADED HEART: 1. Love Is A Killer 2. Fly Away 3. Justice Is Deserved 4. Intro / Somewhere 5. Rising 6. Sinister Mind 7. Hero 8. Freedom Call RAGE: 1. Edge Of Darkness 2. Hunter And Prey 3. Into The Light 4. Beggar’s Last Dime 5. Drop Dead! 6. Empty Hollow 7. Straight To Hell 8. Saviour Of The Dead 9. Light Into Darkness 10. Medicine 11. MEDLEY: 11a. Lost In The Void 11b. The Mirror In Your Eyes 11c. Wake The Nightmares 12. Alive But Dead —dodatak— 13. Purified 14. Down
Galerija slika
