Datum intervjua: 24.06.2008
Milko Lazar je u slovenskom prostoru možda nešto manje poznat, no među ljubiteljima avangarde stekao je glas izuzetnog saksofonista i puhača u sastavu Quatebriga, koji mnogi smatraju jedinom neslužbenom slovenskom rock in opposition grupom uz Begnagrad. Još prije nastanka Quatebrige svirao je u Big Bandu, kojemu se kasnije ponovno vratio, a u međuvremenu je studirao i čembalo. Danas se mnogo bavi skladanjem orkestralnih djela, pianist je, a ima i novi jazz sastav Dedu za petami. Posla mu svakako ne manjka.
Rockline: U ponedjeljak si imao neku priredbu u Cankarjevom domu, zar ne?
Milko Lazar: Da, s Edvardom Klugom.
Rockline: On je koreograf.
Milko Lazar: Točno. Koreograf i plesač, ali nije plesao jer se ozlijedio. Za tu priredbu napisao sam glazbu, a on je napravio koreografiju za balet.
Rockline: Jesi li svirao klavir?
Milko Lazar: Da. Imali smo dva klavira, ja i Bojan Gorišek. Bila je fina predstava. Trajala je sat vremena. Išlo je više za minimalizmom, ultraminimalizmom.
Rockline: Što zapravo minimalizam znači?
Milko Lazar: Meni znači da se glazba razvija jako sporo. Da su prisutne neke repeticije. Na primjer Phillip Glass. U petak pak sa sastavom sviramo na Krakovskom Trnu, na festivalu.
Rockline: Jazz?
Milko Lazar: Da, nekako jazz-rock.
Rockline: Kako se sastav zove?
Milko Lazar: Dedu za petami. Jani Hace svira bas, Igor Leonardi gitaru, Aljoša Jerič je bubnjar, a ja sam na klavijaturama.
Rockline: Ne sviraš puhačke?
Milko Lazar: Ne, puhačke sam trenutno spremio. Klavijature sam neko vrijeme zapostavljao. S klavirom sam počeo, zatim sam u Nizozemskoj studirao čembalo, a nakon dugo vremena opet sam počeo svirati klavir i klavijature.
Rockline: Što ti je draže – klavir ili puhački instrumenti?
Milko Lazar: Teško je reći. Puhački su me počeli ograničavati. Puhački mogu biti puno izražajniji od instrumenata s tipkama, ali su zbog jednoglasja, zbog toga što se na njima ne mogu svirati akordi, potpuno ograničeni. Meni je, recimo, gitara idealan instrument.
Rockline: Pa i ti je sviraš, zar ne?
Milko Lazar: Ne.
Rockline: Nisi li je svirao na albumu Barbara?
Milko Lazar: Jesam. Ali to nije to. Nisam baš gitarist. To mi je više slaba točka.
Rockline: Jesi li trenutno više u klasici ili u jazzu?
Milko Lazar: Zapravo više u klasici.
Rockline: Pišeš glazbu?
Milko Lazar: Pišem glazbu za orkestre. Trenutno radim balet s Klugom, premijera će biti u Lisabonu, 22. listopada. Klug je koreograf. Glazba će se izvoditi uživo na klaviru i violini.
Rockline: Bez orkestra?
Milko Lazar: Da, samo klavir i violina. Opet je riječ o nekakvom minimalizmu. Uglavnom uvijek radim, pišem glazbu.
Rockline: Od toga živiš?
Milko Lazar: Da, od toga živim, moram preživjeti.
Rockline: Radiš li i s nekim pop izvođačima za dodatnu zaradu?
Milko Lazar: Ne. Narudžbe su se nekako ustalile. S vremena na vrijeme dobijem narudžbu za neko veće orkestralno djelo. Od tih popularnih izvođača posljednji put sam surađivao sa Siddhartom. S obzirom na neke druge stvari koje se događaju, na primjer na televiziji (razne simfo varijante), to je bio čisti presežak.
Rockline: Što si točno napravio za Siddhartu?
Milko Lazar: sa Slavkom Avsenikom ml. napravili smo svaki pola orkestracije.
Rockline: U Siddharti svira i Jani Hace, član tvog novog sastava.
Milko Lazar: Da, on je odličan basist, jako stabilan. S Igorom i Janijem već smo neko vrijeme razgovarali o tome da osnujemo jednu čisto neprofitnu grupu. Dobro se osjećam, sviramo vrlo otvorenu glazbu.
Rockline: Imate li kakvih proba?
Milko Lazar: Ne.
Rockline: Improvizacije?
Milko Lazar: Znaš što, zapravo smo toliko dobri da smo imali jednu probu, a sad se glazba gradi na koncertima. Imamo komade, tako da nije riječ o čistoj improvizaciji.
Rockline: Hoće li biti kakva ploča?
Milko Lazar: Hoće, ali to traje. Već imamo 10 do 12 komada koji se svaki put drukčije odsviraju. Među nama postoji neka pozitivna napetost, ne znaš što će se dogoditi. To je ujedno i jedino što se trenutno kod mene događa u vezi s jazzom. Big Band sam ostavio.
Rockline: Zašto?
Milko Lazar: Jer nema nekog interesa, ni s njihove ni s moje strane.
Rockline: Što si zadnje radio u Big Bandu?
Milko Lazar: Svirao sam puhačke i dirigirao. Bilo mi je dosta, predugo sam bio na jednom mjestu.
Rockline: U Big Bandu si bio već na početku karijere.
Milko Lazar: Tako je. Poslije sam neko vrijeme bio slobodan. Zatim sam se zbog kredita vratio. Sada sam slobodan. Takvi glazbenici kao ja preživljavamo, na primjer, glazbom za kazalište i filmove. S komercijalom se ne moram baviti. Radio bih neki kvalitetan pop, ali nemam vremena.
Rockline: A Quatebriga? Hoće li biti još nečega s tim?
Milko Lazar: Ne. To je bilo predugo, u jednom se razdoblju predugo vuklo. Kad sam izašao iz grupe, Aleš Rendla i Nino pokušali su još neko vrijeme ustrajati. Došlo je još mnogo drugih glazbenika koji nisu imali veze s prvotnom postavom.
Rockline: Znaš li da vas sad ubrajaju među neslužbene rock in opposition grupe? Uz Begnagrad jedine u Sloveniji.
Milko Lazar: Super. Nešto sam čuo. Drago mi je.
Rockline: Protiv komercijalizacije glazbe.
Milko Lazar: Definitivno. Iako je ta ploča The Choice of The New Generation bila jako uglačana, ali namjerno. Nastala je u vrijeme najezde MTV-ja i mi smo se tome rugali. I slogan (The Choice of The New Generation) dolazi iz jedne njihove reklame.
Rockline: Jesi li u karijeri radio još nešto drugo, neki drukčiji stil?
Milko Lazar: Snimio sam jedan album s metal grupom Xenophobia, koja je imala arapsko-slovenskog pjevača i jako dobro je žarila.
Rockline: Onda si praktički radio već gotovo sve vrste glazbe?
Milko Lazar: Da, mnogo, stvarno mnogo. Osim narodnozabavne.
Rockline: Hoćeš li ikad i to?
Milko Lazar: Ne. Iako nemam ništa protiv narodne polke. Ali to je druga stvar od narodnozabavne glazbe. U Sloveniji imamo dobru folk glazbu, ali to se rijetko čuje. I mi smo imali jedan više folk bend, Štefbet Trifi. Mi smo bili jedini koji su svirali pravu autorsku, odštekanu glazbu u tom etno jazz stilu. Imali smo harmoniku, saksofon, violinu i kontrabas
Rockline: Tko je još tamo svirao?
Milko Lazar: Drago Ivanuša (harmonika), Nino de Gleria (kontrabas), Jelena Ždrale na violini i ja na puhačkim. Ta grupa je bila super. Šest godina smo intenzivno svirali, a onda smo prestali jer nije bilo dovoljno podrške. Puno smo svirali i u inozemstvu.
Rockline: Hvala na razgovoru.
Tijekom samog razgovora bilo je i mnogo zajedljivih primjedbi na razne slovenske izdavačke kuće i institucije, o sluzavom popu. Razgovor je skrenuo i na moguća izdanja Quatebrige na CD-ovima, o Joeu Zawinulu i još ponečemu.
Intervju vodili: Rok Podgrajšek i Aleš Podbrežnik
Priredio: Rok Podgrajšek
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
