Razgovor s Urškom – Billy’s Private Parking (2007)
Datum intervjua: 14.05.2007
Billy’s Private Parking su nedavno iznenadili svojim koncertom u Rock Caffeju u Postojni. Tijekom pauze porazgovarala sam s pjevačicom, simpatičnom Urškom Majdič. Pa da vidimo što kaže …
Autorica intervjua: Tinkara Šefic
RockLine: Tko je Billy koji se pojavljuje u vašem imenu?
Urška: Billy je neznanac, prolaznik, to si ti; svatko tko želi svoj komadić postojanja pod suncem.
RockLine: Kako se osjećate što ste opet na pozornici nakon pauze?
Urška: Kao da si gladnog pustio za postavljeni stol. Pauzu smo prijevremeno završili da se opet uvježbamo u “štos”. Pripremamo se naime za treći album, a s njegovim izlaskom mislili smo aktivno “napasti” pozornice. Nije nam padalo na pamet da će izdržljivost na pozornici biti tako mučna … Istina je da je glad najbolji začin pa smo sad još strastveniji prema svom poslu. Odgodili smo i Francusku, kamo smo namjeravali na 10-dnevnu turneju; sad će to doći na red tek nakon izlaska albuma.
RockLine: Pred izlaskom ste novog CD-a – kada će izaći? I kada možemo očekivati turneju po Sloveniji?
Urška: Postavili smo si rok prije ljeta. Svi koji su ikad snimili album znaju da je određivanje datuma nezahvalna stvar i da si često moraš progutati vlastitu riječ. Mogu reći samo da će biti uskoro i da za sada snimanje i stvaranje ide polako, ali vrlo zanimljivo.
RockLine: Vaš novi video koji imate na svojoj internetskoj stranici je nešto posebno ( negativ efekti, odnosno crno-bijel). Odakle ste crpili ideju, koja mi se osobno jako sviđa?
Urška: Video za Skrivnosti djelo je Mihe Knifica, svestranog umjetnika i redatelja, koji je nedavno u Švedskoj snimio cjelovečernji film Noč. Taj je tip toliko pun ideja da je već i razgovor s njim zanimljiv. Slušao je komad i ispitivao me o tekstu. Videospot možda doista nije neki proračunski proizvod, ali ima u sebi puno interpretativne snage; svatko ga može tumačiti drugačije. Radi se o nekakvim bljeskovima koji se događaju u glavi, tajnama koje “govore u očima”. Možda zato negativ efekt, za više bi bilo bolje pitati njega.
RockLine: Što BPP slušaju u slobodno vrijeme i tko su vam uzori?
Urška: Svatko od nas rekao bi nešto drugo, iako srodno. Slušamo rock, hard rock, glam rock i pop rock, pa i žanrove u kojima nema korijena “rock”. Ovo će biti odvratno otrcano, ali istinito: tko voli glazbu, voli svu (kvalitetnu) glazbu. Tako smo i ljubitelji npr. bluesa, metala i nema ništa preko dobre klasike … U autu trenutno imamo Nickelback, Van Halen, neke chilly i groovy kompilacije.
RockLine: Ti si jedina žena u bendu. Kako obuzdavaš četiri muškarca? Je li ponekad teško s njima?
Urška: Nije teško; to su tako pitomi, srdačni dječkići.
RockLine: Kako skupljaš energiju, odnosno odakle je crpiš i što najradije radiš u slobodno vrijeme?
Urška: Glazbom možeš uživati i kad si sam među zidovima; nešto drugo je međusobna energija koja se oslobodi na dobrom koncertu. Taj feedback je najveći fiks energije. Osim toga, male jednostavne stvari koje te komadić po komadić čine sretnim. U slobodno vrijeme radim svašta – ne sjećam se da mi je ikad bilo dosadno. Zanimam se za niz stvari …
RockLine: U kojem bi se zanimanju još pronašla osim pjevanja?
Urška: Uf, koliko još ima izazova na svijetu … Inače me privlači sve što ima veze sa stvaralaštvom i umjetnošću; blizak mi je rad u društvenom smjeru, na primjer turizam, što je i moj poslijediplomski studij. Ili pak – tko zna, možda ću jednog dana biti zaštitnica prava životinja.
RockLine: Što ti je u životu najvažnije?
Urška: Ljubav. U svakom smislu. Tu spada i glazba, koja je jedna od mojih ljubavi.
RockLine: Kako bi opisala svoj karakter? Kada je Urška najviše Urška?
Urška: Mogu reći da imam otvorene oči i srce. Iako često odlutam u snove, znam pronaći čvrsto tlo. Vrlo sam emotivna i zaštitnički nastrojena prema svemu što volim. Najbolje, čini mi se, da su me opisali kao ratnicu i nježnu dušicu u jednom; ta se dvojnost, mislim, osjeti osobito u glazbi i na pozornici.
Foto: Tinkara Šefic
Galerija slika




