Izvođač: Vai, Steve
Izdavač: Columbia Records
Izlazak: 2005
Ocjena: 3/5
Kitarski velemajstor konačno se probudio s novim pravim studijskim albumom, prvim nakon šest godina. Pogledajmo izbliza zašto je ploča zapravo rezime svega što je Vai ponudio publici već svojim prethodnim izdanjima.
Otvaračka Building The Church nosi impresivan metalski riff koji te odmah podsjeti na The Giant Balls Of Gold s “Alive In Ultra World” (2001). Udarni instrumental ne gubi crvenu nit ni kompaktnost, iako je protkan tipičnim Vai solo bijegovima koji samo potvrđuju njegovu apsolutnu kitarsku top formu. Njoj je na ploči najbliža srednje brza Midway Creatues, lijepo oblikovana ekspresivnim masivnim rifom i protkana Vai multi kitarskim harmonijama. Dying For Your Love još jednom upozori da Vai i dalje vrlo rado crpi iz ostavštine Franka Zappe. Komad je savršen psihodelični odklop, vokalne linije ne prate nikakav kalup, Vai pjeva na granici disonance. Ima i tu iznimnu sreću da mu je vokal prepoznatljiv, boja glasa posebna, a u ovom komadu uz to zvuči kao da dolazi iz neke druge galaksije, hladan, a istovremeno leden, da ne kažem jeziv. Slično smiruje atmosferu tik pred kraj ploče I’m Your Secrets, pjesma silno slična spomenutoj Dying For Your Love, pogotovo što se tiče vokalnih linija. Hladnom “feel-u” ploče posebno pridonosi i pretjerano sintetično šminkanje odabranih motiva. Osobno mislim da bi si gospodin Vai mogao katkad priuštiti i klasični zvuk orgulja. No u Dying For Your Love kitarski čarobnjak očito želi slušatelju približiti najdublje strahove. Vai nije lud, ali je shizofren, pravi shizoidni um, s previše pitanja i previše odgovora, uvijek na granici između genija i luđaka. Um pravog umjetnika.
Glorious je “rally šus” s odličnim adrenalinskim rifom koji ovlaš podsjeti na “Passion And Warfare” (1990), ali s potpuno drukčijom produkcijom i “feelom”. Slijedi lakša i sporije zamišljena K M-Pee-Du-We. Pjesma nije ništa posebno, po građi podsjeća na napjeve koje je Vai koristio već na “Alien Love Secrets” (1995), npr. u pjesmi Tender Surrender. Firewall je tipičan bijeg na ploču “Fire Garden” (1996). Album nosi funky groove, uz silno ukusne dodatke puhača. U njemu Vai pjeva zaista izvrsno za jednog kitarista. U ovoj pjesmi motivski aranžmani opet više nego očito slijede ostavštinu Franka Zappe. Freak Show Excess poslastica je na koju su vjerojatno čekali pravi Vai fanovi. Komad je odličan jam session. Vaiju se ovdje pridružuje cijeli bend. Billy Sheehan na basu, na bubnjevima Jeremy Colson, koji je kod Vaia nedvojbeno našao pravu nišu, i Tony MacAlpine (klavijature, gitara),.. Komad je kompleksan, a odsviran “na tri-četiri”. Dakle, bez razvlačenja. Atmosfere se vrtoglavo mijenjaju, kao i prekidači motiva. Nepredvidivo, ali uvijek dorastao svakoj situaciji. Komad s brzinom koja doslovno ubija. Prelijepa nježna Lotus Feet smiruje atmosferu. Vai je u njoj sofisticiran i pjesmu vodi profinjenim osjećajem kroz melankoličnu atmosferu. Gitarama impresivno društvo prave aranžmani u ulozi orkestra, a zvučna slika je savršeno ispunjena, što komadu daje potrebnu dinamiku i duhovitost. Vai se prepušta “feelu”, ali je istovremeno ekstremno ozbiljan u ovoj pjesmi i solistički nikako nije nabrijan, odnosno ne razbacuje tonove na sve strane! Yai Yai, nedvojbeni bratić pjesama Ya-Yo Gakk i Bad Horsie (“Alien Love Secrets”, 1995), dokazuje Vaijev izniman smisao za humor i fascinira slušatelja zvukovima koje Vai izvlači iz svojih čudesnih tehničkih pomagala. Izvanredno, smijeh izazivajuće osvježenje ploče. Ploča završava još jednom odličnom jamming lekcijom, Under It All. Psihodelične orkestralne palete šire horizonte u pjesmi u koju se imenitno uklapaju masivni riffovi, alienski zvukovi supersoničnih solo ukrasa, a među njima svoj prostor krči sam majstor sa svojim još jednom psihodeličnim vokalnim linijama i načinom pjevanja. Komad zapravo personificira Vaia kao umjetnika u najljepšem svjetlu. Na najljepši mogući način objedinjuje sve što Vai jest. Dakle, prava mala epska sonata u kojoj se različiti motivi nižu kao od šale i u kojoj Vai neizmjerno uživa u vlastitoj glazbenoj slobodi.
Vai je tijekom svih godina glazbenog djelovanja razvio svojevrstan glazbeni jezik i u njemu mu nitko nije ravan. Njegov vrhunac bila je ploča “Fire Garden” (1996), kojom je svoj jezik očito evolucijski doveo do kraja. Danas Vai ne nudi ništa ekstremno novo ni posebno, nego majstorskim vladanjem svojim jezikom i dalje razveseljuje ponajprije svoje najzagriženije obožavatelje. Vai tako polako postaje repetitivan, usprkos bogatom rasponu kameleonskih glazbenih uloga koje inače tako briljantno vlada. No dok fanovima repetitivnost ne smeta (obično upravo suprotno, vole održavanje postojećeg stanja), njegov tip priče o uspjehu zvane “Gitarre über alles” i dalje ostaje pod potpunom kontrolom.
Postava
Steve Vai – gitara, vokal
Billy Sheehan – bas gitara
Jeremy Colson – bubnjevi
Produkcija
Steve Vai
Popis skladbi
1. Building The Church (4:58)
2. Dying For Your Love (4:51)
3. Glorious (4:35)
4. K’m-Pee-Du-Wee (3:59)
5. Firewall (4:19)
6. Freak Show Excess (6:52)
7. Lotus Feet (6:44)
8. Yai Yai (2:37)
9. Midway Creatures (3:42)
10. I’m Your Secrets (4:26)
11. Under It All (8:08)
Trajanje albuma: 55:15
