Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Chimaira
Izdavač: Nuclear Blast
Izlazak: 2007
Nazovite ih kako god želite, ali dečki su sve samo ne pop potrošni materijal koji služi isključivo komercijalnim zahtjevima glazbene industrije. Postava se često mijenjala. Članovi su dolazili i odlazili, a sastav je zbog unutarnjih nezadovoljstava već nekoliko puta bio na pragu konačnog raspada. Dijelom i zbog proždrljivih apetita matične izdavačke kuće RoadRunner Records, koja ih je do 2006. godine pritiskala, uzela im mnogo, a ponudila obskurno malo. U to su vrijeme izgladili sporove s bivšim bubnjarom Andyjem Herrickom, koji je sastav napustio još 2002. godine. Odradili su nekoliko zajedničkih proba i shvatili da je energija među njima intenzivna, da mogu stvoriti novi koncept, novu glazbu i potražiti novu izdavačku kuću. Spas je stigao u liku izdavača Ferret Records, podružnice matične kuće Nuclear Blast Records, koja im je pružila prijeko potrebnu financijsku transfuziju, a još više od toga i potpunu stvaralačku slobodu te kreativnu podršku. Clevelandsko teškometalno čudovište Chimaira moglo je ponovno ustati iz mrtvih i još odlučnije pokazati zube u obliku novog, četvrtog cjelovečernjeg albuma Resurrection.
I to unatoč tome što metala, pogotovo onog novijeg datuma, u posljednje vrijeme nikako ne manjka. Štoviše: otkako je postao više nego unosan posao, pokrenuo se čitav mali potop sastava koji misle da je dovoljno obući crninu, vrištati u mikrofon i bez pravog koncepta čeprkati po žicama gitare, a onda samo brojati novčiće. Na albumu Resurrection se, međutim, zaista čuje više od same forme. Čuje se koncept, ideja i, što je najvažnije, kvalitetna glazba. Kako drukčije započeti album nego tako da se prvo dostojanstveno oprostiš od prošlosti, povučeš crtu i pronađeš pozitivan temelj za daljnje, buduće korake. Pjesma ‘Resurrection’ oproštaj je od RoadRunnerova pakla. “Free at last/ Finally tasting hapiness/ Five years of hell for nothing/ Trapped inside the minds of failures…”. Energetski udar visokog napona kreće odlučno i čelično. Arnold i Devries poslužuju točno odmjerene kanonade gitarskog divljanja, lijepo obložene Herrickovim kirurški preciznim bubnjanjem i beskompromisnim grlenim vokalom glavnog koljača – Marka Huntera. Ako je prethodni album zvučao pomalo klaustrofobično, ovdje odmah postaje jasno da su dečki odabrali epskije zasade i stvorili pjesme koje se zaista vrlo lako i prirodno urezuju u pamćenje. To dokazuje i fenomenalan nastavak slušanja. ‘Pleasure In Pain’ nesmanjenom odlučnošću i brzinom dokazuje da se arsenal Chimairine ponude u međuvremenu samo povećao i da više nemaju nikakvu stvaralačku krizu – dapače, u punom su cvatu. ‘Worthless’ na hardcoreovski, metalcoreovski način odgrmi otpor, revolt i agresivno obračuna sa svim objektima dostojnima prezira. Od konkretnih osoba do institucija. ‘Six’ malo smiruje jurnjavu i uravnotežuje album. Epski i prekrasno. O demonskoj privlačnosti smrti i uništenja, koja nije definirana ni kao pozitivna ni kao negativna. Nakon britvom oštrog prvog dijela stižemo do ponovnog uzleta prema horizontima, kamo nas povlači Arnoldova opojna, slatkasta gitara. Samo zato da nas Hunter, nakon što smo ugledali sunce, definitivno dokrajči i da se završni ponavljajući rif polako izsvira. Znatno konkretnije, nakon gotovo meksičkog uvoda, rasplamsava se brutalni diskurs društveno kritične skladbe ‘No Reason To Live’. Ovisnost, siromaštvo, raspad na jednoj strani i obrisi bogatstva negdje daleko, na drugoj strani bijede. ‘Killing The Beast’ je mig, poziv da se pokupiš i ne istruneš u apatiji. Poziv na revoluciju, pobunu i obračun. Poziv nade koja je ovaj put zamotana u paklene boje nasilja. A veza je čelična. Veza između čovjeka i svijeta oko njega je ovisnost. ‘The Flame’ za motiv uzima potpunu perverziju serijskog silovatelja i ubojice. Usporedno s time odmotava se priča o skrivenoj sudbini koja je bez nade i zarobljena, a krajnje odredište već je odabrano i određeno. Čovjek čovjeku bog. Čovjek čovjeku krvnik. Prisvajanje, ludilo i prekasno kajanje… ‘End It All’ je pak nastavak priče o glazbenom poslu i životu glazbenika. O stanju duha u kojem su nestajali prije svojeg ponovnog uskrsnuća i Chimaira. Hunter svoja sjećanja na ropski odnos između umjetnika i zahtjeva posla opisuje lucidno i bez dlake na jeziku: “Another show another state another country / It’s always been the same/ Commanding troops just like a general / Leading the warriors in the battle / Pathetic isn’t it / After all these years still not content…”. ‘Black Heart’ vrišti od obezljuđenosti i želje za povratkom u prirodno stanje i sreću. Gotovo uzalud i s izgubljenom nadom. Rješenje se može tražiti i u prečacima do vlastite otupljenosti i samouništenja, o čemu povezano govori ‘Needle’, Hunterov diktat praznine, otuđenja i postupnog presušivanja, koji je odrezan odjednom. Crnina je lijepo dopunjena i zaključena u olujnom pesimizmu pompoznog finala – ‘Empire’. Kao da slušaš Dimmu Borgir s jajima. Uskoro se pompoznost pretvara u jurećeg čudovišta koje uz melodični death metal miriše i na šapat starog thrash metala. Zastori padaju. Stari svjetovi su uništeni, a obezljuđenje nikad, ili barem dugo nije zvučalo tako slatko i brutalno izravno. Iz pepela staroga pak može se izviti samo još veličanstvenija slika daleke budućnosti.
Nakon slušanja albuma Resurrection ostaje osjećaj snage, vitalnosti i nabijenosti energijom koja otječe vrlo polako, pa pri slušanju toplo odsvjetujem dodatan unos kofeina. U ovogodišnjoj metalskoj ponudi ovo je nedvojbeno jedan od prvih prekrasnih bisera koji će zadovoljiti i najzahtjevniji i najpismeniji metalski ukus. A godina je tek počela. Zamislite kakva će tek biti žetva pred kraj godine… Probirljivi svoj izbor mogu dobiti i u obliku visokooktanskog albuma clevelandskog fenomena Chimaira. Mišljenje: iznad svih očekivanja, napokon opet malo iskrenog metala bez pretvaranja. Na Richterovoj ljestvici glasnoće zvučnika, mjerenoj od jedan do deset, dečki zbog konceptualne punoće i kvalitetne svirke zaslužuju najmanje čistu jedanaesticu!
Postava
Rob Arnold – solo gitara
Matt Devries – ritam gitara
Andy Herrick – bubnjevi
Mark Hunter – vokal
Jim Lamarca – bas
Chris Spicuzza – klavijature, vokal
Produkcija
Jason Suecof
Popis skladbi
1. Resurrection
2. Pleasure In Pain
3. Worthless
4. Six
5. No Reason To Live
6. Killing The Beast
7. The Flame
8. End It All
9. Black Heart
10. Needle
11. Empire
TRAJANJE ALBUMA: 51:43
