Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Frank, Herman
Izdavač: Metal Heaven
Izlazak: 22.06.2012.
Trajanje: 53:58
Ocjena: 4/5
Herman Frank legendarni je njemački gitarist koji nam se svima urezao u pamćenje kao teško odvojivi gitarski dvojac legendarnog njemačkog heavy metal paketa Accept. Frank je svoj studijski prvijenac izbacio još 2009. godine. To je za sve ljubitelje glazbe grupe Accpet, koji su jedva čekali povratak veterana teutonske škole metala, bilo pravo malo prosvjetljenje. »Loyal To None« je naime potvrdio sve velike odlike Hermana Franka kao tvorca riffova/riffologa i gitarista.
Herman Frank inače je onaj visoki mršavi striček kojeg srećemo na koncertima grupe Accept. Čovjek koji ne treba mnogo prostora za paradiranje na pozornici. Radije mu godi mirni kutak. U ekipi veću izloženost na pozornici u Acceptu preuzimaju basist Peter Baltes, a osobito gitarist Wolf Hofmann. Potonji odsvira i većinu svih solaža na koncertima Accepta. Zato je solo dimenzija, koju Frank posljednjih godina njeguje, za njega utoliko važnija, da bi se mogao afirmirati kao glazbenik u punom smislu. Kao glazbenik koji posjeduje izvanredne gitarske glazbene talente.
»Right in The Guts« je nadogradnja prethodnika »Loyal To None«. A to znači da Herman Frank nezaustavljivo grize dalje u svoju prasuštinu heavy metala, koja definira sve važne točke glazbene karijere Accepta, ali i druge grupe u kojoj svira Herman Frank. To je sastav Victory. Dakle, »riffovski krošei u čelo« i dvostruki bas-bubnjarski stampedo marš! Preko toga baciš gromoglasan i pjenušav vokal, koji mora prelaziti mnoge visinske granice, i uspjeh je više nego zajamčen!
Rick Altzi je ključ pune kapitalizacije novih ideja Hermana Franka. Čovjek koji se kalio u sastavu At Vance, njemačkim power metalcima, zamijenio je dakle vokal prethodnika Jiotisa Parachidisa s prvijenca. Već pri površnom slušanju jasno je da je Altzi dostojna zamjena i da njegov vokal paše kao salivena u produkcijsku zvučnu sliku Hermanove glazbene škole i riffologije. Kad poslušaš vokal podrobnije, postaje jasno da Altzi nije samo uspješna zamjena za Parachidisa, nego i velika vokalna nadgradnja izražajnih dometa albuma »Loyal To None«. Zato su baš sve nove skladbe, koje su inače dodobra nahranjene svježe kreativnim dahom plazme zajedljivih riffova majstora Franka, pravi zapaljivci koji te zgrabe za gušu od prve intenzivnije nego što bi to učinio prosječan vokalist. Altzi je naime izvanredan. Izvanredno se prilagođava. Može pjevati napadno, s izvanrednom plazmom agresije, razvijati čisto autoritativnu vokalnu snagu usmjerenu u plazmu preširokih anthemičnih melodija refrena, koji dodaju onu iskru u heavy metalu da on preuzima u cijelosti u svoj svojoj magiji i poslanstvu. Bile to brze Roaring Thunder, Ivory Gate, Waiting, gotovo Running Wildovka So They Run u završnici ili srednje brza, gotovo rockerska Falling To Pieces. Upravo potonja je zanimljiviji trenutak albuma, jer Altzi na toj točki iz sebe izvlači grleno raskovitu boju glasa koja svojim karakteristikama vuče na pjevača Samsona Nickyja Moorea s jedne strane, a s druge čak i na samog Jorna Landea, kad se Altzi s grlenošću popne u vokalna visišta. U čišćim melodičnim registrima boja glasa vuče na Harryja Conklina (Jag Panzer). Zapravo je Altzi najbolje moguće rješenje za Hermana Franka u ovom trenutku i nadajmo se da će tako i ostati na budućim samostalnim studijskim podvizima ovog sjajnog gitarista.
Uostalom, suvišno je razlistavati samo sadržaj ovog uratka. Preko 50 minuta najplemenitije škole iskonskog teutonskog metala, »na njemački način«, koja će vam tjerati karotidne arterije na pucanje. Ljubitelji Accepta moraju hitno provjeriti ovaj uradak, zaljubit ćete se u njega istog trena i neopozivo. Isto tako obvezno ljubitelji sastava Victory! Herman je očito u punom kreativnom zaletu. Druženje s Acceptom, u studiju i na turnejama, mu još kako jako koristi, a solo uradci su kao neka točka na »i« svemu što čovjek ne smije ostvariti kad se prilagođava pravilima igre u Acceptu. Soliranje je božansko. Za primjer uzmimo samo solažu u Ivory Gate, gdje Hermanu Franku zajedljivog dinamita neobuzdanog gnječenja tonaliteta nikako i nikako ne ponestaje. Solaža djeluje kao da ide u beskraj, kao da ne poznaje nikakve granice.
»Right In The Guts« je album briljantne svirke. Od glave do pete. Produkcija je sačuvala izvanrednu sirovu živost i sadržaj albuma djeluje kao najčistokrvniji koncertni dokument primordijalnog heavy metal porijekla.
Postava
Rick Altzi – vokal
Herman Frank – vokal
Mamalitsidis Cristos – gitara
Peter Pichl – bas-gitara
Michael Wolpers – bubnjevi
Produkcija
Herman Frank
Popis skladbi
1. Roaring Thunder (03:32)
2. Right in Your Guts (04:27)
3. Ivory Gate (03:48)
4. Vengeance (04:42)
5. Starlight (03:42)
6. Falling to Pieces (04:32)
7. Raise Your Hand (03:57)
8. Waiting (03:49)
9. Hell Isn’t Far (03:48)
10. Kings Call (04:01)
11. Lights Are Out (04:15)
12. Black Star (04:34)
13. So They Run (04:43)
