Izdano: 10. 5. 2024. za Atomic Fire Records
Produkcija: Riot V, Bruno Ravel
Trajanje: 51 min., 33 sek.
Žanr: Power Metal / Hard Rock
»Živjeti i disati Heavy Metal«
Aaaaaahhh, odakle da počnem? Riot (sada Riot V) najpodcijenjeniji su hard rock – heavy metal bend svih vremena u cijelom širem svemiru. Da ne budem predug u svom cmizdrenju, savjetujem vam da pogledate trodijelni dokumentarac Fight or Fall (prvi dio ovdje) i četverodijelni nastavak Immortal Soul (prvi dio ovdje) pa si sami stvorite mišljenje. Fascinantno je kako je bendu uspjelo istodobno biti ispred svog vremena i iza njega, i kako nijedna jedina poslovna, komercijalna ili umjetnička odluka nije bila prava niti je pala na plodno tlo. Sudbinu su pekuće začinile smrti članova benda, nestabilne postave i neobjašnjiva financijska nestabilnost, zbog koje se skupina više puta raspadala i ponovno sastavljala. Stvarno nevjerojatno, uz gledanje gore preporučenih dokumentaraca čovjek se pita je li određena skupina ljudi doista sposobna iznova donositi toliko pogrešnih odluka.
S druge strane, najnovija verzija Riot V zauzima prvo mjesto na mojoj ljestvici klupskih koncerata (Zagreb, Hard Place, 10. 8. 2023.) i vrlo vjerojatno drugo mjesto na isto tako mojoj ljestvici SVIH koncerata kojima sam bio svjedok, odmah iza Sex Pistols u Hali Tivoli davne 1996.
Mean Streets treći je album nakon smrti Marka Reale, osnivača i do 2011. (album Immortal Soul) jedinog stalnog člana skupine. I legendarnog gitarista, naravno. A prvi put u povijesti i treći uzastopni album u istoj postavi.
S prvim albumom pod imenom Riot V (Unleash the Fire iz 2014.) dečki su pod vodstvom basista Dona Van Staverna i gitarista Mikea Flyntza krenuli s kombinacijom utjecaja (i tekstualnih i glazbenih) prva tri albuma s vokalistom Guyem Speranzom i legendarnog razdoblja Thundersteel. Tu i tamo se prikradu odjeci razdoblja s vokalistima Rhettom Forresterom i Mikeom Di Meom, ali oni nisu toliko izraženi.
Na prethodnom albumu (Armor of Light iz 2018.) ti utjecaji nisu bili toliko očiti, a na Mean Streets vraćaju se punom snagom. Je li to dobro ili loše, prosudite sami, meni osobno se čini da je toga već malo previše i, prije svega, predugo traje. Polako bi trebalo potražiti vlastiti glazbeni izraz, no s druge strane vjerujem da je to uz široki žanrovski spektar koji je skupina pokrila od izlaska prvijenca Rock City 1977. vrlo teško.
Da iz sebe izbacim već pomalo dosadne gore opisane reference, samo ću spomenuti uvod u Hail to the Warriors, koji je sumnjivo sličan uvodu u Buried Alive s već spomenutog Thundersteel, a zatim prelazi na teritorij skladbe Warrior. Pa High Noon, gdje se opet susrećemo s odmetnikom (Outlaw s Fire Down Under), i naposljetku naslovna Mean Streets, koja predstavlja (i s modifikacijom uvodnog rifa i s tekstualnim referencama) treći dio (Johnny’s Back, Still Your Man) homoerotske romanse između Johnnyja i njegova kolege. »Mean Streets, take me back again, to the place where I became a man« Halo? A našlo bi se još štošta.
Kao i uvijek kod Riot, svjetlo reflektora zauzimaju gitaristi i vokalist. Gitaristi svojim vrtoglavim solažama, podivljalim rifovima i nenadmašnom melodikom. Mike Flyntz pridružio se bendu na Thundersteel turneji i bio je Markov štićenik i učenik, baš kao što je sada Nick Lee njegov. Obojica mogu biti sigurni da im Mark odnekud odozdo s odobravanjem kima i nazdravlja.
Pjevač i čovjek čeličnih glasnica i nepogrešivog sluha, dame i gospodo, jest Todd Michael Hall. Kalio se u srednje uspješnim američkim tradicionalno-power metal bendovima Jack Starr’s Burning Star i Reverence, a trenutno vozi i paralelnu solo karijeru u koju se ne bih previše upuštao. Njegov vokal i glazbeni izraz savršena su mješavina Guya Speranze i Tonyja Moorea iz Thundersteel razdoblja. I uživo je nenadmašan i osnova je na kojoj je bend nakon Tonyjeva odlaska uopće mogao započeti Riot V fazu.
Album Mean Strets naprosto vrišti METAL. Uvjeren sam da su članovi skupine u METAL stanju čak i kad idu po djecu u školu ili voze žene u shopping. Stvarno. Od uvodnog Hail to the Warriors do završnog No More jurimo kroz neprobojna gustišta gromoglasnog basa, rafala dvostrukih bas bubnjeva, vrištećih solaža i stratosferskog Toddova vokala. Uz blagi odmor i skretanje u obliku neobjašnjivo komercijalnog štikleca Before This Time.
Posebno spominjanje zaslužuju dva uratka: Lost Dreams nekako nastavlja priču koju su započeli komadom Insanity s albuma Immortal Soul. Zarazni uvodni rif razvija se u power metal bombast prve klase s tercetnim solažama i ubojitim refrenom na čelu. I mračni Love Beyond the Grave, koji blago odstupa od sveprisutne zvučne i tekstualne palete.
Osobno ovaj album kotira najviše od tri Riot V albuma, a njegov problem leži u činjenici da je to već treći put gotovo do u detalj ponovljena ista formula. Isti zvuk (koji je za Riot standarde fantastičan, ali tipično moderno steriln), isti stil, isti savršeni vokal i ista zlouporaba dvostrukih bas bubnjeva (Frankie-boy bi se mogao malo ohladiti tijekom snimateljskih seansi, stvarno). Don i Mike morat će nakon ove turneje ozbiljno porazgovarati o stvarima, inače bi se karijera mogla zaputiti u neželjenom smjeru.
Unatoč svim primjedbama, ovo je još uvijek visokokvalitetan proizvod, pun melodičnih majstorija, koji zaslužuje vrlo pozitivnu ocjenu. Još ovaj put.
Slatkiši: Mortal Eyes, Lost Dreams, Love Beyond the Grave, Lean Into It
8,5/10
Autor: Igorac
Popis skladbi:
1. Hail To The Warriors
2. Feel The Fire
3. Love Beyond The Grave
4. High Noon
5. Before This Time
6. Higher
7. Mean Streets
8. Open Road
9. Mortal Eyes
10. Lost Dreams
11. Lean Into It
12. No More
Glazbenici:
Todd Michael Hall – Vokali
Mike Flyntz – Gitare
Nick Lee – Gitare
Don Van Stavern – Bas
Frank Gilchriest – Bubnjevi
Tehnička ekipa:
Bruno Ravel – Snimanje, miksanje
Bart Gabriel – Mastering
Gyula Havancsák – Naslovnica, dizajn
Anthony Lopardo – Editiranje (bubnjevi, miks), Fotografija
Ray Marte – Editiranje (bubnjevi, miks)
Doug Julian – Fotografija
Randy Caballero – Fotografija
