Datum: utorak, 8. 8. 2017
Lokacija: Majano / Area Concerti Festival / Italija
Drugog dana ljetnog festivala u furlanskom gradiću Majano na pozornici su se pojavili vrući losanđeleski retro hard rock revitalisti Rival Sons. Iznimno popularni sastav, koji djeluje od 2009. godine i već ima čak pet studijskih izdanja, skokovito je osvojio svjetsku popularnost. Zahvaljujući neskrivenoj kvaliteti koju isporučuju ne samo studijskim izdanjima, nego i vrlo energičnim i adrenalinskim koncertnim nastupima. Ovi potonji samo potvrđuju snažan i jedinstven fokus ovog iznimno profiliranog američkog kvarteta. Rival Sons su se kao headlineri tako našli i u neposrednoj blizini slovenske granice, gdje su predstavili aktualni studijski album »Hollow Bones« (2016).
Bend je prošle godine odradio zajedničku turneju s poznatim hard rock »praočevima« Deep Purple, a Rival Sons su otvarali i koncerte na završnoj, to jest oproštajnoj turneji rock giganata Black Sabbath (ove godine po SAD-u). Odjeka sastavu dakle ne manjka, a k tome već cijelo vrijeme dobiva izvrsne glazbene kritike, i to od strane najvidljivijih svjetskih glazbenih medija.
Dakle. Za uvod su u deset navečer na pozornicu izašli milanski rockeri MotelNoire. Iskusni kvintet cijenjenih i etabliranih talijanskih glazbenika u džepu ima samo jedno studijsko izdanje, a to je istoimeni album iz 2014., s kojeg je sastav izveo i glavninu točaka. Sastav je izuzetno dobro uigran, a pjeva pretežno na engleskom jeziku. Ugodnih 40 minuta zagrijavanja, s više nego dostojnim zvukom (s obzirom na status predgrupe), potvrdilo je da sastav među ljudima ne skriva simpatije i veliku privrženost.
Ovaj put posjet koncertnoj zelenoj površini u Majanu bio je znatno skromniji od onog koje je prizorište doživjelo dan prije, kada su na njemu nastupili Amon Amarth i Arch Enemy. Ovaj put jedva 400 prisutnih. Naravno, garnitura znatno starijih, i već šarmantno sijedih, i više. Unatoč tome, ubrzo nakon dolaska Rival Sons na pozornicu, na sredini i u prvih nekoliko redova ispred pozornice, okupila se skromna, ali strašno bučna masa obožavatelja sastava, koja je prokleto dobro znala stihove pjesama i tako srčano podržavala sastav neprestano tijekom koncerta. Jay Buchanan i ekipa su to brzo zamijetili pa su pretežno komunicirali sa središnjim dijelom publike.
Rival Sons su sastavili set listu koja je bila donekle podređena predstavljanju aktualnog studijskog albuma, a uz to su dodali točke sa svih starijih albuma, predvođene omiljenima Keep On Swinging (album »Head Down«), Open My Eyey te Electrivc Man (oba album »Great Western Vakirye«).
Kvartet (plus bradati turnejski klavijaturist Todd Ögren-Brooks) isporučio je nastup koji se iz minute u minutu izvedbeno i atmosferski stupnjevao. Završni krešendo tako je dosegnut na samom repu, to jest na kraju, kada je bend zaokružio vrućicu i iznimno elegantan nastup snažnom i dugo iščekivanom Keep On Swinging.
Ekipa je izuzetno dobro uigrana. Ponajprije je, naravno, zapanjio Jay Buchanan, koji je svoj nevjerojatno karizmatičan i grabežljiv vokalni nastup stupnjevao i razvijao, a najviše vokalne snage pokazao baš pri kraju nastupa. Upravo na kraju doslovno je očarao nevjerojatnom prodornošću emocija i strasti, koje je zaokružio vrhunski izrađenim vokalnim performansom, punim osjećajne predanosti. Ni ostali glazbenici u tome nisu mnogo zaostajali, ako uopće. Zvuk briljantan, izvedba ništa manje. Samo je ljudi moglo biti malo više. Prije izvedbe skladbe Jordan upitao je publiku želi li radije čuti Where I’ve Been.
Vražja mješavina stare dobre škole rock and rolla, preliveNe dobrom dozom blues testosterona, vješto zapakirana u glazbenu razumljivost generacije novih vremena, tako je kroz materijal neprestano profinjeno kolobarila i krstarila po frazama koje su čas podsjećale na razbarušenost The Who ili Cheap Trick, čas na Led Zeppelin, Free, Bad Company, mjestimice čak i na The Beatles (osobito s glazbene strane u mirnijim pasažama), pa i na The Doors (Buchanan duguje inspiraciju za svoje kretanje po pozornici, mali poklon liku preminulog Morrisona), uočljivi su uključci surfa i rockabillyja, na što je upozoravao i pozornički »outfit« gitarista Scotta Holidaya (kao da bi se naš Magnifico pokušao našminkati u Gingera Wildhearta).
Izvrstan koncert dakle, i nadajmo se da će se sastav uskoro opet pojaviti u blizini naših krajeva. Riječ je naime o vrhunskoj izvedbenoj kvaliteti koju u ovakvim prilikama nikako ne smijete preslušati i preskočiti. Posjet koncertu Rival Sons tako ostaje obveza i predstava vrijedna grijeha. I za puriste koji se kunu samo u originalnost pionirskih vremena šezdesetih i sedamdesetih.
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
1. Hollow Bones Pt. 1
2. Tied Up
3. Electric Man
4. You Want To
5. Memphis Sun
6. Jordan
7. Face of Light
8. Torture
9. Soul
10. Open My Eyes
11. Hollow Bones Pt. 2
12. Keep On Swinging
