Riverside : Shrine Of New Generation Slaves
Izdavač: Inside Out Music
Datum izlaska: 21.01.2013
Produkcija: Riverside
Trajanje albuma: 50.59 min
Žanr: Progressive Rock
Riverside su jedni od rijetkih zastavonoša suvremenog progresivnog rocka i progresivnog metala koji se umjetnički neprestano dižu, rastu, zriju, razvijaju. S albuma na album provokativno izazivaju sami sebe i evolucijski otkrivaju sve nove glazbene dimenzije koje učinkovito uključuju u svoj samonikli progresivni artizam, da ovaj ni načas ne bi podlegao plitkosti trenda. Rijetki su sastavi koji danas održavaju tako strogo definiran stav umjetničkog unikata jedinstvene i izrazito prepoznatljive glazbene supstance kao upravo Poljaci Riverside. Poljska je oduvijek važila za područje koje je u povijesti rocka dalo nekoliko izvanrednih glazbenih »čudaka«, od Czeslawa Niemena do superbenda SBB, a tu su još i Collage i/ili Abraxas, ako se ograničimo samo na »progresivce«. Tu zasigurno spadaju i Riverside.
»Shrine Of New Generation Slaves« – zanimljivo je da inicijali naslova albuma tvore riječ S.O.N.G.S. – novi je mračni, adventivni album koji produbljuje i proširuje novu zvučno-produkcijsku podlogu sastava, koji se albumom »Anno Domini High Definition« u tom pogledu snažno udaljio od prva tri studijska albuma i dosegnuo višu razinu kvalitete. Može se reći da su Riverside, uz Stevena Wilsona (s Porcupine Tree, projektima i samostalnim albumima), te Opeth glavni ambasadori novog vala sastava koji postavljaju osnovna pravila igre razvoja progresivnog rocka u novom tisućljeću. Svojim djelima neprestano dokazuju izvanrednost višeslojno gipkog pogleda kad rasprava zaglavi na primanju i davanju proizvoljne informacije beskonačnosti glazbenog univerzuma. Pojednostavljeno, to znači da Riverside svojim stvaralačkim kontinuumom u svakom trenutku dokazuju da se s lakoćom pera može prijeći patetika spoznaje da je u rock glazbi sve već davno rečeno.
Za razliku od »Anno Domini High Definition«, novi se album intenzivnije koketira s retro progrock porivima sedamdesetih. U eksperimentalnom zvučnom smislu nije toliko izazovan kao njegov prethodnik, no opet je dovoljno drukčiji da sam po sebi donosi novi zaokruženi glazbeni entitet u liku Riverside. Kao što je rečeno, dečki su na njemu gotovo posve napustili eksperimentiranje zvučnim uzorcima i programskim petljama, koje inače silno paše na fantastičnom prethodniku »Anno Domini High Definition«. Novi album naime u mnogim sekcijama tog nadasve zahtjevnog i kompleksnog izdanja otkriva snagu kobne kemijske veze klasičnog dijaloga stvaranja zvučnog masiva na relaciji gitarski riff-klavijature! To je retro zvuk rock kulture sedamdesetih, koji će biti blizak i poznavateljima Uriah Heep i Deep Purple (srednji instrumentalni umetak skladbe »Escalator Shrine«, u kojem ne izostaje ni divlji solo na moogu). Klavijature naime u rješenjima aranžmana često biraju klasični zvuk Hammond orgulja. To albumu daje čvrst, tvrdo zvučeći stisak, na što upozorava već uvodna »New Generation Slave«, kao i kompaktnije zvučeći, izdašno zametaliziranih dijelova albuma (skladba »Celebrity Touch«).
Ono što priču o Riverside čini tako posebnom, uz izvanrednu instrumentalnu družinu, jest vokal Mariusza Dude. On u sebi neprestano nosi snažnu notu melankolije, potkrijepljenu osjećajem razbijene iluzije, koja uzrokuje neskriveno buntovno potiskivanje bijesa, što generira reakcije odricanja i odbijanja. Dakle, samoizolacija pojedinca. Mariuszev je vokal čist, krhak, izuzetno osjećajan, također strastven kad to od njega zahtijevaju glazbena forma i poezija, a istodobno mjestimice hladan i kao takav posljedično otuđen. Točno ono što treba album odabranog naslova. Izvrsno bi paslo u glazbeno okruženje sastava tipa (novih) Opeth ili Porcupine Tree, odabranih britanskih neoprogresivnih sastava ili »izštekane« inačice grunge sastava. Izuzmemo li potonju opasku, i opća je atmosfera novog Riverside albuma blizu mračnjački atmosferičnog iztržka albuma sastava neoprogresivnog rocka poput Porcupine Tree te novijih Opeth. Ne možemo zaobići izvanrednu osjećajnost i senzitivnost u izričaju Mariuszeve poezije. To je glavna i temeljna privlačnost novog Riverside albuma, koji sasvim polako raste do srca. Ta silno proživljena vokalna interpretacija stihova u vama će sa svakim ponovnim okretanjem albuma u CD-playeru evocirati drukčije emotivne podražaje i drukčiji odziv (nova i nova mentalna stanja). To će vam bujati maštu, širiti um, postavljat ćete si mnoga pitanja, a istodobno je sva ta informacija albuma svojom istinoljubivošću kroz prizmu vokalne interpretacije servirana tako profinjeno da će vas začas usisati u svoj jedinstveni glazbeni svijet. Začas ćete se integrirati u njega.
Dozi psihodelične note ni ovaj put nema bijega. Tu su sekvence koje u većoj ili manjoj dozi generiraju transcendentalno-cerebralnu kulturu razvoja atmosfere glazbe izvođača kao što su Porcupine Tree (»The Depth Of Self-Delusion«), osobito gitarske linije kompresiranog zvuka, približene zvuku gitarske svirke Porcupine Tree albuma »Deadwing« iz 2005.), nadalje Pink Floyd (»Celebrity Touch«, završni odsječci skladbe »Escalator Shrine«) ili čak Marillion (većina organskog krajolika popratne glazbene podloge na koju se oslanja vokalna interpretacija u jedinstvenoj skladbi »Deprived (Irretrievably Lost Imagination)«). Kao spomenuto, uz senzibilne vokalne linije važan je generator tih dosjetki Piotr Grudziński sa svojim gitarskim zvukom, koji profinjeno puni raspoloživi prostor instrumentalnih sekvenci gitarskim linijama. One nose izvanredan melodijski iztržak koji se temelji na uporabi tek nekoliko tonova, poduprtih izvanrednim »sustain« efektom, koji je sugenerator snažnog cerebralno psihodeličnog trenutka albuma. To je naslijeđeni princip rješenja gitarske svirke, poznat iz ruku čudotvoraca Stevea Hacketta, Andrewa Latimera, Davida Gilmoura, Stevea Rotheryja i naravno već spomenutog Stevena Wilsona. Svi su oni Britanci.
Ovo je album koji će vas oduševljavati sa svakim krugom slušanja, jer će vam sa svakim ponavljanjem dodatno ući pod kožu. Pravi je progresivni album. U uho ulazi polako. Nosi izvanrednu mješavinu među gradivnim elementima zvučne slike, punokrvnu ravnotežu između melodijske zarazivosti (nju morate usvojiti i odmrsiti sami; riječ je naime o zahtjevnom albumu koji nije za svakoga) i umjetničke ekspozicije slijeda kompleksnog nizanja figura, koje ni načas ne podliježe »fragmentaciji« razvoja događaja. Održava crvenu nit. Ovo je album koji će vas puniti energijom i kasnije, kad ga nakon nekoliko godina uzmete s police svoje zbirke CD-ova i ponovno ga umetnete u CD-player, jer je već u uvodu jasno da će proći test vremena i upisati se među najvidljivija dostignuća glazbene umjetnosti svih vremena. Takvih je albuma danas malo, a i lako ih je previdjeti u cijeloj agresivno servirnoj gomili glazbenog balasta. S ovim albumom su Riverside još jednom nadmašili prethodnika, dosegnuli novu točku svog umjetničkog razvoja, majstorski svladali izazov nove umjetničke napasti i izašli iz priče kao umjetnici koji zajedno s šačicom drugih adventivnih izvođača progresivnog svijeta diktiraju “idejno talište” progresivne rock kulture u novim vremenima i pokreću njezin razvoj. Iskrenije i prirodnije od toga naime ne ide. Ovo je album koji će vas u besprijekorno izvornom podavanju glazbene poruke naprosto osupnuti.
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 10 / 10
Popis skladbi:
1. New Generation Slave (4:17)
2. The Depth Of Self – Delusion (7:39)
3. Celebrity Touch (6:48)
4. We Got Used To Us (4:12)
5. Feel Like Falling (5:19)
6. Deprived (Irretrievably Lost Imagination) (8:26)
7. Escalator Shrine (12:41)
8. Coda (1:39)
Postava:
Mariusz Duda – vokal, bas gitara
Piotr Grudziński – gitara
Michal Łapaj – klavijature
Piotr Kozieradzki – bubnjevi