Izdavač: AOR Heaven Records
Datum izdanja: 31. 10. 2020.
Produkcija: Rob Moratti
Trajanje albuma: 50.43 min
Žanr: AOR/art rock
Ocjena: 9.5/10
Rob Moratti je vrlo dobro poznato ime među privrženicima AOR glazbe i dobrog melodičnog rocka, pa i art rocka, jer je u DNK-u kanadskih glazbenika sklonost »tvrdoglavom vijuganju« unutar odabranih žanrova već gotovo poslovična mantra. Da. To je onaj tip, odnosno vokalni majstor, koji se godinama kalio u grupi Final Frontier. Oni su doista poslužili seriju nadasve zavidno kvalitetnih izdanja prije nego što su u prvoj dekadi novog milenija nestali s vidika. Zašto? Rob Moratti se tada naime priključio kultnom kanadskom art rock sastavu Saga, s kojim je snimio i izdao izvrstan, ali nažalost previđen album »Human Condition« (2009) te s legendarnom grupom izdao još jedan koncertni album »Heads Or Tails Live«. Ukratko. Tko je u proljeće 2009. imao tu sreću da uhvati grupu Saga s Morattijem (predgrupa It Bites) u austrijskom Wörglu, jer bliže Sloveniji nisu nastupili, taj dan neće zaboraviti do kraja života.
Dosta je uvodnog romantiziranja. Nakon što se Michael Sadler predomislio, »umirovio se« pa se vratio na mjesto vokalista u grupi Saga, Moratti je naravno morao uzdahnuti svoje prerano: »Zbogom!«. No nije obnovio Final Frontier, nego se odlučio usredotočiti na snimanje vlastitih samostalnih studijskih albuma. I odlučio se ispravno, jer svi redom sjaje besprijekornom kvalitetom.
»Paragon« stiže tek godinu dana nakon što je Rob Moratti izdao album »Renaissance« (RockLine recenzija). Pritom je bitno spoznati da zadržava sve kreativne vrline prethodnika. S obzirom na kratak vremenski razmak između dvaju albuma, to odvaga baš sve. Moratti je i na novom albumu zadržao uza se talentiranog gitarskog čarobnjaka Torbena Enevoldsena, s kojim se više nego očito izvrsno slaže pri komponiranju. Na bas-gitari ponovno sudjeluje i jedan od najcjenjenijih u svom poslu, Tony Franklin, dok za bubnjeve ponovno brine Morattijev nekadašnji drug iz sastava Final Frontier, Stuart Reid. Inače je Morattiju ovaj put pri aranžiranju i pisanju materijala uz Danca Enevoldsena pomogao cijeli garnizon švedskih majstora svog zanata, pa je zapravo dvanaest skladbi novog albuma u pojedinostima i detaljima doista fascinantno optimizirano. To su: Ken Sandin (Swedish Erotica, Alien, Da Vinci, Kee Marcelo), Felix Borg (Taste), Pete Alpenborg (Arctic Rain, Sunstorm) i Ulrick Lönnqvist (Code Red, Sahara). »Paragon« je nastavak glazbenog vizionarstva prethodnih Morattijevih albuma. Logično je najbliži upravo prethodniku »Renaissance«.
Nešto manje od 51 minute odlične zbirke prvorazrednog druženja s ostavštinom AOR glazbe, upakirane u vibrantno poskočnu i dinamičnu produkciju, u kojoj građevni elementi zvučnog krajolika supostoje u vrhunskom rasporedu. Gitare grabe sa svih strana, a zvuk je nabrijan. S decibelima ne škrtare. Solaže briljiraju. Užitak je pratiti Enevoldsenove majstorije. Kao gostujući glazbenici na albumu se pojavljuju i Joel Hoekstra (Whitesnake) i legendarni Ian Crichton (Saga). Moratti je iznimno cijenjen glazbenik. Pogotovo kao vokalist. Kad smo već kod vokala, posjeduje iznimno širok raspon. Bez problema »tuče iz svih cilindara« kad dosegne i petu oktavu. Jedan od onih vokalista koji vokalnu snagu prenose u izrazito ekstremne visine, a pritom zadrže svu eksplozivnost nevjerojatno čistog pjevanja. Ako ti treba bliži nagovještaj, ne čudi zašto je Moratti 2015. snimio cijeli album obrada posvećen velikanima AOR glazbe, grupi Journey. Dakle? Pa znaš već. Tony Harnell (Starbreaker, TNT), pa pokojni Tony Mills (Shy, TNT), Kevin Chalfant (The Storm, Steel Breeze), a naravno da bi Moratti mogao pjevati kad god i u Journey. Zato ga najbolji glazbenici pronalaze sami od sebe. Kad smo već maloprije spomenuli Whitesnake, dodajmo da je gitare na Morattijevu albumu »Victory« iz 2011. u cijelosti odsvirao Reb Beach. Šale nema.
Zapravo su sve skladbe na ovom albumu posvećene maksimalnom glazbenom učinku. Vrhunski refreni koji te hvataju u trenu i donose atmosferične vrhunce u skladbama. Teško je izdvajati vrhunce albuma, jer je svih dvanaest točaka doista do u dlaku izbrušeno. Kad te osvoji jedna skladba, već slijedi druga. Iz skladbe u skladbu. Sve do kraja albuma. S te strane već se može zaključiti da novi album donosi još veću mjeru dovršenosti i skladateljskog sjaja u odnosu na prethodnika, koji je izašao tek godinu dana prije. Posebice mid-eight dionice, ali i neki spojni prijelazi upućuju na prepredeno podmetnutu art rock premisu, jer iznenade nekim rješenjima koja AOR predvidljivost ne podnosi baš najbolje. No upravo je u tome draž svih Morattijevih albuma, jer nadilaze taj izazov, odnosno s odlikom mu kume.
Za ovakvu ploču moraš biti pravi ljubitelj AOR glazbe. Od otvaračke I’m Falling pa sve do završetka s vrhunskom zaključnom Stay Away, ovaj će te album čvrsto držati uza se. Nosi čak i dašak melankoličnog čežnjivog raspoloženja. Uz inače iznimno visok učinak bombastičnog pompa koji slušatelja cijelo vrijeme drži u omami i inače pozitivnom, budničarskom raspoloženju! Produkcija je, kao što rekoh, fantastična. Sve na albumu djeluje, jednostavno rečeno, kao velika artistička majstorija. Ovo nije onaj AOR album koji osvojiš odmah. Upravo zato što u aranžmanima nosi »zavoje iznenađenja« i zbog toga artrockerski dašak. Otkrivaš ga dulje vrijeme. Baš je to jamac izuzetne privlačnosti, jer nudi hrpu detalja koje otkrivaš i polako razotkrivaš. Koprenu za koprenom velike artističke izvrsnosti.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. I’m Falling (3:51)
2. Rise Above (4:12)
3. What Have We Become (4:07)
4. Remember (4:14)
5. Where Do We Go From Here (4:17)
6. Drifting Away (3:43)
7. Break the Chains (4:07)
8. Alone Anymore (5:08)
9. Bullet Proof Alibi (3:52)
10. All I’m Living For (4:13)
11. Picking Up the Pieces (4:58)
12. Stay Away (3:54)
Postava:
Rob Moratti – vokal
Torben Enevoldsen – gitara, klavijature
Tony Franklin – bas-gitara
Stuart Reid – bubnjevi
Gostujući glazbenici:
Ian Crichton (Saga) – gitara
Joel Hoekstra (Whitesnake) – gitara
