Mjesto: Kino Šiška
Datum koncerta: 29.11.2009
Broj posjetitelja: 500
Cijena karte: 15 eura
Prije početka Fordova koncerta u Šiški na pozornicu je prvo izašao organizator Brane Rončel i svečano najavio da je nakon dugo vremena i brojnih neuspjelih pokušaja u Ljubljanu napokon uspio dovesti glasovitog američkog majstora suvremenog bluesa. A ako ga nije mogao ugostiti u svojoj nedavno ukinutoj emisiji, koja je u domaće loge privukla brojna zvučna imena te vrste glazbe, svoju dugogodišnju želju mogao je primjereno ostvariti u obnovljenom Centru urbane kulture. Tamo se na večer nastupa Robbena Forda okupilo dobrih petsto uglavnom osijedjelih glava, gladnih dobrog bluesa, ali među njima se moglo primijetiti i nekoliko mlađih gitarističkih zaljubljenika, koji su sedamdesetogodišnjem…
Ford je majstor raznih jazzističkih akorda i njihovih ukrasa, kojima uz profinjene solaže stvara posebnu glazbenu atmosferu. Ritam i solo gitara neprestano se prepleću i nadopunjuju, a solistički izleti vrlo su dobra protuteža majstorovu osjećajnom vokalu, koji se javi kad ruke na trenutak moraju odmoriti. Ford doduše nije tako munjevit gitarist kao npr. Melvin Taylor, kojem smo se mogli diviti u nekim Rončelovim televizijskim emisijama, ali je njegova tehnika, usprkos tome što se uglavnom temelji na improvizaciji i jednostavnosti, i dalje izvanredna. Kako je objasnio u jednom od svojih didaktičnih REH videa, oduvijek su ga privlačile melodija i duhovni sadržaj glazbe, pa nikad nije učio obrasce niti vježbao onako kako je to radila većina suvremenih gitarista. Blues je za njega oduvijek posebno raspoloženje, koje prenosi vokal ili njegova jednako osjećajna i izražajna zamjena, gitara.
Šestorostruki nominiranac za nagradu Grammy u Šiški nije razočarao. Publiku je poslužio s nekoliko starijih hitova, među kojima nam je najviše nedostajala skladba iz osamdesetih Talk to your daughter, a naravno, s pozornice se moglo čuti i nekoliko napjeva s posljednjeg studijskog uratka Soul on ten. Zvuk u suvremeno opremljenoj dvorani bio je solidan i, kako se za blues i dolikuje, prilično asketski (Ford je preko Atlantika doveo samo bubnjara i basista), a još nas je više iznenadila jednako skromna rasvjeta. Kad se pogleda moćni strop Kina Šiške, možda bismo si mogli priuštiti malo više svjetlosne slobode, ali naravno samo u slučaju da bi to i sam Ford dopustio.
Inače, Rončelova glazbena odiseja u Šiški završila je više nego zadovoljavajuće. I ove smo godine u Ljubljani mogli vidjeti nekoliko slavnih imena poput Marcusa Millera i Mikea Sterna, a ako organizatoru uspije događaj pretvoriti u godišnju priredbu, uz Postojnu će napokon i glavni grad dobiti jazz-blues festival primjeren svom statusu. A to su lijeni izgledi za budućnost.
Fotografije: Barbara Milharčič
Galerija slika
