Robby Welsh (Demon’s Eye) o svojim Demonima (2007)

0 5

Datum intervjua: 24.02.2007

 Prije nedjeljskog koncerta Demon’s Eyea, koji su spomenute večeri zagrijavali staro i mlado u grazkom Orpheumu, među ostalima mi se ukazala i prilika za kraći razgovor s “frontmanom” naših dragih Deep Purple imitatora, koji me je u pratnji svog Vili Resniku sličnog bubnjara Andreea pozvao u sićušnu sobicu, duboko izgubljenu negdje u katakombama backstagea.

 
Rockline: Dobra večer, dečki, kako ste?
Robby: Odlično, super, mogli bismo reći nikad bolje!

Rockline: Imate li malo treme pred večerašnji nastup?
Robby: Malo nas brine bubnjar, ali mislim da će sve ići po planu (smijeh).

Rockline: Kad smo već kod bubnjara, kakav je osjećaj stajati na pozornici s legendom kao što je Ian Paice?
Robby: Super je, stvarno nevjerojatan osjećaj! Dečki s kojima sviram (Demon’s Eye) inače su svi redom glazbenici u pravom smislu riječi, pravi profesionalci, no ipak, sviranje s Ianom Paiceom podiže kvalitetu samog izvođenja na neku drugu, mnogo višu razinu. Što nas sigurno veseli, jer nam sviranje s Ianom nudi neki novi, drukčiji pogled na skladbe koje izvodimo. Naravno, sve skupa za nas je i prilično poseban izazov.

Rockline: Je li materijal koji izvodite usmjeren uglavnom na slavnu Mk2 postavu, ili se hvatate u koštac i sa skladbama iz drugih razdoblja?
Robby: Ne bih htio otkrivati naše set liste, ali mogu reći da rado svirkamo sva razdoblja Deep Purplea, među ostalim i Mk4 eru s Bolinom, koji je bio fenomenalan gitarist, i nama jako leži. Come Taste The Band te Last Concert In Japan i slične stvari.
Andree: Na primjer skladbu Wild Dogs, ako je možda poznaješ?
Rockline: Naravno, s albuma Teaser, odlična skladba. Zanimljivo, dakle riječ je o skladbama koje većina publike ne očekuje na prvom mjestu?
Robby: Upravo u tome je čar svega! Što ljudi očekuju od nas? Prije svega hrpu starih Deep Purple klasika, koje danas već zna svaki klinac na ulici. Mogu iskoristiti priliku i reći da se “fan base” Demon’s Eyea nije izgradio oko pjesama poput Smoke On The Water i sličnih stvari. Mi u Demon’s Eyeu usredotočujemo se prije svega na skladbe koje Deep Purple fanovi uživo još nikad nisu čuli. Riječ je o samim dobrim skladbama, a neke od njih ni sami Deep Purple nikad nisu izvodili.

Rockline: Vjerujem da u dobroj izvedbi.
Robby: Još je kako-tako u redu, da (smijeh).

Rockline: Imate li osim sviranja Deep Purplea i nešto vlastitog materijala?
Robby: Imamo album snimljen uživo, koji nosi naslov Made On Stage. Zapravo je riječ o Deep Purple obradama klasičnog Mk2, kao i razdoblja Mk3 i Mk1. Ništa drugo zasad nije u planu.

Rockline: Zanimljivo da si ti Irac, dok je većina vaše ekipe manje-više njemačkog podrijetla. Kako je došlo do vaše suradnje?
Andree: Robbyja smo upoznali prije otprilike godinu i pol u Nürnbergu, na jednom od “jam sessiona”. Tada smo baš tražili novog vokala, a Robby se ubrzo pokazao kao idealan kandidat za to mjesto.
Robby: Zapravo je Andree došao do mene i poljubio me (smijeh). Tada sam baš švrljao po Nürnbergu, pa nakon našeg susreta i par e-mailova pokrenuli smo stvar zajedno.

Rockline: Inače, Demon’s Eye je već prilično stara postava.
Andree: Da, grupa postoji od 1998., dakle oko devet godina, što nije baš mala dob.
Robby: Što znači da za iduću godinu moramo pripremiti nešto stvarno posebno (smijeh)!

Rockline: Hvala, dečki, na razgovoru.
Robby: Hvala tebi, nadam se da ćeš uživati.

 

Galerija slika

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići