Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Batuje / Športni park / Slovenija
Datum koncerta: 17.07.2015
Broj posjetitelja: 2000
Cijena karte: 10,00€
Ovogodišnji festival Rock Batuje u svojoj je ponudi okupio pet izvođača koji pripadaju klasičnoj baštini rock’n’rolla, hard rocka i heavy metala, a među njima ipak vladaju jasne stilsko-umjetničke razlike. Tako su u ajdovske loge zalutali ambiciozni Ljubljančani Pyroxene, zatim ajdovski Madbringer – zakleti izvođači ostavštine rock legendi Pomaranča, a mjesta se našlo i za starog majstora slovenskog rocka Perota Lovšina te reaktivirane Šank Rock. Piku na »i« stavio je dolazak švedskih hard rock i heavy metal revitalista Bullet. Za sitnih 10,00€.
Pozornica je u osam navečer zjapila prazna, a na pozornicu su već izišli Pyroxene. Program je počeo barem pola sata ranije nego što je bilo najavljeno. Pyroxene su zanimljiva i neobična mješavina stare i nove škole. Razvijaju zanimljivu autorsku samonikost i slušatelja vrlo brzo dovedu u nedoumicu, bolje rečeno zbunjenost, kad čuje utjecaje sastava Judas Priest, Black Sabbath, Thin Lizzy, a riffovi se brzo nahrane i thrash metalom. Korektan i vrlo solidan nastup s ekstremno vriskavim Janom Tehovnikom (Lene kosti) u središtu zbivanja daje lijepa obećanja za budućnost. Grupa se naime priprema za snimanje studijskog albuma koji možemo očekivati negdje početkom iduće godine. Šteta što nije bilo više publike, jer ovaj bend definitivno zaslužuje pozornost.
Čak i kad su na pozornici već svirali Madbringer s repertoarom koji je oživljavao ostavštinu Pomaranče, većina prisutnih i dalje se radije držala blizine šankova. Bend je i odjećom na pozornici pokušao uhvatiti dašak prve polovice osamdesetih, kad je Pomaranča miješala karte na nekadašnjoj jugoslavenskoj rock sceni. Ponajprije treba čestitati tonskom tehničaru koji je za nastup grupe »naručio« odličan zvuk. Bas linije su sjajno grabile. Svakako će neke dijelove trebati još izbrusiti u uigranosti, no unatoč tome su Madbringer u cjelokupnom zbroju priredili vrlo dostojnu i vještu zabavu svim ljubiteljima legendarnih zvukova jednog od najvažnijih hard rock i heavy metal sastava na našim prostorima. Među ostalim odjeknule su skladbe Uniformiranci, Moli, Šminka, Moja Smrkljica, Goba zla, Soldat, Madbringer, Your Eyes Call Me Back To Tokyo i za veliki finale Krvave čipke.
O Perotu Lovšinu ne treba gubiti riječi. Čovjek je rođen za pozornicu. Njegov repertoar pun pjesama koje su postale narodne, a koje je vadio iz oba rukava kao od šale, uz točke s aktualnog studijskog albuma »Za spremembo« (2012), pred pozornicu je doveo veći broj posjetitelja koji su dijelili vedro raspoloženje sa slovenskom rock ikonom. Pero sa znamenitim slamnatim šeširom i sunčanim naočalama potpuno se uživio u svoju ulogu ljuljanja i njihanja, dok je njegov prepoznatljivi vokalni pristup naletio na izvrsnu podršku izvrsno uigrane ekipe Španskih borcev. Pero ostaje as svoje vrste i to mu nitko ne može oduzeti.
Bez obzira na to što su Šank Rock bili najavljeni kao posljednji među izvođačima, očito je u zadnji čas došlo do promjene. Tako su preuzeli pozornicu odmah nakon Perota Lovšina. Uvodni udarac s odličnom novom skladbom Restart (ona već kuca na vrata da se redovito pridruži klasicima željeznog repertoara grupe), koja se brzo prelila u Rokerji, zapravo je postupno kulminirao u vrhunac ovogodišnjeg Rock Batuja. Pred pozornicom se do tog trenutka festivala skupila najbrojnija publika. Šank Rock, koji doživljavaju novi mladenački procvat i reaktivirani su sa Zuljanom u postavi, iskusni su mačkovi. Razara ih višak energije i žudnja za nastupanjem na pozornici. Proštudiran nastup, odlučan i prodoran vokal Matjaža Jelena s obaveznim koketiranjem i suradnjom s publikom, visoko dinamičan razvoj događaja i iznad svega izvrsna uigranost te pozornička egzekucija materijala. Vrhunci direndaja sa »Šankotima«? Metulj i Pravljica o mavričnih ljudeh.
Bullet su zapravo naletjeli na vrlo nezahvalnu ulogu. Nastupili su dobrano nakon ponoći, a budući da su publici manje poznati, mnogo je ljudi nakon nastupa »Šankota« napustilo prostor ili su otplovili do šankova, odakle su iz daljine pratili koncertni nastup Šveđana. Bullet su profesionalci. Svaki pokret na koncertu potpuno je proštudiran. Svaka sekunda također. Viškova nećete dobiti. Koliko platiš, toliko dobiješ. Kvintet crpi inspiraciju pretežno iz sastava AC/DC, Judas Priest, a u manjoj mjeri i iz Thin Lizzy te sastava N.W.O.B.H.M. pokreta. Revitalisti dakle, koji ne otkrivaju toplu vodu na sceni. Na sceni su sa sličnim bendovima nastali negdje 2010. U tu falangu revitalizma bez poteškoća možemo ubrojiti sastave poput Vanderbuyst, Enforcer ili/i Steelwing. Vokal Hela Hoferja je ekstremno visok, njegovo vrištanje para je bubnjiće, a bend je koncert otvorio naslovnom skladbom aktualnog albuma »Storm of Blades« (2015) te je nastupu među ostalim dodao i skladbe: Riding High , Rolling Home, Pay the Price, Turn It Up Loud, Dusk Til Dawn, Stay Wild, Hammer Down, Bang Your Head i Bite the Bullet.
Odličan i suveren nastup kvarila je spoznaja o postupnom otjecanju mase s mjesta događanja. Pred kraj su redovi pred pozornicom bili posve desetkovani. Bend si to doduše na pozornici nije dopustio priznati, što je poštena i profesionalna poza. Na tome im treba čestitati. Ipak je povremeno smetala prevelika sličnost nekih fraza i motiva već izmišljenoj ostavštini prije citiranih pionirskih sastava rock’n’rolla, no rutina u kojoj se osjećala i velika srčanost i predanost glazbi ipak je dominirala, a Bullet su se pokazali kao svojevrsna koncertna atrakcija koja zna uvjeriti.
Festival je u svojoj zamisli bio odlično postavljen. Prigovor da se u istom razdoblju događa previše stvari odjednom ne stoji. Cijena ulaznica bila je naime simbolična, pa je naprosto nepojmljivo kako je moguće da na festivalu nije bilo moguće nabrojiti ni 2000 ljudi. Sve. Od izbora grupa do prijateljskih cijena piva, parkiranja, čak i prostora za šatorenje. Za sve je bilo pobrinuto »tip top«. Samo ljudi niotkuda. Nadajmo se da festival opstaje, a organizatoru idu sve pohvale za vjeru u stvar i prkos!
Galerija slika
