Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Iron Maiden
Izdavačka kuća: EMI Records
Izdanje: 2002
Ocjena: 2.5/5
“Live After Death” je bio uljepšan. Odabrano i spojeno bilo je samo najbolje s četverodnevnog nastupa u Long Beachu. “Live At Donnington” također. Pravi “The Evil That Man Do” npr. Dickinson je u prvom refrenu koncerta u Donningtonu potpuno zabrljao, što se na originalu naravno ne čuje, ali se čuje na jednom od talijanskih bootlegova (Bruce, nisi se izvukao). “Real Live And Death One” pak je prošao pravi puzzle S. Harrisa, kako je izjavio B. Dickinson u jednom od posljednjih intervjua, jer je Steve navodno pri tadašnjoj produkciji gitarama recimo dodao bubnjeve s potpuno drugog koncerta, onog na kojem su mu se činili najbolje odsviranima, i dopustio si u vezi s tim mnogo sličnih varljivih rotacija. Prvi put u povijesti neke službene live izdanja sastava, dečki su izbjegli bilo kakve kozmetičke popravke tijekom same produkcije albuma, pa možemo uživati u pravim Iron Maiden. Zvuk je naprosto fantastičan, što znači da su se dečki stvarno potrudili.
Najbolja ritam sekcija osamdesetih, a za mnoge i danas, u savezu McBrain/Harris to je potvrdila i ovaj put. Nicko je doslovno oddžezirao cijeli koncert i rijetko kad možemo primijetiti da negdje odsvira dva ista uzastopna prijelaza. Cijela produkcija Kevina “Cavemana” Shirleya vrlo je slična onoj s “Live After Death”. Zašto? Udaranje po magnetima uvijek otpuštenih žica bas gitare (koje ponekad prilično smeta na koncertnim snimkama Iron Maiden iz devedesetih) ne dolazi više tako do izražaja. Konačno su pronašli i pravo ozvučenje za Brucea i njegov vokal zvuči gotovo identično onome iz zlatnog doba Iron Maiden u osamdesetima.
Na albumu je po mom ukusu do sada zasigurno najbolje live odsvirana verzija pjesme “The Evil That Man Do”, a izvrsno ispadaju i s filigranskom preciznošću odsvirane čelične “The Trooper”, “Hallowed Be Thy Name” ili “Run To The Hills”. Festival “Rock In Rio” posjetilo je 250000 podivljalih fanova koji nekoliko puta doslovno nadglasaju Brucea (refren “Run To The Hills” npr.) i kojima se baš lijepo trga uz izvođenje poznatih Dickinsonovih gesta. Jedna od najvećih poslastica na ovoj koncertnoj snimci zasigurno je “Sign Of The Cross”. Naravno, brži dijelovi te pjesme odsvirani su još brže, a da o Nickovu “iživljavanju” nad bubnjevima ni ne govorim.
Jedini minus na albumu je set lista. S obzirom na broj svih pjesama (19), čak je šest komada s “Brave New World”. Dakle, da bi se te skladbe na koncertu nekako “izgubile”, morali bi ih odsvirati uživo barem 25. No kasno je za kajanje. Tako imamo milijuntu čuvenu verziju “Wrathchild”, “The Number Of The Beast, “Two Minutes To Midnight”, “Fear Of The Dark”. Ako se sjetimo da su Maiden na turneji “Ed Hunter” svirali “Aces High”, “Phantom Of The Opera”, “Killers”, “Powerslave” ili “Wasted Years”, slušajući novi live album Iron Maiden ostajem nažalost iznova nezadovoljan.
Postava
Bruce Dickinson – vokal
Adrian Smith – gitara
Dave Murray – gitara
Janick Gers – gitara
Steve Harris – bas gitara
Nicko McBrain – bubnjevi
Produkcija
Kevin Shirley
Popis skladbi
CD 1.:
1. Intro
2. The Wicker Man
3. Ghost of the Navigator
4. Brave New World
5. Wrathchild
6. 2 Minutes to Midnight
7. Blood Brothers
8. Sign of the Cross
9. The Mercenary
10. Trooper
11. Brave New World (enhanced video)
CD 2.:
1. Dream of Mirrors
2. The Clansman
3. The Evil That Men Do
4. Fear of the Dark
5. Iron Maiden
6. The Number of the Beast
7. Hallowed be Thy Name
8. Sanctuary
9. Run to the Hills
10. A Day in the Life (enhanced video)
