Mjesto: Dvorana Stereo / Rijeka / Hrvatska
Datum koncerta: 29.05.2008
Broj posjetitelja: 400
Cijena karte: 50,00 HRK (cca 7,00€)
Rock Masters je ekipa legendarnih hrvatskih rockera koja okuplja imena Tomas Krkać (bas gitara), Slavko Pintarić – Pišta (bubnjevi) i među njima vjerojatno najpoznatijeg Vedrana Božića (gitara), koji je nastupao u sastavima Roboti, MI, Boško Petrović Quintet, Time, Parni Valjak, Supersession Fidri – Sedak. Sva trojica sviraju i u Telephone Blues Bandu, a kad se Rock Masters pridruži još i Ervin Baučić, član ansambla Kazališta Komedija iz Zagreba, dobijemo podlogu za sastav koji može odsvirati repertoar slavnih Led Zeppelin. Spomenut ću i to da je Božić jednom imao posebnu čast kad je nastupao u nekom klubu u njemačkom Frankfurtu, u davnim, davnim godinama, sa svojim sastavom Roboti, pa je slučajno upravo tada klub posjetio Jimi Hendrix. Roboti su pozvali gospodina Hendrixa na pozornicu. Ostalo je povijest.
Dvorana Stereo, smještena zapravo u samom gradskom središtu Rijeke, bila je dupkom puna. Na dečke se moralo prilično dugo čekati, na pozornici su se pojavili tek 15 minuta prije ponoći. Među publikom je iznenađujuće bilo puno mlađih posjetitelja, uz one starije, naravno, koji su tako opet mogli proživjeti vremena kad su na rock karti bez konkurencije gazili veliki Led Zeppelin.
Isprva je rečeno da će sastav svirati dva odvojena seta pjesama, no to se nije dogodilo. Koncert su otvorili na pomalo neobičan način, i to pjesmom Bring It On Home, a nije moglo proći bez usne harmonike na kojoj je brundao Baučić. Čim je Božić prešao na glavni rockerski riff, masa se doslovno rastopila. To je bio izravan dokaz da se trenutno nalazimo u vremenu u kojem “tribute to” bendovi stvarno mogu dobro zaraditi. Ako smijem biti namjerno zločest, njihovo vrijeme tek dolazi…
Rock Masters su glavninu repertoara usmjerili na albume Led Zeppelin “I.”, “II.”, “III.” i “IV.”. Zašto tako? Najlakše ih je naučiti, a za sviranje pjesama s njih ne trebaju ti klavijature, a ni neki posebno zakomplicirani zvučni efekti. Dečki su nastavili s Good Times, Bad Times, odžagali Communication Breakdown, tu su bile Ramble On, pa Heartbreaker, koji se pretopio u Living Loving Maid (She’s Just A Woman), s ploče “II.” nije izostao ni Moby Dick (naravno, sa solažom na bubnjevima), pa dalje Babe I’m Gonna Leave You, Dazed And Confused, Black Dog, How Many More Times, Celebration Day, Since I’ve Been Loving You, obavezna Stairway To Heaven i završetak regularnog dijela pjesmom koju nije ni potrebno predstavljati. Whole Lotta Love, naravno. U samo jedan sat. I onda su se što brže mogli dojurili natrag na pozornicu za bis, koji su na veliko veselje ljudi otvorili s Immigrant Song, a večer zaključili s Rock And Roll.
Ljudi nisu previše okolišali. A nije ni bilo poželjno. Ljudi su došli po porciju sirove rock energije, koju su dobili na najljepši mogući način. Kriterije izvedbe pritom nije samo vrijedno, nego i pošteno spustiti. Naravno, svi oni koji su došli uhvatiti ušima sitnice i uspoređivati ih s originalima nisu bili zadovoljni. Utoliko gore za njih, jer većini u dvorani doslovno se slijevalo niz kožu uz slobodan protok pulsirajuće rock energije dok je sastav prelazio s klasika na klasik. Publika je sa zanosom pjevala stihove i predano reagirala na poticaje sastava s pozornice. Energija je bila stvarno ona prava, autentična!
Sastav tijekom koncerta uopće nije trebao nagovarati publiku. Glazba je te večeri zadovoljila baš sve. Nakon sat i 15 minuta dečki su se oprostili. Na to da je kvartet “naizgled” malo žurio vjerojatno je utjecala nesnosna vrućina koja je obuhvatila dvoranu tijekom koncerta i visok udio cigaretnog dima, jer u Hrvatskoj još uvijek imaju tu sreću da mogu veselo vući dim duhana na koncertima i u zatvorenim prostorima.
Baučić je naravno bio prisiljen spustiti neke dijelove originalnih vokalnih linija i prilagoditi ih. Najviše one najviše. Božić je priličan dio solaža svirao uz pomoć svog izvrsnog znanja i rutine te vlastite improvizacijske žilice. Držao se pak izvornika u svim motivski izloženijim dijelovima solaža, čime je zadržavao autentičnost i kompaktnost Led Zeppelin repertoara. Pristupao je odlučno, što je dokazala i pukla A5 žica na njegovoj Gibson Les Paul, odmah na samom početku koncerta. Kvartet je odlično naučio sve osnovne motive, ponudio čvrstu mjeru uigranosti i tako same izvedbe. Poneka se greška uvukla u prijelazima, no podmazana ritam linija stalno je spašavala uvjerljivo oživljavanje Led Zeppelin repertoara. Rock Masters je dakle stvar koju vrijedi doživjeti uživo. Pogotovo nužno za sve vas koji propuštate koncerte pravih Led Zeppelin.
Galerija slika
