Izvođač: Rock Shock
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: 2009
Trajanje: 36:48
Ocjena: 2.5/5
Slovenski kvintet Rock Shock bend je koji nastavlja novodobnu tradiciju hard rock sastava osamdesetih u Sloveniji. U to te u tren oka uvjeri tip kompozicija, kao i samo oblikovanje studijskog zvuka. Dečki prvijencem nude uvid u vlastiti potencijal, ali i u nedvosmislene poteze koji upućuju na veliku dozu početničke naivnosti, zapravo povremeni gubitak prave orijentacije na čvrstom putu prema cilju (čitaj: slijeđenju vlastitog glazbenog smjera).
Princip skladanja povremeno snažno povuče na koketiranje sa stilom nekih poput Mary Rose (Glej me v oči, dalje Ne poznam te, a posebno u skladbi Igra), razneženog romantika Vilija Resnika u vrijeme Pop Designa (Vračam spomine) ili Shank Rocka (refren Ti ne veš, refren Gremo na pir).
Produkcija je jednodimenzionalna, u tren oka te odbaci na zvuk slovenskog rocka ili pop rock mainstreama osamdesetih. Kao takva premalo se posvećuje isticanju pojedinih gradivnih elemenata glazbe (klavijature, gitarski riff, gitarski prijelazi – jednoglasni ukrasni melodijski motivi) na točkama gdje oni preuzimaju vodeću ulogu u osnovnim motivima, što je veliki minus pri razvijanju dinamičnosti albuma, odnosno postizanju valovite razigranosti zvuka. Time produkcija ostaje i veliki dužnik isticanju drama momenta u pojedinim dijelovima skladbi, gdje bi se to moglo sa sigurnošću razviti. Bez obzira na bazičnu raznolikost skladbi, studijska obrada zvuka to ne prati, pa glazbeni potencijal glazbenog izričaja benda u studiju ostaje neiskorišten optimalno. Za 2009. godinu to je veliki dug, zapravo šteta.
Naravno, pritom se javlja i misao što je bend želio, što se događalo s radnom kemijom benda u studiju. Svakako je posve realna misao da su se dečki odlično razumjeli, imali superioran osjećaj oko svega dok su bili u studiju. No proizvod odražava nešto drukčiju sliku. Često se može dogoditi obrnuto. Osjećaj u studiju je grozan, a album ti može donijeti slavu jer ga glazbene mase doživljavaju posve drukčije nego sam umjetnik. No to su samo razmišljanja, razmišljanja koja će, nadam se, olakšati objašnjenje nekih dalje navedenih činjenica, slijede u ovoj analitičkoj obradi.
Dečki dokazuju da su odlični glazbenici, da su talentirani. Neki dijelovi albuma pokazuju veliki potencijal benda. Najprije ću istaknuti najvrjednije dijelove ovog albuma. Refren skladbe Zdaj letim po melosu i kompaktnosti je dorečen do te mjere da ga se ne bi sramile ni veće AOR/melodične hard rock postave ovog planeta. No kao takav se razvodni kad slušamo skladbu od glave do repa. Riječ je o otvaračkoj skladbi kojoj nedostaje razvučen uvodni dio koji privlači slušatelja kao što miris opojnog nektara orhideje privlači izgladnjelog bumbara. Komad počinje odsječeno. Vodeći riff udari odmah i nakon nekoliko sekundi već se uključi vokal. Puno bolje bi se takav tip kompozicije snašao, npr., da je uvršten na popis skladbi posve na kraj. I kraj albuma treba intenzitet. Skladba je smjela, dovršena i dovoljno intenzivna. Kao takva po kvaliteti se ističe na albumu. Nažalost, preuzima verziju koju bismo lakše razumjeli da nosi predmetak “radio edit”. Dakle, nedostaje gradirano stupnjevanje atmosfere koje zahtijeva svaki početak suvremenog rock albuma. Već uvodni dio skladbe Heroj, odvezen na klavijaturskom zvuku osamdesetih, nudi dosjetku kako su dečki možda mogli pristupiti uvodu uvodne skladbe albuma.
I Heroj je trenutak albuma koji se kvalitetom ističe na njemu. Bendu je tu uspjelo sretno spojiti gradivne elemente predrefrena i refrena sa svim prijelaznim dijelovima. Skladba nudi dramatično stupnjevanje koje doseže vrhunac u refrenu, osobito zbog vrlo posrećenog prijelaznog dijela (tri stiha u nizu koji počinju stihom: “Hočeš, da te vzamem…”). Uz skladbu Zdaj letim, vrijedna razmišljanja pri odabiru kandidata za izdavanje Rock Shock singlice. Super trenutak albuma je i refren Glej me v oči, gdje je vrlo važan član nešto više bučnog riffovskog uskrsnuća gitare. Velik potencijal benda izražava i Čakam te. Riječ je o skladbi srednje brzog tempa, gdje je bend smjelo upleo zvuk klasičnog klavira, kojem u refrenu primat preuzima rockerski veća mjera distorzirane buke gitare. Stupnjevano i s očuvanim osjećajem melodijske kompaktnosti na relaciji predrefren–refren. Tu je i Ne poznam te, koja se uvjerljivo razvija u duhu drama teatra, a bend uspješno ponavlja opisane atribute prethodne rečenice.
Ostatak albuma pomalo zaostaje. Osobito albumu u završnom dijelu nedostaje naboja. Baladna skladba Hladna, za njom ubrzana Druga stran ili Gremo na pir gube se u generičnosti i traženju vlastite prepoznatljivosti. Osjećaj je kao da si zgrabio pijesak koji ti se osipa kroz šaku. Teško je izlučiti bit tih skladbi. Gremo na pir u predrefrenu obećava mnogo više nego što kasnije nudi naivni refren, koji skladbu kvalitativno posve degradira i podsjeti da je riječ tek o još jednom albumu “europodalpčića” kojima se u ambicijama ne da maknuti s mjesta obećanog mainstreama jedinstvene slovenske rock oaze. Taj trenutak ističe dva lica benda. Jedno je ono s potencijalom da bi bend mogao požnjeti mnogo više, a drugo je da želi samo ugoditi komadiću nekoliko kvadratnih metara europskog kontinenta. Zato su tekstovi napisani i na slovenskom, što dodatno utječe na to da se melodija kompaktno izrađenih pjesama ne može maksimalno iskoristiti ili istaknuti. Rupa zrači i kod opremanja skladbi pratećim vokalima. Osobito rockerski istaknuti refreni nužno trebaju taj dodatak konkretnije aranžiran nego što to nudi činjenica ovog proizvoda. Odličan vokal Mateja Zalara član je benda koji drži album cijelo vrijeme na nogama. Svakako bi se njegova vokalna ekspresija, izražajna snaga mogla puno bolje iskoristiti da pjeva na engleskom i da dobije više potpore studijski bolje “uklesanih” pratećih vokala.
Osim slabijeg završetka albuma nailazimo na trenutke poput Ti ne veš ili Vračam spomine, gdje se još lakše osjeti da bend još ne zna posve točno što želi. Želi li krojiti neki sveopći osjećaj ugađanja slovenskoj kritičnoj masi i zapravo se suzdržava da pokrene svu snagu koju bi trebala diktirati mladenačka pobuna u rocku i koju bi ta možda zavitlala u inozemstvo. Kao što govorim. Rock Shock imaju potencijal za to. Ali suzdržavaju se. Oprezno. Za koga? Naposljetku za sebe. Rezultati su sukladni tome. Razdoblje olovnih vremena davno je iza nas, kad su bendovi bili sretni da si mogu kupiti jeftine imitacije instrumenata velikih svjetskih marki. Smatram da Rock Shock ne zaslužuju to umjetno suzdržavanje, stiskanje samih sebe, ograničavanje u glazbenom izražavanju. Kao što govori naziv benda. Rock diletantizam, arogancija i neprisezanje na svaki kompromis trebali bi bljuvati iz njih.
Hoće li zakoračiti u potpuni pop, pop lakše orijentiranih gitara, ili će pustiti zvijer s uzda i baciti se u pravu sferu melodičnog hard rocka ili AOR rocka, njihova je odluka. Smatram da je usmjerenje na ovo potonje prava staza benda. Nemaš što izgubiti, a možeš puno dobiti. Ako se odluče za taj smjer, nužan je napad na inozemstvo, traženje boljih uvjeta za oblikovanje studijskog zvuka, razmišljanje o promjeni imena koje trenutno lako zamijeniš sa Šank rock, gradnja porednijeg “bad boys” vanjskog izgleda i slično… Ako se odluče za prvi smjer, prvijencem su zapravo već ispričali cijelu priču. Prema popu ili rocku, dečki? Odlučite se što prije.
Postava
Matej Zalar – vokal
Janko Tomšič – gitara
Andrej Rovan – klavijature
Marko Turk – bas gitara
Aleš Mekinda – bubnjevi
GOST:
Tanja Veselič – prateći vokal
Produkcija
Toni Jurij
Popis skladbi
1. Zdaj letim
2. Ti ne veš
3. Heroj
4. Glej me v oči
5. Vračam spomine
6. Čakam te
7. Igra
8. Ne poznam te
9. Hladna
10. Druga stran
11. Gremo na pir
