Mjesto: Stadtsaal / Feldkirchen / Austrija
Datum koncerta: 22.03.2007
Broj posjetitelja: 1000
Cijena karte: 35.00€
Nevjerojatno kako mi Nazareth uvijek doslovno naletite iza leđa. I ovaj put sam se u zadnji čas odlučio sjesti u auto i otići ih pogledati. Taj dan je naša ekipa trebala biti u Rotterdamu, ali stvari su otišle posve u suprotnom smjeru i planirani pothvat propao je u vodu. I kao flaster na ranu, tu su opet naši stari dobri znanci i spasitelji, legendarni Nazareth. Već nekoliko godina zaredom po turnejama lutaju u neposrednoj blizini Slovenije. Samo im se nove ploče više ne da snimiti. Ako rock ne dođe u Sloveniju, idemo mi k njemu!
Feldkirchen je klasično austrijsko “selo” s autentičnim mirisom svježe polivene gnojnice, koja se širi iz brižno obrađenih intenzivnih livada na kojima bi se mogli napraviti beskrajni poligoni golf igrališta. Samo kakvu vodu piju Austrijanci? Brrr,…Feldkirchen je gradić 25 km udaljen od Klagenfurta (poslovenjeno: Celovec). I dalje se nalazi u području gdje inače mirni i na red i disciplinu navikli austrijski državljani postaju drski prema vozačima sa slovenskim registarskim tablicama. Naime, gotovo redovito se događa da ti se s posebnim užitkom zalijepe autom za leđa te te zasljepljuju metar iza guze dugim svjetlima i slično, zato se nemojte čuditi ako vam se nešto takvo dogodi. Meni se u ovogodišnjem ožujku već triput zaredom. Haiderov “bušistički” odgoj očito ostavlja duboke ožiljke kod naših sjevernih susjeda. Bljak…Ni ovaj put nije prošlo bez imbecila usred Klagenfurta s upaljenim pozicijskim svjetlima, koji je vozio u štrik i trubio… E, a za povrh sam i ovaj put promašio E95 i odfurao po autocesti prema Villachu, ali ne predaleko… Potez koji sam već drugi put “zabrijao” u karijeri, ali ovaj put sam se puno prije pribrao za volanom. Čin koji će uvijek ostati u sjećanju i našem glazbenom starini Draganu Buliću, kad smo se jednom u mojoj režiji odvezli iz Klagenfurta u Villach umjesto u, sjeverno od Klagenfurta smješteni, St. Veit a. d. Glan.
Ostavimo budalaštine i radije se prepustimo dobroj i autentičnoj rock’n’roll tradiciji. Stadtsaal se nalazi strogo u starom gradskom jezgru. Dakle, u centru Feldkirchena. Feldkirchen je malo veće selo, s prekrasnim dvorcem i naravno, čim drugim nego crkvom brižno istaknutom na dominantnom položaju (brdu).U dvoranu Stadtsaal stigao sam u 20.20 i baš mi je žao što nisam još kasnije. Uzrok ne treba više nagađati, ležao je, opet, u lokalnom predbendu. Od 20.00 do 20.40 domaću publiku zabavljali su domaći power blues rockeri, koji su svoj nastup završili sa Too Much Beer And Too Much Whiskey – poprilično bezdušnom (čitaj: dosadnom) skladbom, čiji će naslov prosječnom rockeru lako ostati u sjećanju. Imena grupe nažalost nisam uhvatio na uho. Ta se je dobro osjećala, a postava – klasični kvartet (gitara, vokal, bubnjevi, bas) pripremila je domaćima dostojno zagrijavanje prije nastupa Nazareth, meni je pak nažalost samo kradla vrijeme.
Zanimljivo je bilo to da su roadieji trebali cijelih 40 minuta da pripreme pozornicu za nastup Nazareth. I nevjerojatno. Uvijek strpljivi austrijski narod, naviknut na sve najgore, na moje veliko čuđenje počeo je u dvorani zviždati, što je na koncertima u Austriji doista teško doživjeti. No u 21.20 su preko glavnog ozvučenja ipak pustili klasični “highlander” intro i crveni tepih za dolazak legendarnih škotskih rockera tako je bio prostrt.
Magla prekriva pozornicu koja se kupa u plavo-ljubičastom svjetlu. Standardni uvod. Melankoličnu gajdu iz škotskog gorja prekidaju topovski udarci bubnjeva. Tip u majici bez rukava, za razmetanje istesanim bicepsima – “mišići jaki” Lee Agnew već je na pozornici. Riječ je o uvodu u riff skladbe Night Woman. Komad iz bisa prethodne Nazareth turneje. Nakon nekoliko trenutaka na pozornici je već Leejev “stari”, prvi originalni član postave – basist Pete Agnew. Veza otac i sin u trenu razvije usklađen i opasno opojan ritam koji obuzme dvoranu. Kao treći član postave riff komadu otvara gitarist Jimmy Murrison. Čovjeku je kosa još narasla, a napredak je u tome što ju je zataknuo iza ušiju te pustio bradu. Obično čupavi Jimmy je prije na koncertima skrivao lice frizurom koja je silno podsjećala na Kurta Cobaina. Murrison je u Night Woman imao oko vrata Fender Stratocaster i naprstak na srednjem prstu. Tu je gitaru iskoristio samo još jednom na koncertu, i to za izvedbu This Flight Tonight (plus naprstak), a inače se držao svoje standardne pozornične pratilje Gibson LP. E, a tu je naravno i nezamjenjivi Dan McCafferty, koji je prije odlaska na pozornicu naravno temeljito pobrinuo za svoje “valentino” posijedjele kovrče – evo dakle prvog zaštitnog znaka Nazareth sa svojim sirenskim vokalom, i veselje počinje!
Prva tri komada rutinski su postavljena da ljude izlude. Night Woman, standardno izravno hripavi Razamanaz i prvo iznenađenje na set listi I Want To (Do Everything For You), koju su Nazareth nakon dugo vremena vratili u svoje nastupe. No izvedba potonje prvi je put pokazala zube. Pete i Dan nisu se usuglasili u jednom od stihova, pri vođenju zajedničkih dueta. Tako je u jednom trenutku Pete sam započeo stih. Kad je vidio da Dana nema uz njega, naglo je okrenuo glavu prema Danu, s konkretno izbuljenim očima koje nisu skrivale basistovu zbunjenost. Očito je McCafferty na trenutak zaspao za mikrofonom. Ništa strašno, ali to je bio djelić sekunde koji je ipak smetao.
Dečki su inače lijepo iznenadili konkretno obnovljenom i osvježenom set listom. Zapalio je osobito udarni Alcatraz, s paklenim ritmom indijanskog ratnog pohoda i za Nazareth prilično neuobičajenim riffom, potom Danger Danger, koju je Dan najavio kao skladbu koja govori “o nestašnim dečkima koji rade loše stvari”. Tu je opet bila Love Leads To Madness, posebno emotivno intenzivna Loved And Lost, nadalje Tell Me That You Love Me pred kojom je Dan pozvao cijelu dvoranu da se pridruži bendu u pjevanju, a obnovljen je bio u potpunosti i bis s atmosferičnim baladnim “bluesy” zadimljenim početkom. Koncertno iznenađenje Morning Dew s prvijenca “Nazareth”, koja je u drugoj polovici iznenada eksplodirala u rockerskoj furioznosti, te povratak skladbe Broken Down Angel, koju smo mogli čuti prije dvije godine u Villachu.
Naravno, najveći su odaziv opet požnjele klasike koje Nazareth redovito sviraju na koncertima. Prvi put je ljudima potpuno puklo na klasičnoj baladi Dream On, kad je cijela masa pjevala u glas s Danom. Nije prošlo ni bez šaljive Holiday, uz pozorničku predstavu Dana koja bi pripadala izravno u burlesku. Vrhunac večeri obilježilo je uključivanje skladbe Telegram, gdje je Murrison navukao bijeli Gibson Explorer, koji bih mu odmah skinuo i s njim pobjegao iz dvorane. Komad koji opisuje “a day on the road” benda, kleni rocker i razbijač koji se izravnim riffom čvrsto uvuče pod kožu. Magičan trenutak. Nazareth, koji su prekaljeni u stupnjevanju dinamike svojih koncerata, za kraj su naravno izveli paket klasika koje ne smiju izostati na koncertima, i to This Flight Tonight, Hair Of The Dog, koja uvijek predstavlja jedan od vrhunaca njihova koncerta, s Danom na škotskim gajdama i ubitačnim ritmom koji diktira Lee Agnew uz pomoć kravljeg zvona te uplitanja dvostruke bas bubanj pedale. Završetak s Love Hurts i nezaobilaznom Danovom vokalnom izvedbom.
Koncert je za Nazareth bio čista rutina. Ovaj put je bilo manje ogovaranja nego inače, manje raspoloženja za zafrkanciju na koju smo navikli od dvojca Dan McCafferty i Pete Agnew. Pogreška benda je i to što Murrisonu ostavlja previše prostora za solističke ubačaje. Svakako se time dobiva minutaža i vrijeme za odmor McCaffertyja, da ovaj ne pregori tijekom koncerta. Tim se trikom inače može dobro preokrenuti atmosfera tijekom koncerta, ali ipak Murrison nije Alvin Lee, nije Jimi Page, nije Jeff Beck i nije Blackmore, Gallagher ili Bolin, da bi iz sebe izbacio nešto posebno. Zato su njegove solaže čisto kradenje vremena. Ne razumijte me pogrešno. Nemam ništa protiv tipa. Odličan je za bend, odlično svira i vlada klasičnim Nazareth riffovima, bez kojih si benda nije moguće zamisliti, ali Nazareth nisu bend kojemu bi se sviđale improvizacije. To je bend kojemu godi izravno paljenje iz prve.Udarni riff i McCaffertyjevo vražje vrištanje u središnjem položaju, i stvar je riješena. McCafferty se nekoliko puta dobro udario po prsima i iskašljao tijekom koncerta. Zrak je bio suh, zadimljen, u dvorani je bilo vruće, sigurno je to utjecalo na njega. U refrenu I Want To (Do Everything For You), nehotice ga je u pratećem vokalu nadglasao Pete Agnew. Dan, koji je to primijetio, ošinuo je kolegu ljubomornim pogledom, ali tu više nije bilo pomoći! Danu je jednostavno nestalo malo daha, iako položaj u kojem se nalazio nipošto nije bio zahtjevan.
Inače, u 85% slučajeva Nazareth i u 2007. što se vokalne izvedbe tiče djeluju kao stari dobri Nazareth. Pete i Dan i dalje uigrano surađuju i time i dalje čine jednu od posebnosti benda koja je zapravo pomogla učiniti ovaj bend tako velikim u sedamdesetima. Izvanredna je i ritam linija Pete Agnew/Lee Agnew. Lee je doista u skladbi Razamanaz duhovitim uplitanjem dvostruke bas bubanj pedale nadogradio komad do te mjere da si pri slušanju imao dojam kao da se pred tobom na pozornici nalazi parna lokomotiva. Leejevo bubnjanje doista unosi u sâm lik današnjih Nazareth onu potrebnu elektriziranost i dodatni adrenalin koji “old school hard rock i rock’n’ roll” Nazareth kova nužno treba. Bend pak s druge strane ne skriva financijsku osiromašenost. U najboljim godinama imali su dva gitarista na pozornicama i klavijaturista. Bez jednog gitarista još i preživiš, ali ono što krvavo nedostaje kod Nazareth danas, naravno, su klavijature, i to je jedan od glavnih minusa zbog kojeg mogu zaključiti da su legende najbolja vremena odživjele.
Koncerta je bilo gotovo u 22.55. Samo sat i 35 minuta. Minuta Nazareth koncerta stoga košta dobra dva i pol eura! Nije jeftino, zar ne? Pa ipak, tko je htio čuti klasike koje inače nije moguće čuti, nije previše razmišljao kad je posegnuo u džep. S obzirom na staž i stas, Nazareth se drže tako da na koncertima novog tisućljeća mogu opravdati svoje ime. Ako ih ikad uhvatite u svojoj blizini, nemojte ih propustiti, unatoč tome što su bez klavijaturista. Ako želite biti dionici posebnosti sastojaka adrenalinske injekcije rock’n’roll šoka i rockerske erotike, koju iskusni stari mačkovi još uvijek lako stvaraju, onda je koncert Nazareth nešto što vas jednostavno neće moći ostaviti ravnodušnima. Lijep je klasičan događaj. Bogata kilometraža naravno polako nagriza dečke, ali kao što rekoh. Muškarci su još uvijek u agregatnom stanju tvrde rock’n’roll erekcije, koja zna majstorski pripremiti dobar Nazareth žurčić!
Setlista
1. Intro
2. Night Woman
3. Razamanaz
4. I Want To (Do Everything For You)
5. Alcatraz
6. Dream On
7. Danger Danger
8. Holiday
9. Love Leads To Madness
10. Loved And Lost
11. Telegram
12. Tell Me That You Love Me
13. This Flight Tonight
14. Hair Of The Dog
15. Love Hurts
—bis—
16. Morning Dew
17. Broken Down Angel
