Rockersko opuštanje uz jezero (2014)

0 11

Autor: Sebastijan Videc
Fotografije: Jerneja Jerak
Video: Sebastijan Videc

Mjesto: Schwarzlsee / Graz / Austrija
Datum koncerta: 01.08.2014
Cijena ulaznice: 109.90€/149.90€

Počeci See Rock festivala sežu u 2011. godinu, kada su se na velikoj pozornici na obali umjetnog jezera Schwarzlsee, tek nekoliko koraka od Graza prema Šentilju, počeli održavati pojedinačni ljetni koncerti bendova poput Bryan Adams, Roxette, The Eagles i drugih. Već sljedeće godine festival je počeo dobivati rockersko-metalski prizvuk, s bendovima Guns’n’roses, The Cult, Sonata Arctica i Soulfly. Prošle godine Seerock se proširio u dvodnevni festival i opet privukao zvučna imena, među ostalima i Iron Maiden (reportažu pročitaj OVDJE).

Postavljanje protubučnih ograda usred turističke sezone i posljedične beskrajne kolone na štajerskoj autocesti spriječili su ekipu Rockline da na vrijeme stigne na festivalsko područje. All Against My Mind nas dvoje nažalost smo u cijelosti propustili, a i dobar dio nastupa rock veterana Uriah Heep, koji su pokazali kako se to radi. Usprkos ranom satu, Englezi, koji su već u petom stvaralačkom desetljeću, dodatno su zagrijavali iznenađujuće brojnu publiku po ionako vrućem vremenu. U sat vremena dugom nastupu Uriah Heep prošetali su kroz svoje najveće hitove, među kojima, na veliko oduševljenje nešto starije publike, naravno nisu izostali ni Lady in black ni već gotovo ponarodna Easy Livin’.

Prilično žestok tempo nama novinarima nije dopuštao previše odmora i hlađenja u sjeni borova na obali jezera Schwarzlsee. Sljedeći su na redu bili Sabaton. Moram priznati da te švedske »vojničke metalce« nisam navikao gledati u tako rano doba i s tako kratkom setlistom (iduće godine bit će čak headlineri na Wackenu!). Svi koji su vidjeli njihov završni nastup na velikoj pozornici Metaldaysa prije tjedan dana imali su velika očekivanja. No kašnjenje i problemi s ozvučenjem nažalost su odmah nagovijestili da ovaj nastup vjerojatno neće biti na uobičajenoj razini. Već klasični uvodni komad Ghost Division potvrdio je strahove oko zvuka – vokala se gotovo nije čulo, gitare i bas slili su se negdje u srednjim tonovima, a bubnjevi su povremeno sjekli preko toga. Zvuk se tijekom nastupa ponešto popravio, a nastup su spašavali izuzetna scenska energija i, naravno, obavezne šale na račun Joakimovog penisa te dozivanje još jednog piva »Noch ein bier!«.

Nakon kratke pauze uslijedila je nova doza rock’n’rolla – ovaj put mladi Australci Airborune! O ovom bendu mišljenja su podijeljena – na brzinsko slušanje djeluju kao klon AC/DC-a – slični rifovi, sličan vokal i, gle čuda, i oni su iz ‘down undera’. Mnogi im zamjeraju tu sličnost s uzorima, no čini se da su svojom glazbom izgradili most među generacijama, što je bilo više nego očito i na licima popunjenog partera. Mladenačka energija koju AC/DC već desetljećima nemaju, brz tempo, zarazne melodije i ludorije frontmana Joela O’Keefa lako pokrenu i tako statičnu publiku kakva austrijska često zna biti. Joel je posebno poznat po svojim koncertnim ‘ispadima’, jer se već nekoliko puta (na veliku grozu zaštitara) popeo na vrh pozorničke konstrukcije i s visine svirao gitaru. Ovaj put nije išao u takav ekstrem, ali je razbio nebrojeno limenki piva o svoju glavu te, na veliko odobravanje publike, na ramenima roadieja odsvirao svoj solo dok ga je ovaj nosio štuporamo unutar »šank obruča« koji je odvajao festivalsko područje. Bend je u deset skladbi prošao kroz sva tri studijska albuma, a u završnom Running Free odsvirali su i melodije svojih uzora Black Sabbath, Paranoid, te Dog Eat Dog posvećen Malcolmu Youngu.

Ako se zoveš Bubba ili Jedadiah i živiš negdje u okolici Düsseldorfa, onda će ti sigurno biti po guštu sljedeći bend koji je zauzeo pozornicu. Na nju su, naime, izašli njemački ‘yeehaw’ zabavljači The BossHoss. Iako su publici više puta tvrdili da dolaze iz Mississippija, dečki zapravo žive i stvaraju u Berlinu. Unatoč engleskim tekstovima i parodiranju američkog juga, redneckova, rodea, monster trucka i svega što ide uz to, najveću popularnost postigli su upravo među njemačkim govornim narodima, gdje su u deset godina djelovanja odsvirali već nekoliko stotina koncerata. Nakon eksplozivnog šusa zvanog Airbourne redovi ispod pozornice ponešto su se prorijedili, no upornjaci su bili nagrađeni izvrsnim zvukom i odličnim nastupom benda čiju jezgru čine vokalisti Boss Burns (Alec Völkel) i Hoss Power (Sascha Vollmer). Sedmorci, koji među ostalim sviraju i egzotičnije instrumente poput ribaće daske, tamburice, kontrabasa i slično, na petkovom su nastupu dobili društvo puhačkog trija Tijuana Underrounds, koji je trubom, saksofonom i trombonom cijelom nastupu dočarao meksički mariachi melos.

Uz toliko izvrsnih bendova bilo je ovaj put prilično teško naći vrijeme za odmor i prijeko potrebno okrepljenje skupom hranom i preskupim pivom, koje se, baš kao i lani, drži cijene od pet eura po čaši ili limenci. No pozornica je vrlo brzo bila spremna za veterane Status Quo. Iako se kratka serija nastupa originalne četvorke, ‘The Fab Four’, završila već prošle godine, sadašnja postava, uz iznimku lani dodanog bubnjara, djeluje već gotovo tri desetljeća. U tom se vremenu bend nauči disati kao jedno, a ako se uz sve to radi i o zajedničkoj ljubavi prema glazbi, onda kvalitetan nastup može spriječiti samo viša sila. No ovaj put su dečki, odnosno bolje rečeno gospoda, bili jači od svega. Svojim zaraznim melodijama već su prvom skladbom, Caroline, cijelo prizorište pretvorili u jedno ogromno plesište. Staro i mlado plesalo je dok su Englezi s pozornice stresali hit za hitom. Vokalne harmonije i kontrasti između glavnih grla Rossija i Parfitta magično su milovali srednja uha, a plesište su zaustavili tek s legendarnom In the Army Now, uz koju su, naravno, požnjeli moćnu vokalnu pratnju cijele publike. Kratku stanku starijim članovima benda, kao i publici, priuštio je Leon Cave svojim vladanjem bubnjarskim vještinama. No to je bio tek zatišje pred buru, jer je uslijedila prava rock’n’roll oluja u kojoj su dedeke pokazali kako se to radi i redovni dio završili s Rockin’ All Over the World. Po mom mišljenju, nastup dana, a publika ih je uspjela dozvati na pozornicu još jednom za dodatak. Jednostavno nezaboravno!

Ironija je da se prvi Rossijev bend, koji je postao temelj za Status Quo, zvao The Scorpions, jer su upravo Scorpions (oni njemački) bili glavne zvijezde večeri. Oba benda naime sežu u sredinu šezdesetih godina prošlog stoljeća i uskoro će obilježiti pedesetogodišnjicu djelovanja. Glamurozna pozornica s video projekcijama, hidraulički podižućim bubnjevima i catwalkom obećavala je puno, ali što kad je u glazbi sve drugo važnije. I upravo tu se zapelo. Nastup je ostavio prilično gorak okus. Već uz uvodni Sting in the Tail činilo se kao da Klaus nije posve svoj. Snimke izbliza na video zidu pokazivale su prizor poluzatvorenih očiju i ‘baš me briga’ odnosa, kao da je prije koncerta popušio joint ili dva. Početak nije obećavao puno. Vokalno se posrtao i posljedično nije dobivao gotovo nikakav odaziv publike, što se vidi i na donjem videu. Barem na početku, uz poziranje Rudolfa Schenkera s njegovim kičastim gitarama i zamjenskog bubnjara Johana Franzona na podižućoj platformi, spomena je vrijedan tek drugi gitarist Matthias Jabbs, koji je svojim odlično odsviranim solažama držao zvuk barem malo iznad prosjeka. Klausovo eratično ponašanje na pozornici nastavilo se kad je, na nezadovoljstvo roadieja, bacio tamburin prema prvim redovima i u bubnjeve. Stvar se počela ponešto popravljati izvedbom The Best is Yet To Come, kad je i Klaus prihvatio gitaru, a konačno se i publika odvezla uz izvedbu romantične klasike Send Me An Angel. Bend je glazbeno prošetao kroz svoj bogati opus, a kraj redovnog dijela došao je prebrzo. Nije bilo iznenađenje da su se u prvom dodatku našli i Rock Me Like a Hurricane i Wind of Change, a publika je bend uspjela dozvati još jednom na pozornicu. Koliko god je na početku izgledalo poraženo, koncert se na sreću razvio i dobro završio uistinu odličan koncertni rockerski dan. Nas je pak čekala kratka noć odmora i priprema za metalski dan na See rocku.      

 

 

Setlista

Sabaton

1. Ghost Division
2. To Hell And Back
3. Carolus Rex
4. Resist And Bite
5. Soldier of 3 Armies
6. Far From the Fame
7. The Art of War
8. Primo Victoria
9. Metal Crüe

Airbourne

1. Ready to Rock
2. Too Much, Too Young, Too Fast
3. No One Fits Me (Better Than You)
4. Diamond in the Rough
5. Girls in Black
6. Cheap Wine & Cheaper Women
7. Black Dog Barking
8. Chewin’ the Fat
9. Live it Up
10. Running Free 

Status Quo
 
1. Caroline
2. Paper Plane
3. What You’re Proposing/Wild Side of Life/Railroad/Again and Again
4. Big Fat Mama
5. The Oriental
6. Creepin’ Up on You
7. In The Army Now
8. Drum Solo
9. Roll Over Lay Down
10. Down Down
11. What Ever You Want
12. Rockin’ All Over the World
—
13. Junior’s Wailing
14. Rock ‘n’ Roll Music / Bye Bye Johnny
 
Scorpions
 
1. Sting In the Tail
2. Make It Real
3. Is There Anybody There?
4. The ZOO
5. Coast To Coast
6. Loving You Sunday Morning
7. The Best is Yet to Come
8. Send Me An Angel
9. Holiday
10. Raised On Rock
11. Tease Me Please Me
12. Hit Between the Eyes
13. Drum solo
14. Black Out
15. Six String Sting
16. Big City Nights
—
17.Still Loving You
18. Wind of Change
19. Rock You Like a Hurricane
—
20. When the Smoke is Going Down
 

Galerija slika

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići