S Helloween izravno iz pakla (2013)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 12. lipnja 2026.

Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Rok Klemše

Mjesto: Ljubljana / CUK Kino Šiška/ Slovenija
Datum intervjua: 18.03.2013

Dani Löble jedan je od najboljih bubnjara na polju suvremenog europskog power metala. Prvi bubnjar i pogonski kotač ritam sekcije Helloween – grupe koja je u mnogočemu utemeljila pojam europskog power metala, kod bučki je već osmu godinu.

Helloween imaju vani novi album »Straight Out Of Hell« (RockLine recenziju možeš pročitati OVDJE), a na novoj zajedničkoj turneji sa sunarodnjacima Gamma Ray, nazvanoj »Hellish Rock part II«, javili su se i u Ljubljani. Bez obzira na dugi put koji je Helloween doveo do Ljubljane, jer su dečki u Sloveniju krenuli iz rumunjskog Bukurešta, Dani je djelovao izuzetno odmorno i uklopio se u razgovor silno nestašnog duha…

RockLine: Vani imate novi album »Straight Out Of Hell«. Kakve su reakcije vaših pristaša, koliko je oduševljenja novim studijskim dostignućem?
Dani: Stvarno nismo očekivali tako burnu reakciju naših fanova. Posvuda same pozitivne kritike, ocjene, pohvale. Album je odlično primljen. To odražava i stanje na ljestvicama, gdje naš album u konkurenciji zasad kotira jako dobro. Držim fige da tako i ostane.

RockLine: Kako bi prokomentirao osnovne razlike između prethodnog albuma »Seven Sinners« i novog »Straight Out Of Hell«?
Dani: Ovaj put htjeli smo zapravo malo svjetliji album, pozitivniji album. »Seven Sinners« je kao konačni proizvod postao izrazito mračan album, što nismo ni sami planirali, ni očekivali. Smatram da je na tu mračnost jako utjecala činjenica da smo gitare ugodili niže nego što ih inače imamo ugođene. Za novi album ponovno smo se ugodili normalno, »helloweenski«, i to je utjecalo na svjetliju stranu koju album nosi. I sam vidiš da stanje u svijetu nije baš ružičasto. Krajem 2012. najavljivali su kraj svijeta, Majanski kalendar, sve te priče i tako dalje. A ništa se nije dogodilo. »Okej«, rekli smo si. Dajmo ljudima pozitivniji album, nakon što smo zabrazdili u pakao i očito preživjeli kraj svijeta. Zato i nosi takav naslov, nosi neku vrstu budničarske note koja bi trebala u ljudima buditi pozitivne osjećaje. Skok van. Van iz pakla.

RockLine: Piše se već osma godina otkako si u postavi Helloween. Energija ne popušta, još uvijek ste izuzetno silovita pozornička ekipa i koncertna atrakcija. Kako su rasle te veze koje su danas satkane u Helloween? Kako ti vidiš taj proces od točke svog ulaska u grupu pa sve do danas?
Dani: Radi se o nekakvom postupnom logičnom napretku. Kad uđeš u grupu, sklopiš neku vezu. Ništa drugo, nego vezu. Na početku nisam sve članove poznavao dovoljno dobro, niti oni mene nisu još dovoljno dobro poznavali. Bit je da ekipa pronađe način da uvijek isplovi na suho, u različitim situacijama. Čak i u najtežim trenucima. Treba držati zajedno. Priključivanjem Helloween otvorio mi se potpuno novi svijet. Odjednom sam odlazio na turneje po svijetu, i to s tako velikom grupom, mogu reći legendarnom grupom. Istodobno s tim raste i pritisak izvana na tebe. Svi odjednom od tebe očekuju maksimum. Zato je svake večeri, kad si na pozornici, potrebno dati od sebe svih 100% najboljeg što možeš dostaviti publici! Najmanje 115%! Snimaju se DVD-ovi, snimaju se koncerti. Sve odjednom, kad dođeš u veliku grupu. Zato moraš biti utoliko koncentriraniji i organiziraniji. Mogu ipak potvrditi da je grupa nakon osam godina doista sazrela i da je izrasla u snažan karakterni entitet. Danas se svi međusobno odlično poznajemo. Svatko od nas zna točno gdje su čije granice u ekipi, dokle tko može doseći, a dokle ne može. Nema skrivača, jer ih ne smije biti. I da! Tako je kako i sam nagovještaš. Iz albuma u album rastemo. A sljedeći će zasigurno u zrelosti nadmašiti trenutno aktualni »Straight Out Of Hell«. To nije samo motiv, to je normalan razvojni put grupe. A ova postava Helloween na tome gradi već osmu godinu.

RockLine: Sukladno tome iz godine u godinu raste i tvoja bubnjarska oprema na pozornici. Svaki put kad te gledam, dodaš neki dodatni činel, neki dodatni tom-tom,…
Dani: Ha ha ha… I to je dokaz da zrijemo. Da je još uvijek u nama želja da nadograđujemo svoju igru, da se usavršavamo kao glazbenici. Neprestano. U nama je nekakvo dijete koje se tada probudi i želi iskočiti na vidjelo. Tada se obično dogodi to da možemo pomicati planine, ako želimo.

RockLine: Suradnja s legendarnim producentom Charliejem Bauerfiendom i snimanje u njegovu studiju na Tenerifima očito je za Helloween kao ljubav na prvi pogled koja ne prolazi i ne prolazi. S njim surađujete još od albuma »The Dark Ride«. Što je to u karakternom smislu kod Charliea Bauerfienda da ste se tako uklopili s njim?
Dani: Charliea poznajem već jako dugo. Surađivao sam s njim i prije nego što sam se priključio Helloween. Stvar je vrlo prirodna. Charliejev karakter, njegove ideje, njegov pristup i prihvaćanje glazbe koju pišemo jednostavno se poklapa s našom glazbenom filozofijom. Charlie je zato za nas više od samo producenta, on je šesti član ekipe! Sve nas odlično poznaje iznutra, izvana. Sve zna o nama. Uvijek je u stvari kad si u studiju i uvijek iz tvog talenta iscijedi tvoj maksimum. U tome je majstor. On je naš motivator. Čak i kad dođemo k njemu sa skladbom koja je dobra već u osnovi, kaže da možemo i bolje. Charlie vrlo dobro razumije kako funkcioniraju instrumenti, poznaje ih jednako dobro kao što poznaje naše karaktere. Jako je dobar slušatelj i vrlo dobro procjenjuje svaku situaciju. To je izuzetno važno. Charlie je za nas kao savjetnik. Tijekom procesa snimanja vrijedi samo jedan zakon. Zakon Charliea Bauerfienda. Ništa nije iznad tog zakona!

RockLine: »Straight Out Of Hell« je silno živopisan i raznolik album. Opet ste mislili na sve. Posebno je zanimljiva najkraća pjesma Wanna Be God. Radi se o nekakvom posvetu sastavu Queen. Čija je ideja bila da uključite i tu skladbu na album?
Dani: Zapravo je na tu ideju došao Charlie. Wanna Be God bila je zadnja pjesma koju sam primio elektroničkom poštom u svoj e-sandučić. Komad je napisao Andi (vokal, Helloween vokal, op.p.), međutim već smo tada imali dovoljno skladbi za novi album i isprva sam bio mišljenja da tu pjesmu ne trebamo uključiti na album. A onda, kad smo se našli u studiju, na scenu je stupio Charlie. U nekom trenutku doslovno nas je rasporedio i podijelio nam zadatke što moramo raditi u studiju. Zapravo nas je na neki način natjerao da smo sami svirali nešto što uopće isprva nismo namjeravali. Kad sam kasnije snimao bubnjeve za tu pjesmu, koja je na prvi pogled djelovala vrlo nedužno, i kad se Andiju rodila ideja, shvatio sam sam u sebi da se radi o izvrsnoj točki albuma. Budući da je ideju razvijao Andi, njegova je želja bila da skladbu posveti Freddieju Mercuryju, jer mu je oduvijek veliki obožavatelj. Freddie je Andijev idol. Tom skladbom želimo i Helloween iskazati zahvalnost kako liku i djelu Freddieja Mercuryja, tako i glazbi Queen.

RockLine: A što je s bubnjarskim idolima? Tvojim idolima? Tko te je posebno inspirirao među njima?
Dani: Oh, njih je zaista puno, teško biram…. Primjerice Tommy Aldridge (Whitesnake, Black Oak Arkansas, Thin Lizzy,.. op.p.), nadalje Dave Lombardo (Slayer op.p). Bio sam još tinejdžer kad je Lombardo pokrenuo svoju karijeru sa Slayer. Tu je Lars Ulrich (Metallica op.p.). No Larsa cijenim prije svega po njegovu pozorničkom karakteru. Po naravi, kako se ponaša i kako reagira na pozornici, kako se odziva na danu situaciju, njegova režija ekscesa je privlačna, kao i njegova divljaška narav. Inače, Lars na mene u smislu tehnike bubnjanja nije utjecao. Nadalje, tu je Tico Torres (Bon Jovi op.p), pa Jörg Michael (Saxon, Stratovarius, Grave Digger, Running Wild,.. op.p.). Jörga poznajem i osobno. Njegov stil bubnjanja takav je da sam morao često hodati njegovim stopama. U grupama u kojima je svirao Jörg jasno su prepoznatljive srodne glazbene veze s glazbom Helloween. Nema se što. Njemačka škola, jelte, he he he. Jako ga cijenim. Teško ti pak mogu dovoljno detaljno odgovoriti na to pitanje.

RockLine: Kad si spomenuo Larsa Ulricha i njegove pozorničke eskalacije, njegov divlji karakter, kako ti gledaš primjerice na bitke talenata, na taj trend u današnje vrijeme? Je li to pozitivna ili negativna stvar?
Dani: Stvar nije u redu, nije okej. Ovo što gledamo na televiziji, te predstave,… To nema nikakve veze sa stvarnošću. Zato je to loše, jer loše utječe na ljude, jer im ruši zdravu predodžbu o tome što znači biti glazbenik, što je to stvaranje glazbe, njezino izvođenje, interpretacija i slično. Kao glazbenik osuđen si na puno garanja. Moraš si osigurati uvjete za to da vježbaš, puno vježbaš. Ideš u podrum, odričeš se stvari, tešiš tome da budeš jednom stajao na pozornici. Unatoč tome što si talentiran, što napreduješ, što postaješ dobar, to još uvijek nije jamstvo da ćeš ikada doista i uspjeti. Zato ljudi dobivaju krivu predodžbu kad vide režirane stvari u takvim emisijama. Kako netko izabere »talent« i odmah ga se prihvati slava zvijezde. Ta je predodžba pogrešna. Ljudi smatraju da se te stvari vrlo lako mogu postići u glazbenom poslu. I to je loša strana takvih emisija. U igri su gomile novca, a novac je ono zbog čega danas u svijetu sve ionako ide naopako.

RockLine: Nedavno si se odlučio i na to da se lateš bubnjarskih klinika. O kakvom se iskustvu radi?
Dani: Prije svega mi se kod bubnjarskih klinika sviđa to da se s fanovima mogu potpuno zbližiti, da mogu doći svi koje zanima moje bubnjanje, ravno k meni na čavrljanje. Radi se o spontanom protoku informacija i obilju zabavnih trenutaka. Veseli me ako mogu svakome tko se odlučio za sviranje bubnjeva bilo kako pomoći savjetima, nekako ga usmjeriti, motivirati. Isprva pak nisam bio sklon tome da vodim bubnjarske klinike. Toga je danas previše i ljudi su se i toga polako prejeli.

RockLine: Privlači li te glazba novih izvođača? Prati liš razvoj novih grupa na sceni?
Dani: Glede glazbe sam vrlo širok i slušam doslovno sve. Pratim nove izvođače, ali ima dosta generičnosti i prepisivanja. Osim toga, glazbena je industrija u velikoj nevolji i time što ne daje mogućnosti pravim grupama, to jest onima koje njeguju vlastite autorske zamisli, sama sebi reže granu. U biti ju je već odrezala. Sve je manje prostora za to da mlade grupe uspiju. Govorim o takvim grupama koje grade na svom prepoznatljivom glazbenom karakteru.

RockLine: Nažalost, već nas požuruju i moramo ovaj intervju ekspresno zaključiti. Još posljednje, doduše prilično generično pitanje. Kakvi su planovi za Helloween u bliskoj budućnosti?
Dani: Najprije moramo preživjeti ovu turneju, he he he… Ako me pamćenje ne vara, na rasporedu imamo osamdeset ili devedeset potvrđenih nastupa. Pravih planova, rekao bih vrlo promišljenih planova, pak u ovom trenutku nikako još nemamo. Možda ćemo se nakon turneje ponovno upustiti u studio. Ne mogu prognozirati. Ovisi o tome kako će se razvijati situacija i kako ćemo se osjećati nakon kraja turneje.