Autor: Urban Bolta
Mjesto: Orpheum / Graz / Austrija
Datum koncerta: 20.02.2014
Broj posjetitelja: 500
Cijena ulaznice: 38€ – 50€
Prije nekoliko godina grazki je Orpheum u nizu priređivao primamljivo slatke koncerte svih mogućih podvrsta rocka, no posljednjih godina barem oko mojeg interesnog kruga za dotičnu kulturnu scenu više ne vlada veliko zanimanje. Nakon gotovo četiri godine zatišja, koliko je već prošlo od koncerta Nazarethâ u Orpheumu, Rockline ekipa ponovno se uputila prema austrijskoj Štajerskoj u susret novom koncertnom događajčiću.
U grazku jezgru pozvao je nitko drugi nego John Mayall. Tko bi pomislio da će se gospodin časne dobi od osamdeset godina u proljeće još jednom dokotrljati tako blizu našeg dosega. Unatoč tome što je krajem prošlog desetljeća na iznenađenje svih raspustio svoj dugogodišnji prateći sastav The Bluesbreakers i karijeru rasterećeno nastavio isključivo pod vlastitim imenom, kum britanskog bluesa i dalje neprestano koncertira. Uglavnom po Sjevernoj Americi, gdje unatoč britanskoj putovnici živi još od kraja šezdesetih, a nakon višegodišnje stanke glazbeni se starina ponovno uputio i u samo srce kontinentalne Europe.
John Mayall sastavio je novu pratnju koju od raspada Bluesbreakersa čine gitarist Rocky Athas (Rocky Athas Band, Black Oak Arkansas…) te čikaška ritam sekcija s basistom Gregom Rzabom (Otis Rush, Buddy Guy, Gov’t Mule, The Black Crowes…) i bubnjarom Jayom Davenportom (Junior Wells, Pinetop Perkins, Melvin Taylor…). Govorimo, dakako, o eminencijama dostojnima strahopoštovanja, koje se bez srama mogu mjeriti sa svim dosadašnjim Mayallovim pratećim glazbenicima, s Ericom Claptonom i Peterom Greenom na čelu.
John Mayall već je u satima prije samog nastupa dokazivao da je unatoč godinama i dalje vitalan, gotovo poskočan! Bez poteškoća se u predvorju dvorane uspentrao iza prodajnog pulta, gdje je još prije vrhunca večeri vlastoručno prodavao albume i uz široki osmijeh se fotografirao s posjetiteljima, a dobru volju prenio je i na samu binu kad je nekoliko minuta nakon osam navečer druženje otvorio skladbom Otisa Rusha All Your Love, u kojoj je krajem osamdesetih neko vrijeme svirao i basist Rzab.
Ako je velik dio posjeta koncertima ove ili one glazbene eminencije namijenjen »brisanju s osobnog popisa«, nastup Johna Mayalla bio je više od toga, jer čovjek svojom agilnošću i zavidnom tjelesnom kondicijom nadmašuje brojne glazbene kolege mlađe za desetljeće, pa i dva! Okosnica večeri već je na početku ponudila razigranu priču o teksaški intoniranom bluesu, koja je svojim živahnim blues rock stavom predstavljala odmak od Mayallova klasičnog, tradicionalnog izričaja. Mayall je naime već s prethodnim albumom »Tough« (2009) počeo koketirati s grubljim izričajem, kojim se mjestimice služio i na grazkom koncertu. Tijekom skladbe Congo Square Mayall je zbog očito loše zvučne slike iz monitora na nekoliko trenutaka izgubio strpljenje, a nedostatak klavijatura i šefovo negodovanje nije improvizacijom uspjela spasiti ni instrumentalna trojka pratećih glazbenika.
Iako je Mayall štedio s osjećajem buđenja nepredvidljivosti, tijekom koncerta pomno je njegovao ravnotežu intenziteta i senzibiliteta. Poskočni blues standard iz njegova početnog razdoblja Parchman Farm, tijekom kojeg je dio publike nesvjesno počeo nogama gaziti po cipelama svojih susjeda, tako je ubrzo smirio lakšom, ali ništa manje intenzivnom i izražajnom pjesmom Early In The Morming. Iako vokalno nije više tako odrezak kao nekoć, tijekom večeri je više puta bio nagrađen gromoglasnim pljeskom, ponajviše zahvaljujući istodobnom sviranju usne harmonike i klavijatura, sve to bez pogubnijih ritmičkih kiksova! Upravo djetinja lakoća svladavanja usne harmonike, čiji je zvuk u Orpheum dozvao duh utemeljitelja bluesovske usne harmonike Sonnyja Boya Williamsona, nizala je vrhunce koncerta jedan za drugim, prije nego što je u drugom dijelu koncerta sa skladbama Like A Fool i Heartache došlo vrijeme i za predstavljanje posve novog albuma »A Special Life«, čije je izdanje najavljeno za ožujak. U završnom dijelu koncerta Mayall je više komadića pažnje počeo namjenjivati pratećim muškarcima na bini, koji su jedan za drugim instrumentalne pasaže oplemenjivali vlastitim artističkim ubacivanjima, a tek se tada i rasprodana dvorana počela zavjesti izvanrednog doprinosa preostale trojice, koja nas je zajedno sa sijedim starčićem u sredini odvela u bluesovski raj!
Večer s jednim od posljednjih preživjelih fosila tradicionalne britanske blues škole ispunila je sva očekivanja. Čovjek je jednostavno majstor svog zanata i čak i s navršenih osamdeset godina i dalje uživa u onome čemu je posvetio cijeli život: u sviranju bluesa!
Setlista
1. All Your Love
2. Congo Square
3. Gimme One More Day
4. Somebody’s Acting Like A Child
5. Parchman Farm
6. Early In The Morning
7. Like A Fool
8. Heartache
9. So Many Roads
10. Talk To Your Daughter
11. Mail Order Mystics
———-
12. Room to Move
Galerija slika
