Autor: Peter Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / CUK KIno Šiška / Slovenija
Datum koncerta: 11.11.2014
Broj posjetitelja: 700
Cijena karte: 32,00€ (u pretprodaji) / 34,00€ (na dan koncerta)
Tko čeka, dočeka! Nakon prošlogodišnjeg koncertnog gostovanja u sklopu postave Remember Shakti, legendarni gitarski velemajstor John McLaughlin ponovno se javio u Ljubljani, ovaj put u dugo iščekivanoj ‘naelektriziranoj’ jazz fusion verziji, i to sa svojim pratećim bendom The 4th Dimension, koji je osnovao 2007. S njim je počeo oživljavati stilski pristup zbog kojeg je prvotno postao slavan i zbog kojeg ga većina i danas najviše cijeni. Nakon posve neočekivane smrti indijskog virtuoza na električnoj mandolini U. Shrinivasa, dugogodišnjeg člana Remember Shakti, John se ponovno posvetio aktivnom solo nastupanju te se ove godine zaputio na turneju sa svojim fascinantnim kvartetom The 4th Dimension, koji djeluje na bazi jazz fusiona i prima brojne pohvale glazbenih sladokusaca.
Johnov prateći band, koji se u Kino Šiška pojavio kao naručen, baš nakon razdoblja u kojem je što se jazz fusion koncerata tiče u domaćim krajevima vladala poprilična suša, čine bubnjarski i klavijaturistički čudotvorac Gary Husband (najpoznatiji po suradnji sa skupinom Level 42, Allanom Holdsworthom, Jackom Bruceom i brojnim drugima), indijski bubnjar Ranjit Barot te basist Etienne Mbappe, trojica izvrsnih glazbenika s kojima je gitarski maestro ove godine snimio koncertni album »The Boston Record«. Popis koncertnih izvedbi te se večeri temeljio upravo na spomenutom koncertnom albumu, koji sadrži lijep presjek Johnova dosadašnjeg materijala sastava The 4th Dimension.
Nakon kratkog uvodnog obraćanja Braneta Rončela, gitarski majstor i njegova trojica virtuoznih pajdaša pojavili su se na pozornici te počeli razvijati eklektičnu atmosferu otvaračkom skladbom, koja je u trenu oduševila publiku, okupljenu, na opće pozitivno iznenađenje, u znatno većem broju nego što se prvotno očekivalo. Gospodin McLaughlin je i nakon sedamdesete još uvijek nevjerojatno brz u virtuoznoj obradi gitarskih žica, a njegove nabrijane improvizacije više su puta tijekom pojedinih izvedbi oduzimale dah, pri čemu ni njegova tri instrumentalna drugara nisu puno zaostajala.
Publiku je posebno oduševio ‘multipraktični’ Husband, koji je nastup započeo kao klavijaturist, no otprilike nakon četvrtine koncerta ‘prešao’ je na dodatni set bubnjeva, gdje se s Barotom upustio u uzbudljiv bubnjarski dvoboj. To se kasnije, na opće oduševljenje, još nekoliko puta ponovilo. I basist Mbappe spada među rijetke virtuozne heroje koji mogu birati po basgitarskim žicama kao da sviraju električnu gitaru, i to s istodobnom mješavinom nevjerojatne brzine i preciznosti, što je zacijelo naučio i u druženju s Johnom. Potonji je te večeri doista bio odlično raspoložen, kako instrumentalno tako i u rijetkim trenucima kad se obratio publici. Iznenadio je i duhovitim odgovorom na kratko, ali naporno dernjanje nekog alkoholom podgrijanog neotesanca, koji je nakon Johnovih riječi, »ja, tu sam nastupao još prije nego što si se ti rodio«, odmah utihnuo.
Nekoliko izvedbi sadržavalo je i vokalne priloge, poput »Abbaji«, gdje je band pod Barotovim vokalnim vodstvom više puta ponovio Johnovu omiljenu produhovljenu mantru ‘love and understanding’, pri čemu valja spomenuti da je gospodin McLaughlin sa svojim brundajućim glasom prilično klavar vokalist, čega je vjerojatno i sam sasvim svjestan pa se uglavnom izbjegava mikrofona. Barot je te večeri uz vehementne bubnjarske solaže prepustio prostor i temperamentnim vokalnim improvizacijama u maniri dugogodišnje i omiljene prakse Remember Shakti, iako su Johnovi The 4th Dimension bili najuvjerljiviji kad su pustili na volju inteligentnim i raznoliko začinjenim instrumentalnim varijacijama kojima su nas više puta ushitili u potpuni ambijentalni trans. Neki su kritičari Johnovu virtuoznom sviranju gitare sa ‘supersoničnim’ solažama, koje često podsjećaju na zujanje razdraženog bumbara, u prošlosti zamjerali pretjerani tehnicizam, što nije ni izbliza istina jer su njegove improvizacijske ideje pune spontanosti, luciditeta i strasti, a dok ih slušaš, uvijek se može osjetiti da dolaze ravno iz majstorova srca.
Johna većina ljubitelja jazz fusiona i danas zacijelo najviše cijeni zbog dostignuća iz ranog razdoblja glazbene karijere, kad je bio član jedne od najomiljenijih postava legendarnog jazz trubača i glazbenog vizionara Milesa Davisa te nešto kasnije kultne jazz fusion superskupine The Mahavishnu Orchestra, pa je oduševljenje u dvorani doseglo vrhunac kad je u bisu oživio jedno od poglavlja svoje izvrsne glazbene prošlosti, kojem se inače na koncertima ne vraća baš često. John je naime za kraj koncerta sačuvao najbolje i u bisu odsvirao odličnu verziju skladbe »You Know You Know«, standarda sastava Mahavishnu Orchestra s nezaboravnog albuma »The Inner Mouting Flame« (1971).
Izvedbom jedne od svojih najpopularnijih klasika gospodin McLaughlin pobrinuo se za gotovo idealan završetak svog doslovno besprijekornog koncertnog nastupa, tijekom kojeg smo se nauživali obilja jazzfusionističke luciditeta i bezgranične sposobnosti Johnova kvarteta da gradi i nadograđuje prostrane, neprestano promjenjive ambijentalne nijanse uz brojne temperamentne ritmičke skokove, začinjene odličnom instrumentalnom kemijom unutar benda. Zato doista nije bilo nikakvo iznenađenje što ovacije nikako nisu jenjavale i što se band morao čak dvaput vratiti na pozornicu i pokloniti se oduševljenoj publici. John je nastupom u Šiški dokazao da je sa sedamdeset godina još uvijek nevjerojatno vitalan, što znači da godine nimalo ne utječu na njegovo zapanjujuće sviranje gitare. To pak ujedno znači da se od njega i u budućnosti možemo nadati još puno dobre glazbe, makar (što je prilično vjerojatno) samo još u solo izvedbi.
Galerija slika
