Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Uriah Heep
Izdavačka kuća: Bronze Records
Izlazak: 1971
Ocjena: 4.5/5
Tako se to radi. Nakon što te glazbena kritika raskomada, udariš nazad, i to još jače nego prvim desantom. Zlobna Bird Of Prey otvara ploču pravim psihotičnim i tvrdim rifom. Uz motiv teškog rifa poduprtog kotrljajućim ritmom, zaista nije teško zamisliti čeličnu zrobotiziranu grabljivicu koja lomata uokolo i divlja svojim nezasitnim oštrim kljunom i kandžama. The Park je pravi romantični kontrast, prožet flower power mirotvornom ideologijom. No, da ne skrenem s puta. Anđeoski vokal Davida nudi nevjerojatan kontrast prema prethodnoj sirovosti uvodne pjesme. Što nježnije sviraš takvu pjesmu, to intenzivnije ispada! Time To Live ponovno se temelji na izražajnom, silno teškom rifu skladnog djelovanja hammond orgulja i Mickove šestica-žice. Ako sam malo zločest, dvanaest godina kasnije jedan od pionirskih NWOBHM bendova upotrijebio je vrlo sličan glavni rif u predrefrenu. Govorim o Iron Maiden i njihovoj Revelations, pa bilo to čisto slučajno ili ne (kako za koga).
Ken Hensley, koji je uskočio k Uriah Heep u vrijeme kad su pjesme prvijenca već bile gotove, na “Salisbury” je prvi put mogao pokazati svu svoju genijalnost. Lady In Black u cijelosti otpjeva Ken. Kao pravi majstor savršene akustične kompozicije koja se u cijelosti temelji samo na dva akorda (Am, G). Tamburini diktiraju ritam pjesme. Ken kaže da je jednog studenog dana promatrao snježnu mećavu i iznenada vani ugledao priviđenje. Djevojku odjevenu u crninu. Sam kaže da ne zna zašto, ali očito se to moralo dogoditi da bi Uriah Heep njezinu poruku ponijeli u svijet. Pjesma je krhka i ujedno ledeno hladna. Crna djevojka. Smrt i rođenje. Preobrazba. Novi život.
Naslovna pjesma je majstorsko djelo od nešto više od 16 minuta, uravnoteženo savršenstvo spoja rock glazbe s dimenzijom klasike, koju u nju unose aranžmani za puhače. Splet Hensleyjevih orgulja, Newtonove živahne bas linije, Mickovog profinjenog osjećaja za unošenje ukusnih gitarističkih šminki (kako usklađeno leže njegove solaže unutar kompozicije), Davidova spontanost na vokalu, dosiže vrhunce uz uključivanje višepaletnih vokalnih harmonija. Drama raznovrsnih prijelaza dočarava mnoštvo različitih raspoloženja i priziva paralelu s orkestralnim aranžmanom Gila Evansa Rodrigova Concierto de Aranjuez s Milesom Davisom na trubi (sa “Sketches From Spain”, 1967), dojmovi su silno slični.
Uriah Heep su svojim drugim studijskim albumom pokazali izniman samopouzdanje i nezaustavljivu stvaralačku volju, još samo dva albuma dijelila su grupu od proboja među besmrtne. Uz šest originalnih remasteriranih pjesama, ovo ponovno izdanje donosi još sedam dodatnih bonusa, čije će vam tajne biti otkrivene podrobnije čitanjem knjižice, nad čijim naslovnicom nitko od članova grupe nije bio oduševljen. Izabrala ju je naime samovoljno njihova tadašnja izdavačka kuća.
Postava
David Byron – glavni vokal
Ken Hensley – orgulje, klavir, slide & akustična gitara, čembalo, vokal na “Lady In Black”, prateći vokal
Mick Box – električna & akustična gitara, prateći vokal
Paul Newton – bas gitara, prateći vokal
Keith Baker – drums
Produkcija
Gerry Bron
Popis skladbi
1. Bird Of Prey (4:05)
2. The Park (5:38)
3. Time To Live (4:02)
4. Lady In Black (4:33)
5. High Priestess (3:39)
6. Salisbury (16:02)
Trajanje albuma: 37:59
BONUS SKLADBE NA REMASTERIRANOM IZDANJU IZ 1996.:
1. Simon The Bullet Freak (3:27) originally single b-side, also on North American versions of ‘Salisbury’ (1971)
2. High Priestess (3:13) edited version released as a single
BONUS SKLADBE NA REMASTERIRANOM IZDANJU IZ 2003.:
1. Simon The Bullet Freak – single b-side (=US album version)
2. Here Am I – out-take, previously unreleased version
3. Lady In Black – edit, previously unreleased version
4. High Priestess – alternate version
5. Salisbury – edit, previously unreleased version
6. The Park – alternate version, previously unreleased
7. Time To Live – alternate version, previously unreleased
