Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Marillion
Izdavač: EMI Records
Izdanje: 1989
Ocjena: 4/5
Godine 1989. Marillion su se našli na važnoj prekretnici svoje karijere. Karizmatični pjevač Fish, koji je među mnogim obožavateljima važio za središnjeg glazbenika grupe, napustio ih je nedugo prije toga kako bi se posvetio solo karijeri. Njihova daljnja sudbina nakon gubitka tog naizgled nezamjenjivog glazbenika neko je vrijeme visjela u zraku i činilo se da će bez njega biti nemoguće nastaviti. Suprotno svim očekivanjima, Marillion umjesto traženja Fishove kopije odlučuju na vrlo hrabar potez i radikalnu promjenu, koja će posljedično dovesti i do važne promjene u njihovu daljnjem glazbenom smjeru. Za novog pjevača biraju tada gotovo nepoznatog Stevea Hogartha, prije pjevača i klavijaturista opskurne pop grupe The Europeans. Hogarth je za grupu doista predstavljao radikalan zaokret, pogotovo s obzirom na prethodnika, jer je vokalno definitivno prekinuo sve usporedbe s prog rockerima 70-ih (predvođenima Genesisima). Hogarth je bio potpuno drukčiji tip pjevača od škotskog diva koji je uvijek rado zavirio u čašicu i pisao uglavnom duboko osobnu poeziju. Osim izbrusena osjećaja za dramatiku, Hogarth nije imao ni malo toga zajedničkog s Fishom (i naravno obratno), a upravo to najrječitije svjedoči o ispravnosti njihova izbora. Hogarth Fishev glumački karizmu i osobnu poeziju zamjenjuje širokim i višeslojnim vokalnim rasponom, često punim romantičnog patosa. Fishev fatalizam i sarkazam u izrazu i poeziji pak radije zamjenjuje “novom nadom” (pri pisanju tekstova pomagao mu je i prijatelj John Helmer). Gospodin H’ je svojim pristupom Marillionima bez sumnje donio i više utjecaja pop glazbe, koju će sve češće unositi u pojedine skladbe i tako napraviti prvi korak u prekidu s neo progresivnim zvukom. “Seasons End” za Marillion je značio stilski prijelazni album jer je istodobno prvi album novog, art rockovskog razdoblja i posljednji album koji se još može označiti neo progresivnim. Iako su do tada važili za pokretačku snagu i “očeve” tog žanra, nakon ovog albuma počeli su se sve više udaljavati od njega.
“The King Of Sunset Town”, koja govori o pokolju na Tiananmenu (kod nas Trgu nebeskog mira), kad je kineska komunistička partija tenkovima gušila mirne prosvjede studenata i Deng Xiaoping definitivno postao “kralj grada sunčeva istoka” (a još se i rimuje!), ona je prijelomna uvodna skladba koja slušatelja uvodi u to novo razdoblje njihove glazbe i na moćan način predstavlja Hogartha u ulozi novog pjevača. Počinje tihim uvodom na elektroničkim efektima koji polako grade ambijent. To traje sve do trenutka kad na velikopotezan način uskoči cijela postava i stvori veličanstveno raspoloženje. Rothery zasja odličnim rifom koji slušatelja u tren oka povuče za sobom i uvjeri ga da je grupa još kako živa i odlučna nastaviti novo poglavlje. Ključni trenutak nastupa u 2:30, kad na suveren i iznimno uvjerljiv način upada pravi “king of sunset town” Hogarth, koji osobito kroz odlične refrene uvjeri kako je odličan pjevač i da su Marillion njegovim izborom pogodili u sridu. Prekrasna balada “Easter”, koja govori o (sjevernoirskoj) borbi za neovisnost, bez sumnje je najveličanstvenije i najemotivnije djelo na albumu, a istodobno i jedno od najboljih u njihovoj povijesti. Tu u punom sjaju blistaju Rothery sa svojom osjećajnom svirkom akustične gitare i briljantnom uporabom arpeggija te Hogarth, koji ovdje pjeva s neizrecivim patosom. Skladbu još dodatno podiže fenomenalan Rotheryjev solo, jedan od najboljih u njegovoj karijeri. Slijedi odličan izlaz kroz dramatično veličanstven vokal, divne rifove i duboke slojeve klavijatura koji stvaraju sanjivo raspoloženje, a ono slušatelja u tren oka ponese iznad oblaka i da mu nov zamah čak i kad se čini da ništa ne ide kako treba. Bez sumnje jedna od najljepših balada u povijesti rock glazbe. “The Uninvited Guest” prva je popom obojena skladba na albumu, u kojoj se izmjenjuju smiren i udaran ritam poduprt moćnim gitarskim rifovima te Hogarthov dramatičan izraz, a kroz sarkastičan tekst on se odlično uživljava u ulogu “nepozvanog gosta”. Rothery na kraju opet poslužuje duhovit solo, za njega karakterističan, i vodi tu solidnu stvar do kraja. Naslovna “Seasons End” ekološki osviještena je skladba koja se bavi već tada aktualnim zagrijavanjem atmosfere i krajem tradicionalno hladnih britanskih zima, a prvi je od dvaju duljih epova na albumu. Iznimno melankolična stvar, prožeta vrlo suptilnim pjevanjem, osjećajnim rifovima i moćnim slojevima klavijatura među kojima prednjači klavir. Melankoliju otpušta suptilan gitarski solo i odličan upad Kellyjevih ambijentalnih sintesajzera. Njome su Marillion dokazali da su još uvijek majstori veličanstvenih i ekspresivnih progresivnih epova kakve su stvarali s Fishom. Opet prema popu usmjerena “Halloway Girl”, nadahnuta nekom ženskom zatvorenicom, još je jedna od njihovih “budničarskih” i pompozno-melankoličnih skladbi koje su postale značajka Hogarthova razdoblja. Prožimaju je duhovite dionice na Trewavasovoj bas gitari, bogate klavijature, melankolične dionice na gitari i dramatični refreni s odličnim vokalom. Iznimno melankoličan “Berlin”, posvećen tada još podijeljenu gradu, s odličnim saksofonom, već nagovještava njihove buduće umjetničke smjerove i otkrivanje novih teritorija. Nakon smirenog, baladnog uvoda slijedi odlučan prijelaz na gitari i saksofonu, kojima se pridružuje moćan “budničarski” vokal. U srednjem dijelu nastupa nekoliko opskurnija i smirenija sekcija puna raznih stupnjevitih zvukova, koja djelo polako dovodi do završnog prijelaza, jednog od najboljih na albumu, za što izdašno brinu Rotheryjeve gitarske majstorije (cijela gomila domišljatih rifova i još jedan izvrstan solo) te Hogarthov razigran vokal. “After Me” jednostavna je, ali vrlo lijepa akustična balada koja po izrazu ne dosiže “Easter”, ali je ipak još jedno od onih djela koja su kao stvorena za Hogarthov vokal. Ni Rothery nije za odbaciti jer na akustičnoj gitari lijepo dokazuje da na njoj nije ni{šta manji majstor nego na električnoj te nudi niz energičnih i emocionalnih rifova. Za kraj opet demonstrira sočan solo koji skladbu nosi u sedmo nebo. Slijedi navijen i udaran “Hooks In You”, jedan od triju singlova s albuma. Na njemu se Marillion opet predstavljaju u drukčijem svjetlu jer je riječ o učinkovitoj mješavini hard i pop rocka, koja je svakako bliža hair metalu nego progu. Unatoč tome sadrži odličan refren, silovit ritam i niz slasnih dionica na gitari. Riječ je o energičnom katalizatoru koji pokazuje njihovu svestranost i žanrovsku neopterećenost. Album pak zaključuje moćni ep “The Space…”, u kojem se vrlo učinkovito spajaju sve odlike ranih i “novih” Marillion, a oni brinu za vrhunac albuma. Izvrstan neo progresivni ep, prožet odličnim orkestralnim aranžmanima, moćnim gitarskim dionicama i dramatično pompoznim vokalnim izrazima koji ga doista odnesu negdje u svemir, iako tekst govori o osobnoj praznini. Tu se osobito može diviti Hogarthovu iznimnom vokalnom rasponu uz nesmanjenu dramatiku, a to je nešto u čemu je zasigurno nadmašio svog prethodnika.
Ponovno izdanje albuma sadrži i dodatni CD na kojem se nalazi još poneka manja poslastica. 12-inčna verzija “The Uninvited Guest”, koja zvuči još pop rockovskije, po izrazu pomalo zaostaje za originalnom verzijom, dok su “The Bell In The Sea” i “The Release” skladbe koje će zasigurno obradovati sve obožavatelje grupe. “The Bell In The Sea” po ritmu je već neka vrsta preteče njihovih kasnijih pop rockovskih eksperimenata. Isto vrijedi za “The Release”, klasičan pop rockovski energijski katalizator koji ima mnogo zajedničkog s nekim djelima Pink Floyda iz Gilmourova razdoblja kao i s ranim U2. Obje jasno nagovještavaju pop rockovski smjer njihova sljedećeg albuma. Ostali dodaci predstavljaju demosnimke nekih djela s albuma, snimljene u glazbenom studiju Mushrom Farm. Potonje će biti zanimljive samo najvjernijim pristašama grupe jer se na većini čuje da su nastale prije doradbe i da grupa na njima još nije bila stopostotno spremna.
“Seasons End” za Marillion bez sumnje predstavlja najvažniji album njihove karijere jer su na njemu napravili ključan stilski zaokret koji im je donio brojne nove obožavatelje, ali i odnio brojne stare koji se nisu mogli pomiriti s Fishevim odlaskom i stilskim zaokretom. Riječ je o izvrsnu albumu punom dinamike, stilske raznolikosti, hipnotičkih melodija i naprednih vizija pa neću ni malo pretjerivati ako ga proglasim remek-djelom. Iako na njemu još uvijek prevladava neo progresivni zvuk kakav su izgradili s Fishom, brojni elementi popa i bogati ambijentalni zastori već su početak novog, još eksperimentalnijeg razdoblja. S Hogarthom, koji je s odlikom obavio iznimno težak zadatak i pokazao se kao odličan pjevač i glazbeni vizionar, Marillion su dobili novi zamah i otvorili novo poglavlje koje je značilo nove eksperimentalne izazove i izklesalo ih kao pravu definiciju raznolikosti, dok su se sve više udaljavali od žanrovskih ograničenja. Pomalo je ironično da s Hogarthom, čiji je vokal kao stvoren za pop, nikad više neće ponoviti komercijalni uspjeh koji su postigli s Fishom, iako će stvoriti nekoliko djela (predvođenih sljedećim albumom) koja bi uz učinkovitiju promociju zasigurno završila na vrhu glazbenih ljestvica, ovako će zauvijek ostati “England’s best kept secret”. Njihova će se glazba umjetnički razvijati i u novom stoljeću, dok će njihovi neo progresivni vršnjaci iz 80-ih manje-više ostati u žanrovskim okvirima.
Postava
Steve Hogarth – vokal
Steve Rothery – gitara
Pete Trewavas – bas gitara
Mark Kelly – klavijature
Ian Mosley – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Jean-Pierre Rasle – piščalo (2)
Phil Todd – saksofon (6)
Produkcija
Nick Davis
Popis skladbi
1. The king of Sunset town (8:02)
2. Easter (5:57)
3. The uninvited guest (3:52)
4. Seasons end (8:07)
5. Holloway girl (4:27)
6. Berlin (7:43)
7. After me (3:19)
8. Hooks on you (2:54)
9. The space… (6:14)
Trajanje albuma: 50:41
Bonus CD na ponovnom izdanju iz 1997.:
1. The uninvited guest (12″ version) (5:03)
2. The bell in the sea (single) (4:19)
3. The release (single) (3:44)
4. The king of Sunset town (Mushroom Farm demo) (5:32)
5. Holloway girl (Mushroom demo) (4:47)
6. Seasons end (Mushroom demo) (8:01)
7. The uninvited guest (demo) (3:53)
8. Berlin (Mushroom demo) (8:02)
9. The bell in the sea (demo) (4:52)
Trajanje albuma: 48:30
Ukupno trajanje: 99:11
