Second Nature
Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Lionheart
Izdavač: AOR Heaven Records
Izdanje: 2017
Trajanje: 50:59
Ocjena: 4.5/5
Neopozive N.W.O.B.H.M. legende Lionheart, sastav koji je sredinom osamdesetih izdao jedan album pa se onda nečasno raspao, slično kao i lijep broj njihovih vršnjaka, ponovno se okupio nakon 30 godina, prošle godine, i najavio novi album. I stvarno smo ga dobili. Krajem kolovoza kod izdavača AOR Heaven Records izašao je album »Second Nature«.
Priča o Lionheart počela je 1980., kad su sastav osnovali gitarist Dennis Stratton (Iron Maiden, Praying Mantis), pjevač Jess Cox (Tygers of Pan Tang), gitarist Steve Mann (Liar), basist Rocky Newton (Wildfire) i bubnjar Frank Noon (Def Leppard). U osamdesetima, koje su za sastav bile prilično burne, okosnicu Lionheart oduvijek su činili Stratton, Newton i Mann, dok je sastav kroz godine promijenio poprilično pjevača i bubnjara. Na mjestu vokalista izmijenili su se tako Rueben Archer, John Farlham i Bob Hawthorn, a povremeno su pjevačku ulogu krpali i Stratton i Newton. Bubnjarsku su ulogu u sastavu kroz godine obavljali: Les Binks (Judas Priest), Nicko McBrain (Trust, Iron Maiden, Pat Travers Band) i Clive Edwards (Wild Horses). Nakon duljeg razdoblja mirovanja sastav se 2016., na poticaj promotora festivala Rockingham Davea Herrona, okupio. Slijedio je nastup na ovogodišnjem Sweden Rock festivalu, a bend je u tom razdoblju pripremio i materijal za novi studijski album. “Second Nature”, kako se zove, nastao je između studenoga 2016. i svibnja 2017., a za produkciju se pobrinuo Steve Mann u svom studiju u njemačkom Hannoveru. Lionheart su ovog ljeta već odradili uspješnu (kraću) japansku turneju u društvu Praying Mantis. Za studeni i prosinac već imaju najavljene nastupe po Velikoj Britaniji. Za pratitelje na toj turneji odabrali su još jednu legendarnu britansku rock postavu, Airrace.
A kako zvuči »Second Nature«? S obzirom na gornji biografski obojeni sastavak i glazbeni dosje citiranih sastava, najlakše je zaključiti da je zapravo riječ o posrećenoj mješavini svega. Najviše stilske sličnosti novi album gaji s likom Praying Mantis, zatim s albumima Uriah Heep »Head First« i »Abominog«, svakako se računa i kraća era Prayig Mantis, kad su se zvali Stratus i kad je vokale za jedini album Stratusa posudio upravo Bernie Shaw, koji od 1986. nepretrgnuto pjeva za Uriah Heep. Što se stilskih sličnosti tiče, obavezno treba dodati i imena sastava Sweet i Grand Prix, a od usporedbi Lioneart sa suvremenicima istaknuti da je najavljena turnejska veza s sunarodnjacima Airrace posve na mjestu. Kome se sviđaju Airraice, odmah će posvojiti i Lionheart. Smiješno je to što su Lionheart u početnoj eri svirali starokopitni heavy metal, zbog čega ih kritičari i svrstavaju u val NWOBHM, a onda su, slično kao Praying Mantis, na prvijencu prilično promijenili stil i upustili se u tada radijski prihvatljiv AOR zvuk, zbog čega su im stari fanovi okrenuli leđa. Novi album u refrenskim napjevima povremeno povuče čak i prema west coast AOR tipskosti Journeyja, posljednja dva solo albuma Roba Morattija, a po muzikalnosti će biti domaći i većini ljubitelja klasičnih Def Leppard, iako »Second Nature« najbolje opisuje, kako je već spomenuto, sljedeći opis. Kombinacija Praying Mantis, ere Uriah Heep iz prve polovice osamdesetih, Airrace te osjetna doza nadahnuća Sweetom. Način komponiranja refrenskih napjeva, koji su pompozno ukrašeni višedijelnim vokalnim harmonijama, govori sve. Isto tako produkcija te u aranžmanu integracija starog »eighties« zvuka klavijatura.
Svakako, udarnosti albumu ne manjka. Gitarske fraze su elementarne, gitare dovoljno naoštrene da možemo govoriti o poželjnoj oštrini, iako melos cijelo vrijeme koketira s popom osamdesetih (karakteristike AOR zvuka, što ćeš). Tome je najbliža upravo uvertira albuma, a kasnije je klasičnog heavy metal elementa u ostatku albuma više. Treba spomenuti i to da je novi pjevač Lee Small zapravo »neprepoznatljiv«. S obzirom na vokalni pristup koji je gajio kod Surveillance i na posljednjem albumu kultnih britanskih AOR rockera Shy, u kojem se osjeća nadahnutost Glennom Hughesom, ali i Steveom Overlandom (FM, Shadowman, Overland), Small pristupa tome putem posve čistih, »ravnih« linija, bez ikakvih »soul« akrobacija. Istodobno razvija izrazitu vokalnu dominaciju i autoritativnost. Iznimno je kompatibilan i po boji i po »novopronađenom« pristupu. Izvrsno vokalno izvođenje izvrsnog pjevača, dakle.
Izbrušenost i prekaljenost Lionheart na novom albumu potvrđuju i činjenicom koliko su odlično prearanžirali Don’t Pay the Ferrymen Chrisa De Burgha te skladbu Every Boy in Town kultnog NWOBHM sastava Taurus. Tko ne zna izvornike, u tren bi pomislio da su to autorske pjesme sastava Lionheart. I koliko dobro tek »sjednu« na album »Second Nature«.
Lionheart su dakle s »Second Nature« isporučili vrlo lijep, dovršen, kvalitetno koherentan i kompaktan album koji hoda po tankoj granici između elemenata klasičnog metala i izrazito melodičnorockerske komponente hard rocka i AOR glazbe. Za nostalgičare osamdesetih i ljubitelje sastava spomenutih u ovoj recenziji, album koji morate obavezno provjeriti. Osjeća se da su ideje stare i da su pomno sazrijevale kroz godine, zato su sve pjesme redom vrlo dobro aranžirane i do u detalje izbrušene. Od prve do zadnje sekunde. Nadajmo se da sastav zadrži tu nadahnutost i uskoro je prelije na sljedeći studijski album.
Lionheart – Don’t Pay the Ferrymen (službeni video):
Postava
Lee Small – vokal
Dennis Stratton – gitara, prateći vokal
Steve Mann – gitara, klavijature, prateći vokal
Rocky Newton – bas-gitara, prateći vokal
Clive Edwards – bubnjevi
Produkcija
Steve Mann
Popis skladbi
1. Prelude
2. Give Me the Light
3. Don’t Pay the Ferrymen
4. Angels With Dirty Faces
5. 30. Years
6. On Our Way
7. Second Nature
8. Prisoner
9. Every Boy in Town
10. Time is Watching
11. Heartbeat Radio
12. Lionheart
13. Reprise