Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Genesis
Izdavač: Virgin Records
Izdanje: 1977
Ocjena: 4.5/5
Ova dvostruka koncertna ploča grupe Genesis izašla je tik prije odlaska nezamjenjivog (doslovno, sastav nikad nije potražio zamjenu za njega) gitarskog virtuoza Stevea Hacketta. Većina skladbi snimljena je na koncertima u Parizu, 1976. i 1977., na turnejama povodom izlaska albuma “A Trick Of the Tail” (1976) i “Wind & Wuthering” (1977).
“Seconds Out” je druga službena koncertna ploča grupe Genesis i izvrstan nasljednik albuma “Genesis Live” (1973). Dok je “Genesis Live” izašao na inicijativu izdavačke kuće, bez prethodnog odobrenja benda, kako bi obilježio rano razdoblje njegova stvaranja i simbolično proboj među velikane progresivnog rocka, a opterećen je ofucanom produkcijom, “Seconds Out” bend je objavio s jasnom namjerom, kao definitivno izdanje i autoritativni dokument “klasičnih” Genesis, ali s Philom Collinsom na glavnom vokalu (i bubnjevima, naravno) umjesto Petera Gabriela, koji je u to vrijeme već započeo svoju vrlo uspješnu solo karijeru.
Za bubnjevima Collinsa mijenja izvrsni jazz fusion bubnjar Chester Thompson (ex-Frank Zappa, ex-Weather Report), koji je nakon izlaska ovog albuma postao njihov stalni koncertni bubnjar i mijenjao Collinsa tijekom njegovih pjevačkih “izleta”. Na “Cinema Show” (Selling Enland By the Pound, 1973) pak ga mijenja nitko drugi nego Bill Bruford (ex-Yes, King Crimson), inače jedan od najboljih i najcjenjenijih bubnjara u progresivnom rocku i jazz fusionu, koji je bio prva koncertna zamjena za Collinsa tijekom koncertne turneje grupe 1976.
Budući da je riječ o posljednjem izdanju grupe sa Steveom Hackettom, u recenziji ću tome posvetiti nešto više riječi. Hackettov doprinos na većini skladbi je izniman, a većina njegovih interpretacija na ovim koncertnim snimkama čak nadmašuje njegove originalne izvedbe (primjerice njegov nevjerojatni solo u “Firth Of Fifth” (Selling Enland By the Pound, 1973)).
Koncert je općenito odličan, bend je tijekom nastupa bio izuzetno uigran i to se osjeti kroz većinu snimaka. Na albumu se nalaze brojne skladbe iz “klasičnog” razdoblja, s tim da iz nepoznatog razloga nedostaju mnoge skladbe s “Wind & Wuthering” (1977), tu je samo “Afterglow”. A s “Trespass” (1970), njihove prve klasične ploče, nema baš ničega. Moja jedina veća zamjerka odnosi se upravo na to zašto na albumu nema više skladbi s “Wind & Wuthering”, posljednje Hackettove ploče s grupom. Naposljetku, većina skladbi snimljena je na koncertu s te turneje. Jesu li možda htjeli da s tog albuma bude što manje skladbi zato što je Hackettov doprinos na tom studijskom albumu bio najveći od svih njegovih albuma s grupom pa su slušatelje htjeli nekako pripremiti na to da što prije zaborave na njega?
Mnogima će na “Seconds Out” vjerojatno nedostajati Gabrielov vokal upravo zato što ovaj koncertni snimak ispunjava sve ono što je nedostajalo na “Genesis Live” (1973), dakle odličnu produkciju i prilično raznolik broj klasika. No treba priznati da je Collins ipak vrlo dobro obavio svoj zadatak u izvedbama Gabrielovih klasika, iako je to naravno nemoguće izvesti u potpunosti, jer je Gabriel bio jedan od onih nezamjenjivih glazbenih umjetnika koji su se u svoje tekstove uživjeli do kraja. “Seconds Out” je ipak uspio klasične skladbe iz Gabrielove ere uspješno oživjeti u novom ruhu Genesis “Collinsove ere”.
Album je obilježen i poznat ponajprije po tome što je jedini službeni koncertni snimak grupe koji sadrži “Supper’s Ready” (Foxtrot, 1972), veličanstveni 23-minutni opus, koji je za mnoge najveće glazbeno postignuće grupe uopće i skladba koja nedvojbeno predstavlja vrhunac ovog koncertnog snimka. Ova verzija s Collinsom iznenađujuće je gotovo jednako dobra kao originalna verzija sa studijskog albuma. Uvjeren sam pak da će nekim slušateljima na pojedinim dijelovima biti čak i bolja od originala, unatoč odsutnosti originalnog pjevača i njegova višeslojnog i izuzetno karizmatičnog vokala. S druge strane, pohvalno je da Collins ne pokušava oponašati Gabrielov vokal, osobito u poznatom, grotesknom dijelu “Willow Farm”, u kojem je Gabriel uvijek bio u svom najboljem “elementu”. Collinsov vokal jednostavno nije toliko varijabilan, pa je i “premekan” da bi si mogao priuštiti nešto takvo, pogotovo za (vokalno) tako zahtjevnu skladbu.
Neke skladbe, to moram spomenuti, ipak imaju poneku manju slabu točku. Kod odličnog epa “Firth Of Fifth” (Selling England By the Pound, 1973) primjerice nedostaje dulji Banksov intro na klaviru. Onaj poznati dio skladbe u kojem nastupa (Gabrielov) oboa Banks je zamijenio kar sintesajzerom. Hackett tu s druge strane još više blista nego na originalnoj verziji. Interakcija između njegova solaža u završnom dijelu i Thompsonovih odnosno Collinsovih bubnjeva jednostavno je fenomenalna. “The Musical Box” (Nursery Cryme, 1971) pak je jedna od onih Gabrielovih “zaštitnih” skladbi u kojima se Collins jednostavno ne može mjeriti s originalnim pjevačem i njegovom uvijek izuzetnom izvedbom. Nažalost je povrh toga i skraćena, samo na svoj kataklizmični završetak, u kojem je skladbu bez Gabriela za mikrofonom (po mogućnosti s lisičjom maskom na glavi) jednostavno nemoguće zamisliti.
Većina ostalih skladbi zato se s druge strane ravnopravno mjeri s originalnim verzijama. Atmosferična “Carpet Crawlers” (The Lamb Lies Down On Broadway, 1974) skladba je koja odlično leži Collinsovu vokalu jer ima izuzetno melodične vokalne linije. Isto vrijedi i za “Afterglow” (Wind & Wuthering, 1977), koja je još atmosferičnija i kojom se tada obično zaključivao službeni dio koncerta. “Dance On a Volcano” je još jedna odlična skladba s “A Trick Of the Tail (1976)”, koju bend odsvira bez greške i koja u mnogočemu nadmašuje original. Od Gabrielovih klasika ponajviše se ističe koncertna verzija “Cinema Show”, jer osim besprijekorne izvedbe na bubnjevima ima i bubnjarskog “boga” Billa Brufforda. Tako u jednom dijelu skladbe imamo pravi bubnjarski okršaj između njega i Collinsa. Tko je u tom dvoboju pobijedio, teško bi bilo reći, ali je nedvojbeno riječ o jednom od vrhunaca cijelog snimka. Verzija “The Lamb Lies Down On Broadway” također je odsvirana vrlo dobro, iako se Collins možda za nijansu previše puta posluži refrenom.
Među skladbama za koje bih čak rekao da zvuče bolje od studijskih odnosno originalnih verzija istaknuo bih ponajprije otvarajući “Squonk”, “Robbery, Assault & Battery” s fenomenalnim bubnjevima (obje A Trick Of the Tail, 1976) te osobito “I Know What I Like” (Selling England By the Pound, 1973), koja je prema mom mišljenju jedina skladba iz Gabrielova razdoblja u kojoj Collins svojom interpretacijom nadmašuje svog prethodnika, čemu se ne treba čuditi jer ta skladba, prvi hit grupe, izuzetno odgovara njegovu vokalu. “Los Endos” (A Trick Of the Tail, 1976) pak je sjajan završetak ovog koncertnog snimka i nekako najprikladniji oproštaj od Stevea Hacketta, osobito jer je riječ o jednoj od njegovih najboljih kompozicija s grupom i jednoj od njegovih osobno najdražih skladbi Genesis, koju je i sam na koncertima često rado izvodio kao solo glazbenik.
“Seconds Out ” je simboličan završetak razdoblja Genesis kao progresivne rock grupe i ujedno sjajna retrospektiva tog razdoblja, jer već sa sljedećim studijskim albumom “And Then There Were Three” (1978) Genesis kao trio skreću prema kraćim, kompaktnijim i jednostavnijim skladbama, koje im doduše donose izniman komercijalni uspjeh, ali nauštrb veličanstvenih glazbenih kompozicija, inteligentnih, uglavnom metafizičkih tekstova i dugih, atmosferičnih epova zbog kojih su bili tako cijenjeni u svom “zlatnom” razdoblju. Banks također napušta upotrebu melotrona, koji je prema mom mišljenju uz Hackettovu gitaru bio jedan od zaštitnih znakova zvučne slike klasičnog razdoblja grupe. Za većinu fanova progresivnog rocka priča o Genesis tako završava nakon ove koncertne ploče, unatoč činjenici da su izdali još dvije sjajne ploče koje su sadržavale mnoge progresivne elemente. No činjenica ostaje da je upravo Hackettov odlazak značio ključan preokret u glazbenoj filozofiji grupe.
Postava
Phil Collins – glavni vokal, bubnjevi, udaraljke
Steve Hackett – gitara, Hodaka, 12-žičana gitara
Mike Rutherford – električna 12-žičana gitara, bas-gitara, 8-žičana bas-gitara, bas pedala, prateći vokal
Tony Banks – RMI električni klavir, hammond orgulje, APR Pro-Soloist, melotron 400, epifon,12-žičana gitara, prateći vokal
Gostujući glazbenici:
Chester Thompson – bubnjevi i udaraljke
Bill Bruford – bubnjevi i udaraljke (10)
Produkcija
David Hentschel i Genesis
Popis skladbi
CD1:
1. Squonk (6:36)
2. The Carpet Crawl (5:60)
3. Robbery, Assault & Battery (6:03)
4. Afterglow (4:24)
5. Firth Of Fifth (8:55)
6. I Know What I Like (8:42)
7. The Lamb Lies Down On Broadway (4:59)
8. The Musical Box (Closing Section) (3:18)
CD2:
1. Supper’s Ready (24:32)
2. Cinema Show (10:58)
3. Dance On A Volcano (5:09)
4. Los Endos (6:30)
Trajanje albuma: 96:06
