Izvajalec: Šank Rock
Založba: Dallas Records
Izid: 2007
“Senca sebe” me pušta uz svaki završetak rotacije u CD playeru sretnog i post-orgazmično pročišćenog! “Senca sebe” nudi slušatelju onu stranu dečki iz Šank Rock, koja je samo čekala pravi trenutak da se potpuno izrazi. Za to moraš biti spreman da “naplatiš” odgovarajući udarac! Najprije udarac i tek onda spasitelja, koji pomaže zalijepiti sve komadiće razbijene i raspršene iluzije razbijene na hridima religije, koja tako zauvijek utone u zaborav, kroz put transformacije prema rođenju novog. Stvar je otišla još poprilično dalje, ali idemo lijepo redom…
Dečki su žudjeli za promjenom. Nije bitno jesu li uopće razmišljali o tome, bitno je što su željeli. Svjesno, nesvjesno, nehotice, svejedno. A već sam omot simbolično izražava put prema transformaciji, prema obnovi, prema ponovnom rođenju. Skrhan muškarac iz kojeg bukte “čudovišni jezici vatre osobnog pročišćenja” (uzdižući urlajući vuk), najdublji strahovi, najskrivenije crne misli koje te prate kroz svakodnevicu, na svakom koraku! Šank Rock su skupili hrabrost, pogledali svim strahovima ravno u oči i odlučili ih ostaviti iza sebe. Jednom i zauvijek. Iluzija je raspršena, ostala je stvarnost. Šank Rock su sretno sletjeli na čvrsto tlo! Omot albuma se bolje nije mogao stopiti s postignutom evolucijskom točkom glazbenog, kao i duhovnog bića grupe.
Prve četiri skladbe novog albuma zvuče kao da su pobjegle s drugog planeta. “Šokantno” je već otvaranje skladbom Nebeška vrata. Sam osnovni motiv i riff čiste “arabeske” tipični su za otvaranje koje bi odabrao neki moderni progresivni metal bend u želji da uspostavi visoko atmosferičan puls koji album u trenu odvede na “high”. Što to blebećem? Pomisli samo na Kashmir i Led Zeppelin te 1975. godinu? Uvijek skriveni as u rukavu koji možeš izvući na vidjelo i njime očarati slušatelja. Bravo, dečki. Uvodna drama je izgrađena! Ono što na novom albumu djeluje svježe i iznenađujuće su klavirski aranžmani Davora Klariča, uz čiju duhovitu domišljatost osobito prve četiri pjesme dišu na posebno način i nose neki melankolični prizvuk, na što kod Šank Rock nikako nisi navikao. Naslovna skladba Senca sebe vodi album kroz prelijevanje glazbenih kolaža petorke u ravnopravnom popunjavanju zvučne spektralne slike, koja djeluje optimalno. Skladba je savršeno odjevena i izražajno naoružana od glave do pete! Čez rob neba nosi mrvicu pop začina, osobito u predrefrenu. Ovdje je istaknut Klaričev dodir, koji unosi čak mrvicu atmosfere neprijepornih majstora rock posla, grupe Toto. Gosta Six Pack Čukur na novoj je ploči zamijenio Aki Rahimovski (Parni Valjak), koji se pridružuje Matjažu u duetu u skladbi Pesem/Pjesma. To je posebna skladba albuma “Senca sebe”, koja posebno upozorava da dečki neprijeporno sazrijevaju i da ovaj put apsolutni prioritet daju “feelu”. Pesem/Pjesma naime ne skriva koketiranje s “bluesy” smjernicama. Kontrast dvaju vokala je izniman! Rahimovski s posebnom i nadasve ekspresivnom, vibratom okađenom bojom, koju ćete lako prepoznati i koja skladbi soul dodirom daje poseban pečat. Magija! U nastavku albuma “Senca sebe” u skladbama opet izražajnije izrasta prava hard rock komponenta. Tradicija svučena do kosti.
Roki Petkovič je očito pogodak u sridu za Šank Rock. Tip zna postaviti riff, što je oduvijek bila, jest i bit će bit slike Šank Rock. To od Šank Rock jednostavno zahtijevamo. No Roki ne traži takvu pažnju i fokus, kakav je bio slučaj s njegovim prethodnikom, i puno racionalnije dozira srednje instrumentalne dijelove skladbi kraćim, ali još uvijek vražjim solističkim trikovima. Roki je tradicionalist. Zuljanove uglačane brze prste i satrianovski cvilež zamijenila je tradicija elementarno usmjerenog, ako si smijem dopustiti nespretan pridjev, “Gibson/Fender” zvuka. I u samom postavljanju riffa Roki polazi iz klasične škole hard rocka Deep Purple/Rainbow. Klarič kao da je čekao takvog čovjeka u ekipi! Užitak je slušati suradnju klavijatura i gitarskog riffa kroz album. A taj izražajni duet gitara/klavijature gradi masivnu riffovsku zvučnu zavjesu, od 5. do posljednje, 12. skladbe. To nisu samo nagovještaji. Skladbe Suženj i Nedolžen ali kriv sumnjivo koketiraju s Purple klasicizmom.
Kod Šank Rock je prilično očito da su svi čekali nekoga poput Rokija. Čovjeka koji ne traži središte pažnje, nego je samo jedan od ravnopravnih članova petorke. I tu je ključ. U Rokiju. Pa neka tko god hoće tvrdi suprotno, da u izrazu grupa koje grade na rocku ne raste i ne pada sve na gitaristima?!?! Dečki tako prvi put u karijeri djeluju kao međusobno ravnopravni autori aranžmana, kao čvrsto povezana cjelina, i na albumu osjetiš da ga prati izuzetna kemija, koja je funkcionirala u samom studiju. Šank Rock su očito izbacili iz sebe album koji su oduvijek željeli. Željeli kao cjelina, a cijeli ga je kvintet izglasao jednoglasno. Ovaj album mora biti po volji cijeloj petorci, a ne samo pojedincima u grupi! Drugačije ne ide, jer se osjeća izuzetna koherentnost među članovima i dijelovima grupe, koju je nemoguće previdjeti. Komadi su pronicljivo kratki, uglavnom traju tri i pol minute. Izražajan, eksplozivan riff je žarište, koje nadograđuje melodičan i uvjerljiv vokal Matjaža Jelena, i udarnost je rođena!
Produkcija je pogodak u sridu od prvog trenutka albuma “Senca sebe”. Album nosi živ i prirodan zvuk! Bez pretencioznog poliranja i filtriranja. Tanak zvuk prošlosti zamijenio je gusti “žmoht”. Izniman je uhvaćeni kontrast između debele volumenozne noge pulsirajuće Polakove bas linije i živih zamaha Uranjekove bubnjarske tvrđave, a s druge strane u odličnom suzvučju surađuju Petkovičev riffing, kojeg melodičnim vokalom nadograđuje eksplozivan pristup Matjaža Jelena! Treba naglasiti da je ovaj put u produkciji puno bolje iskorišten Matjažev široki vokalni raspon, a Matjaž na album “Senca sebe” unosi neusporedivo više melodije nego što ju je ponudio album “Vzemi ali pusti”. Cijeli je album u produkciji majstorski odjeven u kolaže Klaričevih klavijatura, koje brinu za visoku atmosferičnost albuma. Ako i dalje obrađujemo skladbe između br. 5 i 12, posebno godе duhoviti dodaci klavijatura u skladbi Dam ti vse i s time nizanje izvanrednih kontrastnih prebacivanja raspoloženja između refrena, predrefrena i interludija. Vrhunci svih komada ostaju dotjerani refreni. Jelenov vokal je tu obavijen ukusnim vokalnim harmonijama, koje podižu dinamiku albuma upravo na točkama refrena. “Senca sebe” ne sadrži i ne treba ni prstohvat glam/sleaze šećera ni skrivanje iza “uljepšavajuće šminke”, to su dečki prerasli. Album završava vrlo intenzivno, preko jednog od vrhunaca albuma, već spomenutog Dam ti vse, te završne skladbe Ogledalo, gdje dečki još jednom iznenade kontrastom između kompaktnog riffa i putenog, meko obojenog interludija, koje kao grom iz vedra neba presiječe topovska paljba – “rolling” Uranjeka na prijelazu.
Senca sebe je izuzetno lagan, neopterećen album. Dečki su u njega ušli bez ikakvog opterećenja. Htjeli su jednostavno napraviti dobar album. I komadići su ovaj put narasli u idealnu slagalicu. Albumom “Senca sebe” muškarci su odrasli i preobrazili se u šarmantne zrele muškarce koji dozирају rock u racionalnim dozama, bez ikakve pretencioznosti. Glam se više ne osjeća. “Senca sebe” je put prema zvuku tradicije. Prema klasično usmjerenom zvuku hard rocka.
Četiri godine od “Vzemi ali pusti”. U međuvremenu je otišao Bor Zuljan. I više ih nije strah! To što je Bor otišao bilo je jedino ispravno, inače dečki očito još uvijek ne bi bili sposobni napraviti odlučan korak naprijed. S Borovim odlaskom za Šank Rock je završila faza “cock rockerskih” voluntarističkih buntovnika koji žude za razuzdanim rockerskim divljanjem i nezasitnom proždrljivom požudom, što nikada nisu skrivali njihovi tekstovi ni navijački građene skladbe. “Senca sebe” ne posjeduje više ni jedan jedini “Delam kar paše mi”, ni jedan “Laški pir” ni jedan “Rokerji”. Naravno, “cock” ostaje, intenzivan kakav je bio, ako ne i intenzivniji, jer su mu naposljetku narasli i mozgovi. Tekstovi su duboko osobno ispovjedni i dodatni poseban čar albuma, koji pridonosi gradnji osebujne atmosfere, kakvu Šank Rock još nikada u karijeri nisu ponudili ni na jednom albumu. Šank Rockeri su se smirili, uozbiljili, postali su slovenski hard rock gurui. Jedino ispravno za njihov staž, za koji se već uvelike lijepi riječ “legende”. “Senca sebe” je album zrelih muškaraca, za zrele muškarce i, kao i uvijek, apsolutno za sve djevojke, različitih rokova trajanja, djevojke za svu vječnost. Ne zaboravimo da Šankeri po novome radije koriste svoj gospodski šarm, koji ih u novom izdanju trenutačno čini baš kobno privlačnima.
Riječ je o novom početku! Grupa će sljedećim albumom potvrditi novu kreativnu svježinu, koja iskri u plasiranoj izražajnoj snazi albuma “Senca sebe”. Album koji je vrlo važan ne samo za obnovljenu grupu, nego i za nasljeđe slovenske klasične hard rock scene, koja je tako nakon albuma “Feniks” (2006) grupe Mary Rose u kratkom vremenu ojačana još jednim novim odličnim albumom. Šank Rock su njime dokazali da zadržavaju status središnje figure hard rock scene u Sloveniji, što nakon 25 godina postojanja više nego zaslužuju. Dečki! Idemo punom parom naprijed!
Postava
Matjaž Jelen – vokal
Roki Petkovič – gitara
Davor Klarič – klavijature
Cveto Polak – bas gitara
Aleš Uranjek – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Aki Rahimovski – vokal
Blaž Celarec – udaraljke
Rudi Bučar – prateći vokal
Jelena Žrale (Godalika) – viola, violina
Klemen Bračko (Godalika) – violina
Matjaž Sekne (Godalika) – viola
Klemen Hvala (Godalika) – violončelo
Produkcija
Šank Rock
Popis skladbi
1. Nebeška vrata
2. Senca sebe
3. Čez rob neba
4. Pesem/Pjesma
5. Nekaj pod kožo
6. Nedolžen ali kriv
7. V peklu se vidimo vsi
8. Bumerang
9. Suženj
10. Dej se mal nasmej
11. Dam ti vse
12. Ogledalo
Trajanje albuma: 44.46
