Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Orto bar, Ljubljana
Datum koncerta: 09.01.2018
»No rest for the wicked« kaže poznata izreka, i posve u skladu s njom, već dobar tjedan nakon Nove godine Orto bar posjetio je prvi novogodišnji paket. U Ljubljanu su se naime vratili stari znanci slovenskih koncertnih pozornica, kolumbijsko-američki dvojac Inquisition i grčki prvaci simfonijskog death metala Septicflesh.
Ovaj put za zagrijavanje pred glavnim nastupajućima pobrinula se prilično egzotična postava, jer Odious dolaze iz Egipta, a žanrovski odgovaraju prije svega nositeljima turneje. Baš kao i Septicflesh, naime, i bend iz Aleksandrije svira death/black metal snažno potkrijepljen izraženim simfonijskim elementima. Egipćani su malobrojnoj publici tako servirali brojne snimljene dijelove koji se nisu baš dobro stopili s inače sasvim pristojnim death metalom, kojeg je spašavalo prije svega šareno bubnjanje. Unatoč trudu vokalista Bassema da oživi publiku, ta nije naišla na plodno tlo, a on je sa svojim prilično jednoličnim vokalom i ustrajnim ponavljanjem »oi, oi« brzo počeo dosađivati. Prema onome što smo čuli, Odious baš neće pronaći mjesto na kućnoj polici, no istina je da smo vidjeli već mnoge i mnogo lošije predgrupe.
Dagon i Incubus su u prošlim godinama već obradili Tolmin, Galo halo i Kino Šiška, a ovaj put su prvi put stupili na pozornicu Orto hale i s From Chaos They Came upozorili odakle dolaze. Iz tame i kaosa. Dvojac je pozornicu ukrasio velikim zastavama i tako popunio scensku prazninu koja bi inače bila prilično očita, jer u prvom planu stoji samo Dagon s gitarom i svako malo se premjesti tek od jednog mikrofona do drugog. Inquisition je ovaj put pripala prilično konkretna minutaža, koju su dobro iskoristili, pa čak i malo prozračili već prilično ispreživanu setlistu, koja se nije oslanjala samo na posljednja tri albuma. Zvučno je dvojac nakon lošijeg početka lijepo napunio zvučnu sliku snažnim i jasnim bubnjem te rušilačkom gitarom, ali je opet zapelo kod Dagonova vokala, koji je pač jedan od onih koje ili voliš ili mrziš. Osobno mi vokal koji iz poplave black metal kričanja doduše stvarno konkretno odskače, ali zvuči kao zla verzija Popaja, brzo počne smetati pa zato Inquisition rijetko nalaze put i u moje kućne zvučnike. Tortura je unatoč tome bila uspješna, a bez sumnje je u usporedbi s nositeljima večeri i daleko najautentičnija.
Grčki veterani Septicflesh vratili su se k nama nakon dobre godine i pol. U srpnju 2016. na Metaldays su predstavljali tada još aktualni album Titan, a ovaj put su u Ljubljani predstavili novi Codex Omega. Ako na albumima sva simfonijska pompoznost benda još i funkcionira, nešto je sasvim drugo predstaviti je i uživo. Velik dio zvučne slike Septicflesh uživo tako nažalost predstavlja izražena i sveobuhvatna matrica koja zamjenjuje orkestar, zbor, pa čak i čiste vokale, što koncertnom dijelu oduzima lijep komad autentičnosti. Septicflesh uživo zato nažalost ne ponude ništa pretjerano potresno. Slabe gitare zakopane su pod snimljenim orkestracijama, basa praktički nema, a vokal Seth Sira Antoniuja daleko je od snažnog glasa na koji smo navikli s albuma. Pa onda Spiros naravno nasipa još i naučene poze te dosadne, otrcane i budalaste obraćanja koja uvjeravaju samo tinejdžere. Zaista zapanjujući je tako zapravo samo nastup odličnog bubnjara Kerima »Krimh« Lechnera (ex-Decapitated). Nastupu Septicflesh u Ortu u cjelini inače nema se što prigovoriti, jer je bio više nego solidan, energičan i iznimno siguran. No istovremeno je kao brza hrana. U tom trenutku sitiš se, a za pet minuta shvatiš lažnu sitost i žališ što si radije nisi priuštio bolji obrok.
Galerija slika
