Sepultura, predgrupa: Evil Invaders
ponedjeljak, 8. 6. 2026 od 20.00 do 22.45 sati
Zagreb // ŠRC Šalata // Hrvatska
Sepultura, brazilske ikone thrash i groove metala – ime od kojeg se strese svatko tko drži do iskonske abrazivnosti buntovničkog stava, te, u globalnom smislu, doista jedinstvene metal formacije. Godine lete. Prebrzo. I zapravo su stigle i Sepulturu, koja već duže vrijeme izvodi koncerte diljem svijeta pod nazivom “Celebrating Life Through Death”, koji bi trebali biti njezini posljednji. Dakle, i ovi koncerti, koji su skupinu doveli u Europu, spadaju pod okrilje oproštaja. No, i u Hrvatsku su se nakon 2014. ipak vratili ponovno! Dugo je trajalo.
U tom međurazdoblju skupina je doista postala koncertno opsjedana. Godine 2009., kad sam ih uhvatio u zagrebačkom klubu Boogaloo, u koji stane manje od šaake ljudi, prostor je tijekom koncerta bio više nego pola prazan. Sve je djelovalo kao da Sepultura gube naboj – bilo je to razdoblje kad je skupinu napustio i drugi Cavalera – Igor, i stanje za bend zaista nije bilo ružičasto. E, a sad ti napune stadion na ŠRC Šalati. Nevjerojatno. Izrasli su u legende. Tako jednostavno. Ako se bend zaustavi tako blizu Slovenije, zaključak je jednostavan. Na takav koncert se jednostavno ide! Čak i u ponedjeljak.
Super vijest bila je ta da su predgrupa belgijski speed metal revitalisti Evil Invaders. Bolji izbor gotovo da i ne postoji. Čak ni idealniji. Evil Invaders, koji su u Sloveniji već nastupali, i na klupskim prostorima i na festivalu Metaldays, u Zagrebu su pred Sepulturom odsvirali čak i svoj premijerni nastup u Hrvatskoj. I? Potrgali su. Na puno. Kako znaju samo oni. Tko bend poznaje, nije se iznenadio. To je standard koncerta Evil Invaders. Tako je s njima uvijek. Idu do kraja. Svom snagom. Silovito i nepopustljivo. Grizu. Što se koncert više bliži kraju, to više grizu. Aktualni album “Shattering Reflection” star je doduše već četiri godine, ali je u repertoaru odigrao ključnu ulogu, iako ni njegov prethodnik “Feed My Violence” nije ostao mnogo dužan. Bend je vrhunski uigran, a dodatno ih je podžegla činjenica da otvaraju pred Sepulturom na stvarno velikom prostoru i da im je to prvi zagrebački nastup. Kotrljali su pjesmu za pjesmom! Oštro odjeveni, opasani svojom (vlastoručno izrađenom) J-AXE gitarom i inače ‘naoružani do zuba’, Joe (pravo ime: Johannes Van Audenhove) – karizmatični zapovjednik skupine s nevjerojatno prodornim vokalnim rasponom u kojem razvija zapanjujuću snagu, stajao je u središtu svega zbivanja. Bend je u finalu sačuvao jednu od najprodornijih i najpamtljivijih skladbi novog albuma, oštru, himničnu, a u svakom pogledu pogubnu Die For Me, a koncert zaključio razornim završnim detonatorom Raising Hell – uzetim s EP-a “In For The Kill” (2016). Evil Invaders imali su i vrlo dobar zvuk, ali ponajprije je bilo važno to što nisu ostavili nikoga ravnodušnim na prostoru koji se do kraja njihova nastupa već počeo ozbiljno puniti.
Do koncerta Sepulture u prostoru je već vrijelo. “Akademskih” 15 minuta, pa snimljeni intro s War Pigs (Black Sabbath), koji je nagovijestio da je koncert ipak počeo! Bez posebnog pompa zauzeli su položaje. I započeo je ples slavlja ‘smrti kroz život’. Uvjeti rekao bi se idealni, bend izvrsno raspoložen. Gorostas Derrick Green ostaje pojava bez premca. Njegova specifična scenska igra, kretanje, komunikacija s publikom i naravno gromoglasnost. Green te prodrma! Već i samo pogled na njega. A kad otvori glasnice – erupcija! Totalna. Razorno, žestoko i bestijalno. Bez ikakvog zadržavanja. Kisser je Kisser. Uz neprestano čupanje, što mu je zaštitni znak, njegova gitarska rifovska zavjesa pokriva ogroman prostor. Sa samo jednom gitarom dakle. Šest žica napravi sve. I u solažama zvuk ostaje strašno dobro ispunjen i obraća ti se lavinskom rušilačkom snagom. Bas linije Paola Xista, danas jedinog originalnog člana postave, dodaju prijeko potreban groove moment ritmičkim strukturama. Sve teče na puno!
Greyson Nekrutman bio je naravno glavna zagonetka večeri. Uskočiti u cipele prethodnika Eloya Casagrandea, koji je 2024. ‘prebjegao’ k Slipknot, nipošto nije lak zadatak. Nije tajna da ritmovi oduvijek grade Sepulturu i da su njihove ritmičke strukture, koje često crpe inspiraciju iz tribalnih rituala južnoameričkih starosjedilaca, važnije nego sami gitarski rifovi. Novi bubnjar, koji je s velikom razlikom najmlađi član skupine, opravdao je sva očekivanja. Svakako je i on jazzovski potkovan, a uz to se prije toga kalio kod Suicidal Tendencies, što zapravo govori dovoljno!
Sepultura i u 2026. ostaju scenski neprobojno čudovište koje ne možeš ukrotiti. Setlista je obuhvatila lijepu žetvu pjesama iz klasičnih dana djelovanja skupine. Već odmah s uvodnom Inner Self – jedinom pjesmom s “Beneath The Remains” te večeri, a koncert su lijepo opteretili točkama s albuma “Arise”, “Chaos A.D.” i “Roots”. Najnoviji EP “The Cloud Of Unknowing” nije ostao zanemaren. Posebna točka je naravno Kaiowas, koja se nakon nekoliko godina vratila u repertoar i u kojoj uz glavne bubnjeve obilje dodatnih dočarava jedinstvenu i neponovljivu atmosferu koncertnog šoua skupine. Završni dio isporučio je tornado u slijedu klasika Dead Embryonic Cells i Slave New World. Posebno mjesto zauzima nevjerojatna Territory kojom je koncertno zbivanje naglo krenulo prema završnom krešendu, u kojem su se redom pojavile (obavezne) Refuse/Resist, Arise i tribalni spektakl Ratamahatta, koji je ovaj put bio malo kraći od očekivanog! Kao uvod u onaj najprimordijalniji stav skupine. Stav izvornosti kojim Sepultura oduvijek govori tako izravno i tom izravnošću osvaja na tako slikovito iskren način! S vrtlogom Roots Bloody Roots, koji je iz usijane publike ‘na krajnje visokim okretajima’ iscijedio i posljednje atome snage.
Sepultura ostaju pojam! Sve stoji na svom mjestu. Točno ondje gdje mora biti. I koncert koji ne trpi nikakav kič i glamuroznost jednostavno opčini! Ostaju divovi thrash/groove metal scene. Ostaju jedni od najvećih, najcjenjenijih i, što se koncerata tiče, i dalje ‘bestijalno rasturaju’. Ne znam zašto, ali nešto mi govori da se tu priča o Sepulturi još neće završiti. Bend doduše najavljuje oproštaj, no u Zagrebu je pokazao takvu formu, usredotočenost i srčanost da ne daje nikakav osjećaj bilo kakvog oproštaja.
Autor: Edita Kemen & Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik & Edita Klemen
Evil Invaders (20.00 h – 20.45 h) – setlist:
1. Feed My Violence
2. As Life Slowly Fades
3. Hissing In Crescendo
4. Broken Dreams In Isolation
5. Mental Penitentiary
6. In Deepest Black
7. Sledgehammer Justice
8. Die For Me
9. Raising Hell
Sepultura (21.15 h – 22.45 h) – setlist:
War Pigs (orig Black Sabbath) – taped intro
Polícia (Titãs song) – taped intro
1. Inner Self
2. All Souls Rising
3. Desperate Cry
4. Kairos
5. Means to an End
6. Attitude
7. Against
8. Choke
9. The Place
10. Escape to the Void
11. Kaiowas
12. Dead Embryonic Cells
13. Slave New World
14. Beyond the Dream
15. Territory
16. Refuse/Resist
17. Arise
18. Ratamahatta
19. Roots Bloody Roots
