Lokacija: Graz (Gradec) / Explosiv / Austrija
Datum: četvrtak, 01.03.2018
Sepultura je dugo godina na metal sceni bila omraženo ime. Trebalo je više od deset godina da se prežale neke stvari i da se shvati da reuniona klasične postave nikad neće biti. Bend je zbog toga morao trpjeti i istodobno ustrajati kroz svu tu negativnost. Danas bismo mogli reći da je zapravo čudo da je Sepultura uopće opstala, jer je u jednom razdoblju stvarno slabo zarađivala i jedva spajala kraj s krajem. No svaka se ustrajnost isplati. Kisser i ekipa prošle su godine objavili album Machine Messiah, kojim je bend najavio novo razdoblje koje opet obećava kvalitetne albume. Sepultura je u sklopu tog albuma po drugi put krenula na europsku turneju, ovaj put kao glavni bend. Na putu po Europi pridružili su im se njemački progresivni death metalci Obscura, američka black/death metal postava Goatwhore te deathcoreovci Fit For An Autopsy. Svakako raznolik odabir, koji je rasprodao priličan broj koncerata. Turneja je punila dvorane s 600 do 800 posjetitelja, što je nedvojbeno dobra brojka.
U grazskom klubu Explosiv koncert je rasprodan gotovo mjesec dana prije održavanja, no u njega stane samo oko 400 ljudi, što je ispod prosjeka na turneji. Ipak, pun Explosiv bio je dobar pokazatelj da Sepultura može napuniti dvoranu i u manjim gradovima.
Zagrijavanje su započeli američki deathcoreovci Fit For An Autopsy. U bendu djeluje i priznati producent Will Putney, koji je pomogao mnogim deathcore sastavima do boljeg zvuka. Putney nije išao na turneju s bendom, pa je bend svirao kao kvintet. Za deathcore to nije ništa posebno, jer je bend na scenu stigao kad je deathcore već nekoliko godina bio popularan, a nikakav veći domet nije mogao pokazati jer se radi o ponavljanju istih obrazaca. Fit For An Autopsy su ipak odsvirali korektno. Svirka je bila brutalna, breakdowna nije nedostajalo, a i uigranost je bila dobra. Bend možda ne zvuči baš inovativno, ali uz malo ustrajnosti i Fit For An Autopsy će izaći iz prosjeka. Potencijal je vrlo dobar!
Slijedili su Goatwhore. Bend iz Louisiane koji svira nešto između death, black i thrash metala. Tu i tamo djeluje kao da posuđuju i ponešto iz hardcore punka i crusta. Ukratko, mješavina svega i svačega. Na prvu se čini da je taj miks pretjeran, ali nakon nekoliko pjesama jasno je da Goatwhore neće pretjerivati. Sve će biti smisleno posloženo, bez komplicirenja. Bend u prvi plan stavlja jednostavnost, a prije svega to da cjelina »žari«. Goatwhore uživo funkcioniraju još bolje nego na albumu. Karizmatični vokalist jasno ističe svoje linije, a preostala trojica članova svoju ulogu suvereno odrađuju. Možda vokalist prvi upada u oči, ali ubrzo se pokaže da Goatwhore djeluju odlično kao cjelina koja je lijepo uigrana, a publici je zagarantiran pravi žur. Albumi Goatwhorea možda nisu vrhunac, ali njihov je koncert svakako vrijedan gledanja.
Obscura već neko vrijeme više nije nepoznanica. Otkako je bend objavio album Cosmogenesis, postao je prepoznatljivo ime na ekstremnoj metal sceni. Bend je ovaj put zaključivao promotivnu turneju za album Akróasis, koji je izašao 2016. godine i na kojem je bio i naglasak. Naravno, Obscura se dotaknula i prethodna dva izdanja, da bi i poneki stariji fan bio zadovoljan. Uigranost benda bila je nedvojbeno na visokoj razini, ali zvučno je sve skupa djelovalo previše sterilno. Energije je bilo, virtuoznosti nije manjkalo, a ni kompleksne ritmike, ali činilo se da nešto nedostaje. Oštrine je bilo, ali prave snage nije. Obscura na ovoj turneji možda nisu spadali u žanrovski kontekst, ali nabijena dvorana bila je dokaz da i tehnički i progresivni metal sastavi imaju svoju publiku.
Uz spomen imena Sepultura uvijek su prisutne cijele rasprave za i protiv. To traje već više od dva desetljeća, a bend je i dalje tu u drukčijoj postavi, koja je mnogima kamen spoticanja. Nakon dobro primljenog albuma Machine Messiah priličan dio publike dao je Sepulturi još jednu priliku. Koncerti su postali bolji, a dolaskom bubnjara Eloyja Casagrandea sve se podiglo na višu razinu. Rečeno je puno dobrog, pa je koncert Sepulture u blizini Slovenije bio obavezan. Početak je bio smislen, s dvije novitete i skladbom Kairos. Nakon tri skladbe vokalistu Derricku Greenu, vidno preznojenom, djelovalo je da neće moći izdržati do kraja, a kamoli sijedi basist Paolo, koji je jedva stizao ludog Casagrandea. Unatoč godinama, bend je do kraja izdržao svoj repertoar, koji je trajao oko sat i pol. Snaga nije popuštala, Green je vokalno bio suveren, a najviše je blistao mladi bubnjar Eloy Casagrande s maratonskom kondicijom.
Nije potrebno posebno naglašavati da nove skladbe neće imati tako dobar odjek kao stare, iako je publika marljivo divljala i na skladbama na kojima već pjeva Derrick Green. No prava se ludnica počela odvijati kod Desperate Cry i Territory. Svakako su skladbe bile korektno odsvirane, a Kisser je i solaže odsvirao prilično točno. Nedostajala je samo još jedna gitara koja bi obogatila zvučnu sliku. Koncert Sepulture uvjerio je i dobrim zvukom te svjetlima. Bend je ostavio dojam da se za ovu turneju stvarno potrudio i da nije ništa ostavio za rezervu. To se dodatno potvrdilo repertoarom. Sepultura je mogla odsvirati rutinski best of i izvesti koncert linijom manjeg otpora. No odlučila se za riskantan i drzak potez. Andreas Kisser je rekao da ove godine slave 20 godina Derricka Greena. U tu su svrhu odsvirali tri skladbe s albuma Against (1998), koji je bio prvi s Greenom na vokalu. Slijedila je opet promocija aktualnog albuma. Kod skladbe Machine Messiah Green je pokazao sposobnosti melodičnog pjevanja, s instrumentalnim Iceberg Dances ritmika je opet oduševila, a Casagrandeu ideja i snage kao da nije bilo kraja. Kisser je čak odsvirao i jedan dio na flamenco gitari, što je bio još jedan sloj više u raznolikom repertoaru. Nakon toga uslijedio je naklon publici klasicima Inner Self, Refuse/Resist i Arise.
Nakon Arise Sepultura je napustila pozornicu, a vratili su se sa Slave New World, koja je opet uključena u koncertni repertoar za ovu turneju. Za kraj su se konačno sjetili albuma Roots. Prva je pala Ratamahatta, gdje je Green svirao dodatni bubanj, a s Kisserom su se izmjenjivali na vokalima. Tako autentične izvedbe Ratamahatte kod Sepulture dugo nije bilo. Koncert je završen obaveznim Roots Bloody Roots, što je također bilo očekivano. Kad se povuče crta, trenutačna verzija Sepulture stvarno se potrudila, rutine nije bilo, a repertoarom su pokazali puno hrabrosti. Nakon viđenog nadamo se da će se u našu blizinu vratiti uskoro.
Koncertom Sepulture, Obscure, Goatwhore i Fit For An Autopsy grazski klub Explosiv nedvojbeno je opravdao svoje ime.
autor: Primož Novak
fotografije: Aleš Podbrežnik
