Autor: Rok Klemše
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: All Kart Halle / Kaufbeuren / Njemačka
Datum koncerta: 22.12.2007
Broj posjetitelja: 3500
Cijena karte: 32,00€
Da bi isti koncert htio vidjeti još jednom, mora biti vrhunski u svakom pogledu. Jedan takav je bez sumnje ovogodišnji koncert Helloween i Gamma Ray u Beogradu, održan u sklopu povijesne turneje Hellish Rock. Na njoj su prvi put zajedno zauzeli pozornice dva međusobno povezana i isprepletena sastava. Gamma Ray bend je legendarnog malog kričača Kaija Hansena, jednog od dvojice osnivača (drugi je Michael “pušim kao Turčin” Weikath) sastava Helloween. S Helloween je Kai snimio kultni Walls of Jericho, koji je i odkričao, te oba dijela još kultnije sage o ključevima The Keeper of the Seven Keys Part I & II, na kojima je vokalne dužnosti prepustio Michaelu Kiskeu. Nakon turneje za drugi dio napustio je Helloween zbog razilaženja u mišljenjima o glazbenom smjeru. O legendarnim Bučama samo u jednoj rečenici: sastav s više od dvadeset godina karijere, koji ih je podigao na prijestolje europskog power metala, na kojem sjede i danas… i to posve čvrsto i bezbrižno, jer ih još nitko nije uspio sustići. U Beogradu su dečki priredili tako spektakularan koncert da ih je naprosto trebalo vidjeti još jednom, a najbliže nama zaustavili su se ovaj put u njemačkom gradiću Kaufbeuren. Put je u odličnom društvu primorskih/notranjskih metalaca (još uvijek ne znam što ste vi Postojnčani, he he) prošao u trenu i već smo stajali u dvorani All Kart, u kojoj inače smrdi po zapaljenoj gumi, jer je dvorana namijenjena kartingu.
Na njemačkom dijelu turneje Helloween i Gamma Ray pratio je još i Axxis, njemački hard rock/heavy metal bend s dugogodišnjom karijerom koja traje od 1988. Upravo su izdali svoj dvanaesti studijski album Doom of Destiny, a s naslovnom skladbom albuma započeli su i svojih 40 minuta. Lijepo napunjenu dvoranu Axxis su dobro zagrijali, Nijemci su i tekstove dobro znali i refrene otpjevali zajedno s Bernhardom Weissom. Uz nekoliko skladbi dečkima se na pozornici pridružila pjevačica rumunjskog sastava Magica, Ana Mladinovici. Ja osobno mislim da Axxis zvuče puno bolje bez ženskih vokala, jer s njima zvuče kao prilično generičan pop/power metal tipa Nightwish. Puno bolje zvučale su tako klasike poput Little War, a posebno hit Living in a World te Kingdom of the Night. Zvuk su njemački perfekcionisti doveli do optimuma, posve jasno su se čule Marcove solaže i dobra ritam sekcija, samo bi povremeno mogli malo pojačati Bernhardov vokal, koji se pokazao više nego odličnim… vokalno, jer inače na pozornici izvodi najidiotskije pokrete koje sam ikad vidio na pozornicama, djelovao je kao da ga upravo hvata žestok epileptični napad (visinska padavica, he he) pomiješan s modernim “plesom”. Pretpostavljam da ih nije uvježbavao pred ogledalom, a ako jest… za takve ljude postoje posebne ustanove. Axxis su odsvirali solidno, ali nažalost bez vrhunaca, u setlistu su mogli ubaciti više starijih skladbi, a Bernhard, za ime Božje, stoj sljedeći put radije mirno!
AXXIS:
1. Doom Of Destiny
2. Tales Of Glory Islands
3. Little War
4. Take My Hand
5. Bloodangel
6. Angel Of Death
7. Living In A World
8. Little Look Back
9. Kingdom Of The Night
Njemačka točnost još se jednom pokazala istinitom, jer su nam točno u najavljeno vrijeme dobrodošlicu s Welcome poželjeli Gamma Ray, a dvorana je već na prve taktove klasike Heaven Can Wait bila u zraku. Bend je pred domaćom publikom bio nabrijan do kraja, Kai je na pozornici izvodio prave gimnastičke vragolije, gitarist Henjo Richter me svojim uvijek prisutnim “Dave Murray” osmijehom i John Lennon naočalicama opet nasmijao, a istodobno oborio s nogu uvijek točnim i preciznim solažama koje s Kaijem izmjenjuje kao od šale. Ritam sekcijom ponovno je kraljevao Joey DeMaio… khem… Dirk “ljubavni tepih” Schlächter sa svojim ultra jebačkim kožnim prslukom i bubnjar Dan Zimmerman, koji te mikrofonom, što ga tijekom cijelog koncerta upotrijebi tek za nekoliko nasumičnih “Dankeschön”, natjera na urlanje od smijeha. No Gamma Ray nisu samo smiješni, usput te oborе nevjerojatnom uigranošću cijele ekipe i energičnošću koja se većinom krije u velikom frontmanu Kaiju. U dobrih sat i četvrt tako su nanizali uspješnice poput New World Order, Valley of the Kings, Rebellion in a Dreamland, opet razvučeni Heavy Metal Universe uz sudjelovanje publike i opet brutalno odsječenu, tek djelomično odsviranu vječnu Helloween klasiku Ride the Sky. Odlična The Silence, koju su odsvirali u Beogradu, ovdje je nažalost zamijenjena prilično prosječnom Empress s novog albuma, Land of the Free II, a početak priče s Land of the Free zamijenila je srećom odlična Somewhere Out in Space. Naravno, nije izostao ni obavezni ubojiti uvod nove ploče Into the Storm, koji je zaista prava koncertna oluja, a Gamma Ray su na dva sata odmora otišli s prelijepom Send Me a Sign. Još jednom: Gamma Ray u Sloveniju!
GAMMA RAY:
1. Welcome (Intro)
2. Heaven Can Wait
3. New World Order
4. Valley Of The Kings
5. Fight
6. Empress
7. Rebellion In A Dreamland
8. Into The Storm
9. Heavy Metal Universe
10. Ride The Sky
11. Somewhere Out In Space
—dodatak—
12. Send Me A Sign
Opet smo se mogli čuditi kojom brzinom roadie pospremaju i pripremaju sve za Helloween, opet poslovična njemačka “pünktlichkeit” i iz zvučnika je već zabrujao glasić Biffa Byforda (Saxon) s introm Crack the Riddle. Već na prvi, brzi pogled pozornica je u usporedbi s beogradskom bila puno raskošnija. U Beogradu su lik s naslovnice novog albuma i kolo sreće bili samo na bannerju, a ovdje su si Helloween priuštili pravu dvometarsku figuru i pravo kolo sreće, koje je Dani Löble zavrtio i počeo je šou, opet sa šokantno dobrim uvodom, epskom trinaestominutnom poslasticom Halloween kojom su nas legendarne njemačke Bučke odveli ulicama Halloweena iz kojih nema izlaza. “AAAAAAAA, it’s Halloweeen!!!”. Andi Deris se već na samom početku koncerta ponovno dokazao kao odličan vokalist, štoviše, mislim da je Andi sa svakim novim izdanjem sve bolji i bolji, što više nego zadovoljavajuće pokazuje i na pozornici. No Helloween ne određuju samo instrumentalna i vokalna perfekcija, usudio bih se reći da je to bend koji si na pozornici dopušta najviše iskričavosti, zafrkancije i čiste “trademark Helloween” zajebancije, koju si posebno priušte Andi i Markus u međusobnoj interakciji. Weiki je pak ionako još uvijek mrtav hladan, a za “crknit” smiješan sa svojim tradicionalnim pokretima rukama i uvijek prisutnom cigaretom u ustima. Helloween nam naravno nisu dali disati, slijedila je još jedna rušilačka klasika, meni preljubljena Soul Survivor s odličnog albuma Master of the Rings. S još jednim ubojicom, March of Time, Helloween su dokazali da prokleto dobro znaju sastaviti setlistu i puhati na srca fanova, što bih teško rekao za neki drugi bend (da, ciljam na Iron Maiden). Publika se razumljivo uz klasike mijesila, doduše ne kao strastveni Srbi, ali odziv je bio posve zadovoljavajući, a uz fenomenalan refren March of Time žmarci su nam sami šetali tijelom. Vrijeme je neumoljivo koračalo naprijed i dečki su razvratne melce smirili baladnom As Long As I Fall s novog albuma, Gambling With the Devil. Vjerojatno najljepši trenutak koncerta doživjeli smo s čudesnom baladom A Tale That Wasn’t Right, koja je uz upaljene mobitele i upaljače ispala još čarobnije. A onda napokon trenutak koji sam čekao još od Beograda, gdje ga zbog malenosti pozornice nismo dočekali – nova Helloween zajebancija. Ovaj put je Dani počeo bubnjarskim solom, koji je prekinuo podizanjem kazališne scene uz njegovu stranu, gdje su se pojavili u gaćama našminkani Andi, Markus i Sacha (ZZ Top, he he) i odžgali Smoke on the Water, koji je Andi otpjevao helijevim glasom. Dvije strofe su uspjeli otpjevati, a onda je na pozornicu umarširao Terminator Weiki i, u fazi da takva sranja već neće slušati, hladnokrvno ih postrijeljao. Da, dvorana je crkavala od smijeha. Dani si je razumljivo nakon toga priuštio spektakularni bubnjarski solo na svojoj novoj igrački, a onda su zajedno odžgali još onaj nezamjenjivi ep, King for a Thousand Years, koji zaključuje sagu o ključevima. Da je Eagle Fly Free koncertni rušilac uz sudjelovanje publike, ne treba naglašavati, a vrlo dobro se pokazala i nova skladba, The Bells of the Seven Hells. We Burn iz Beograda ovaj je put u cijelosti zamijenila nebeska If I Could Fly, a redovni dio su tipično zafrkantski zaključili s ludim znanstvenikom, Dr. Stein. Nakon kraće stanke na pozornicu se vratio uglađeni Andi u smokingu, šeširu i sa štapom za šetnju, a slijediti nije mogao ništa drugo nego naravno Perfect Gentleman, koji je Andi produljio i iskoristio za predstavljanje ansambla, priuštio si je Weikija i podsjetio ga da u Njemačkoj uskoro neće smjeti više pušiti na pozornici. Mješavina u medleyju bila je stvarno dobra, jer su Helloween nanizali još I Can, Where the Rain Grows, Power i Keeper of the Seven Keys. Još drugi dodatak i naravno trenutak koji su svi čekali, a zapravo razlog zajedničke turneje – Gamma Ray i Helloween u cijelosti (uz iznimku Zimmermana) sa svim članovima na pozornici. Klasike Future World i I Want Out odsvirane u toj postavi doista su nešto neponovljivo, a vidjeti na pozornici čak četiri gitarista, dva basista i dva vokalista nešto je što ti se zauvijek urezuje u pamćenje. Da deset cijelih minuta držiš usta otvorena od zaprepaštenja i da ti se dlake sasvim naježe, jasno je, zar ne? Prije koncerta sam bio skeptičan hoće li moći dosegnuti fantastičnost onog u Beogradu, a on ga je još i nadmašio, u Kaufbeurenu je u društvu Helloween i Gamma Ray bila “magic in the air”. Nezaboravan koncertni vrhunac godine, koji će biti teško nadmašiti i sljedeće godine. “Super affen geil!”
HELLOWEEN:
1. Crack The Riddle (intro)
2. Halloween
3. Sole Survivor
4. March Of Time
5. As Long As I Fall
6. A Tale That Wasn’t Right
7. Drum solo
8. King For A 1000 Years
9. Eagle Fly Free
10. The Bells Of The 7 Hells
11. If I Could Fly
12. Dr. Stein
—dodatak 1.—
13 . Medley:
-Perfect Gentleman Pt.1
-I Can
-Where The Rain Grows
-Perfect Gentleman Pt.2
-Power
-Keeper Of The Seven Keys
—dodatak 2.—
14. Future World (s Gamma Ray)
15. I Want Out (s Gamma Ray)
fotografije: Aleš Podbrežnik
tekst: Rok Klemše
Setlista
AXXIS:
1. Doom Of Destiny
2. Tales Of Glory Islands
3. Little War
4. Take My Hand
5. Bloodangel
6. Angel Of Death
7. Living In A World
8. Little Look Back
9. Kingdom Of The Night
GAMMA RAY:
1. Welcome (Intro)
2. Heaven Can Wait
3. New World Order
4. Valley Of The Kings
5. Fight
6. Empress
7. Rebellion In A Dreamland
8. Into The Storm
9. Heavy Metal Universe
10. Ride The Sky
11. Somewhere Out In Space
—dodatak—
12. Send Me A Sign
HELLOWEEN:
1. Crack The Riddle (intro)
2. Halloween
3. Sole Survivor
4. March Of Time
5. As Long As I Fall
6. A Tale That Wasn’t Right
7. Drum solo
8. King For A 1000 Years
9. Eagle Fly Free
10. The Bells Of The 7 Hells
11. If I Could Fly
12. Dr. Stein
—dodatak 1.—
13 . Medley:
-Perfect Gentleman Pt.1
-I Can
-Where The Rain Grows
-Perfect Gentleman Pt.2
-Power
-Keeper Of The Seven Keys
—dodatak 2.—
14. Future World (s Gamma Ray)
15. I Want Out (s Gamma Ray)
Galerija slika
