Izvođač: Enigma
Izdavač: Virgin Records
Izdanje: 2008
Michael Cretu i njegova Enigma na sceni su već prilično dugo. Tko se ne sjeća njegovih dodataka u obliku gregorijanskih korala i njegove pjevačice i dugogodišnje pratilje Sandre. Isto tako su u anale pop glazbe upisani hitovi poput Mea Culpa, Return To Innocence, a našlo bi se ih još
Bez obzira na to što tko misli o Enigmi, Michael Cretu vrlo je utjecajan glazbenik i svoje je lovke raširio čak do imena kao što je Mike Oldfield, koji je i sam poznat kao uzor mnogim drugim izvođačima. Osobno Enigmu, a ni elektroničke projekte Mikea Oldfielda (kod kojih se do neke mjere primjećuje utjecaj Enigme), u tom stilu ne cijenim previše. U elektroničkoj se glazbi u podzemlju događalo još puno toga zanimljivijeg, bilo je već mnogo izvođača koji su znali još bolje miješati žanrove od Creta i Oldfielda, ali Enigma je jednostavno postala slavno ime.
Na albumu se ne događa ništa potresno. Tipični elektronički ritmovi kombinirani s ovaj put nešto više klasike nego prije, a ima opet dosta glazbe iz cijeloga svijeta, takozvane “world music”. Mogli bismo reći da je riječ o “chill outu”, ambijentalnoj glazbi. To nije “teška” elektronička glazba, nego prilično lagana i lako probavljiva i za ljude koji elektroničku glazbu uglavnom ne vole. Cretu ima opet nekoliko zanimljivih vokalnih gostiju, a posebno se primjećuje doprinos čistih i lijepih ženskih glasova, koji albume Enigme krase još od početka, kad je na albumima pjevala tadašnja Cretuova žena Sandra. I melodije su opet tipično pjevne i tečne, ali kod Creta već sve zvuči tako rutinski i bez srca, čak i kad su pjesme emotivnije nabijene. Čovjek točno zna što mora napraviti da bi “zapalio” publiku.
Novi album Enigme nije ništa spektakularno, ali je opet savršeno skomponiran i izbrušen do posljednje sitnice. Čovjek je očito perfekcionist. To se osjeti i u iznimno čistoj, gotovo sterilnoj produkciji. Album možda doista nema puno srca (iako sadrži priličan broj emotivnih melodija), no glazbenik takvog kova zaslužuje pažnju i poštovanje. Ovaj je album očekivano dobar i očekivano ništa više od toga. “Better safe than sorry”, rekli bi Englezi. I tako je album vrlo “sigurnjarski”.
Postava
Michael Cretu – svi instrumenti, vokali, semplovi
Gosti: Andru Donalds, Nikita C., Sebastian C., Nanuk, Margarita Roig
Produkcija
Michael Cretu
Popis skladbi
1. Encounters 3:12
2. Seven Lives 4:25
3. Touchness” 3:35
4. The Same Parents 5:19
5. Fata Morgana 3:23
6. Hell’s Heaven 3:51
7. La Puerta del Cielo 3:28
8. Distorted Love 4:11
9. Je T’aime Till My Dying Day 4:18
10. Déjà Vu 2:56
11. Between Generations 4:30
12. The Language of Sound 4:20
