Izvajalec: Trower, Robin
Založba: V-12 Records
Izid: 2008
Ocena: 4/5
Robin Trower i Jack Bruce eminentna su imena iz svijeta rock glazbe, koja većina običnih smrtnika poznaje prije svega iz dana veličanstvenog brujanja sastava Procol Harum i Cream. Trower i Bruce stari su znanci, bez zadrške možemo reći čak i prijatelji, koji nakon više od dvadeset i pet godina te dva albuma s početka 80-ih (BLT i Truce) sada sa senzacionalnim uratkom Seven Moons ukrštaju mačeve još i treći put. I to kako! Starci su treći put uspjeli iskovati izniman spoj bluesa i rocka, koji zasigurno predstavlja jedan od najvažnijih doprinosa žanru blues rocka u 21. stoljeću.
Robin Trower i Jack Bruce gospoda su u poštenim zrelim godinama pa zato ne gube vrijeme. Dvojac uvodnom pjesmom Seven Moons brzo naštima ton koji, uz rijetke iznimke, tvrdoglavo ostaje zajednički nazivnik albuma. Njegova se šarolikost gradi na ukrštanju najprepoznatljivijih izražajnih elemenata obaju glazbenika, razvijenih do efektivnog maksimuma. Očekivano se kao jedan od ključnih elemenata albuma pokazuje Bruceov vokal, koji je, iako ostarjelo hrapav, još uvijek suveren i nadasve slušljiv. S veseljem možemo ustanoviti da je Jack Bruce vokalno još uvijek dorastao čvrsto okovanim blues rokerskim valjcima poput Lives of Clay, koji nas bez upozorenja brzo usiše u svijet neumoljivog bluesy lomatanja. Trower se ovdje bahato razmahao s potpunom, često neslućeno stupnjevitom kontrolom zvuka, koja na određenim mjestima upućuje na prisutnost tradicije britanskog bluesa. Ali bez panike, njegova svirka prekipijeva svježinom i puna je upravo onog minimalističkog čarobnjaštva koje daje prednost sadržaju. Trower je svakako u odličnoj formi, a slično raspoloženje puše iz senzacionalne izvedbe koju je za nas pripremio Jack Bruce. Jackov bas suvereno kopa duboko ispod gitaristovih linija, a njegovi oštro odsječeni tonovi skladbu majstorski zaokružuju jezivo čežnjivim osjećajima. Dvojac se još korak dalje u “nepoznato modrilo” upućuje s Come to Me, još jednim efektivno obrađenim blues rokerom koji snažno odiše Hendrixom.
Jimijevim čarobnim aromama mnogo duguje i She’s Not the One. Daleko od potencijalnog materijala za repetitivno radijsko puštanje, skladba se ponosi zaraznom pjevnošću koja osnovni motiv lagano nosi preko pojednostavljenih aranžmana, sve do sramežljivog Trowerova sola u završnici. Sličnim putem, ali s malo više dinamičnog raspona, ide So Far to Yesterday. Intenzivnim njuškanjem po korijenima oduševljavaju Perfect Place i osobna ispovijest značajnog naslova Bad Case of Celebrity. Dok je kod prve riječ o jedinstvenom blues rokerskom primjerku koji se poput zmije otrovnice neprestano uvija pred našim očima, Bad Case of Celebrity vodi nas u sanjivi svijet u kojem obitavaju očaj i bol! Bruceov glas slušatelja ovdje brzo zgrabi za jaja jer u stilu najvećih blues retoričara zvuči nevjerojatno autentično. Kad si konačno dušu olakša i Trower, pred nama se naglo razgoli sva nadnaravna magičnost tog dvojca.
Uz tako šarenu sadržajno-instrumentalnu ponudu pojedinih skladbi, koje već pri prvom slušanju uvjere svojim izuzetnim karakterom, “nedorečenke” Distant Places of the Heart, Just Another Day i I’m Home zapravo postaju suvišne, iako im nedostatak kreativnosti nipošto ne možemo spočitnuti. Sinergija dvaju velikana rock svirke na njima je neprestano prisutna, no trojcu nažalost nedostaje prstohvat organskosti koja krasi ostatak, dakle veliku većinu albuma. Upravo ta životna energija, koju Seven Moons ponosno nosi, svjedoči o tome da Robin Trower i Jack Bruce unatoč poštovanja vrijednim godinama još uvijek žare i pale punom parom, sa svim cilindrima u pogonu! Svaka čast, starci!
Zasedba
Robin Trower: gitara, vokal
Jack Bruce: bas, vokal
Gary Husband: bubnjevi
Produkcija
Robin Trower
Seznam skladb
1.Seven Moons
2.Lives of Clay
3.Distant Places of the Heart
4.She’s Not the One
5.So Far to Yesterday
6.Just Another Day
7.Perfect Place
8.The Last Door
9.Bad Case of Celebrity
10.Come to Me
11.I’m Home
Trajanje albuma: 47.53
