Izvođač: Crowbar
Izdavač: Century Media
Izlazak: 2011
Trajanje: 52:07
Ocjena: 4.5/5
Debelih šest godina trebalo je da se veterani sludge metala i pioniri NOLA (kratica za New Orleans, Louisiana) scene, Crowbar, ponovno aktiviraju u studiju. Njihov vođa i osnivač Kirk Windstein u međuvremenu je djelovao u sastavima Down i Kingdom of Sorrow, prestao s ekscesnim pijenjem alkohola i prošle godine oko sebe okupio posve novu ekipu te snimio dugoočekivani novi studijski uradak sludge pionira. Sever the Wicked Hand prvi je Crowbar uradak koji je Kirk snimio posve trijezan pa se uz tu vijest postavljalo veliko pitanje hoće li zbog toga glazba trpjeti. Alkohol je ipak bio velik faktor Crowbar glazbe.
Već u prvim trenucima sonične bombe Isolation (Desperation) jasno je da nipošto. Crowbar na Sever the Wicked Hand zvuče još brutalnije, još teže i još emocionalnije nego prije. Zaista je iznenađujuće da je dečkima uspjelo snimiti uradak koji je posve usporediv s najboljim trenucima Crowbar diskografije, i to unatoč tome što je Windstein na novoj ploči opet upotrijebio posve novu ekipu. Vodilo novog albuma opet je za Crowbar tipičan sporo valjajući i riješteći zvuk koji proizvode duboko i teško ugođene gitare te Windsteinov patnički vokal. Jasno se čuje da su Crowbar nadahnuće pronašli kod praotaca Black Sabbath, jer mnogi riff podsjeti na Iommijeve majstorije, samo što Crowbar zvuče još prljavije, a kao jedni od prvih osnovnom doom zvuku dodali su južnjačke elemente. Uz slušanje ove ploče preostaje samo da na štednjak staviš lonac za jambalaya juhu i u veliku čašu naliješ tri deci Crown Royal viskija. Crowbar su sa sporim, blatno zvučećim riffovima poput sporo tekućeg, prljavog Mississippija koji unatoč sporom i lijenom toku u sebi krije brutalne brzace i smrtonosne krokodilske čeljusti. Njih odlično odigraju jednostavne, ali učinkovite gitarske linije koje stisnu snagom čekića od deset tona i sporo plutanje po Mississippiju pretvore u neumoljivu borbu za opstanak među opasnim strujama, aligatorima i zmijama. Ultra težak zvuk nadograđuje patnički, duboko emocionalan Kirkov vokal, koji s raspuštenim nastupom odlično povezuje pročišćavajuću narav dubokih, ispovjednih tekstova, koje možda najbolje sažima prvi stih komada The Cemetery Angels: “You Gave Me Wings Then Took the Sky Away.” Riješteći vokal Windstein povremeno zamijeni prekrasnim čistim vokalom, a iz kipuće juhe sporo valjajućih moćnih riffova na pravim se trenucima na površinu probiju izvanredne melodične gitarske harmonije. Windstein i dečki pobrinu se i da sporo plutanje po prljavim rijekama Juga ne postane dosadno i monotono. Sever the Wicked Hand pun je takvih uzbudljivih trenutaka – neobuzdana agresija brutalno brzih The Cemetery Angels i As I Become One, poput pogrebne himne morbidni riffovi u Liquid Sky and Cold Black Earth, jeziv instrumentalni interludij podupret zborskim pjevanjem A Farewell to Misery, …
Sever the Wicked Hand dokaz je da su se Crowbar vratili barem jednako snažni kao na zadnjoj studijskoj ploči, ako ne i mnogo snažniji. Nova ploča možda je čak i najagresivniji uradak u karijeri sludge velikana, u svakom slučaju ujedno je i najispovjedniji i brutalno iskren. Jednom neumoljiv i ubilački poput elisa zračnog čamca koji se vozi po močvarama Louisiane, drugi put miran i spor poput Mississippija. Sever the Wicked Hand testament je kojim Windstein dokazuje snagu svog stvaralaštva… tako da stane na ušće Mississippija i zaurla NOLA, give me power! I ona mu je dala snagu kojoj nema premca!
Postava
Kirk Windstein – vokal, gitara
Matthew Brunson – gitara
Patrick Bruders – bas gitara
Tommy Buckley – bubnjevi
Produkcija
Kirk Windstein
Popis skladbi
1. Isolation (Desperation)
2. Sever The Wicked Hand
3. Liquid Sky And Cold Black Earth
4. Let Me Mourn
5. The Cemetery Angels
6. As I Become One
7. A Farwell To Misery
8. Protector Of The Shrine
9. I Only Deal In Truth
10. Echo An Eternity
11. Cleanse Me Heal Me
12. Symbiosis
