Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Living Colour
Izdavač: MegaForce Records
Izdanje: 2017
Trajanje: 48:31
Ocjena: 4.5/5
U svijetu rock’n’rolla Living Colour su apsolutni posebnjaci. Riječ je o grupi ispečenoj od posve eklektičnog tijesta. Njihova fuzija sinonim je artističke izražajne pronicljivosti, u kojoj oduvijek u savršenom dijalogu supostoje elementi bluesa, hip-hopa, metala, funka, punka, jazza, popa kao i world musica, pa su Living Colour na neki način svojevrstan glazbeni fenomen. Albumi im u postmilenijskom razdoblju doduše idu sporo od ruke, pa nakon »Collide-O-Scope« (2003) i »The Chair in the Doorway« (2009), koji su na jesen iste godine predstavili i u Ljubljani (čime su Sloveniju, nakon 1994. i 2001., posjetili već treći put), nakon osam godina grozničavog iščekivanja na scenu napokon stiže »Shade«.
Već sama naslovnica djeluje vrlo domaće i kao da smo je nekad davno već vidjeli. Da. Podsjeća na naslovnicu prvijenca. To je zapravo već prilično dobar putokaz kamo nas vodi novi huronski jam četveroglave glazbene poslastice, koju predstavlja kvartet pun virtuozne briljantnosti i izražajne pronicljivosti u sastavu Vernon Reid, Corey Glover, Doug Wimbish i William E. Calhoun. Uvodni dio albuma još ne nagovještava da su se Living Colour nakon dugo vremena na neki način opet izdašnije zagledali u korijene svog izražajnog praishodišta, ali kasnije, uz skladbe Come On, osobito Program (sa superiornim hip hop umetkom houstonske rap ikone Mr. Scarfacea) te malo poslije Pattern Time i Who’s That, kao da momke opet razdiru viškovi testosterona, jer se album »Shade« pokazuje izrazito tvrdim, bučnim, a mjestimice čak i punkerskim (posebno skladba Glass Teeth – »afro metal punk«)! Kad je riječ o bučnoj razjarenosti, Living Colour ovaj put ni u čemu ne sklapaju kompromise. Gitarske fraze opet su izrazito naglašene, preuzimaju pozornost, a komadi djeluju kompaktnije nego što se od poznatog eksperimentalizma grupe isprva moglo očekivati. Što se tiče ritmičke kinetike, vezane uz zametaliziranost gitarskih fraza, Living Colour opet pokazuju mišiće kao jedni od najgenijalnijih fuzionista metala i funka koji su ikad kročili ovim planetom.
Za ovaj album Living Colour pozvali su u pomoć pri oblikovanju zvuka Andrea Bettsa. Poznavatelji grupe to će ime odmah povezati s trećim studijskim albumom grupe »Stain« (1993). Zapravo se Living Colour novim albumom na neki način vraćaju u dane svog najvećeg divljanja, pa je izbor Bettsa bio prilično logičan potez. Da će album biti posebno tvrd, najavljuje već uvodna Freedom of Expression (F.O.X.). To je skladba koja zapravo oslikava poantu sudara metala i funka. Vernonov riff dolutao je iz mračnih dubina bluesa, o tome nema nikakve dvojbe, a njegovu razjarenost naglašava vokalnom ekspresijom nevjerojatno prodorni Corey Glover, koji na trenutke vrišti kao da želi da svi oko njega zagluhnu. Corey je tijekom cijelog albuma vokalno iznimno nabrušen i raspjenjen. Sljedeća Preachin’ Blues pravi je heavy metal blues. Dakle, original Roberta Johnsona u metalskom ruhu. Briljantna kombinacija. Sva crna skladba, zacijelo jedna od najmračnijih na albumu. Silno je dobro pogođeno i posvećenje preminulom kralju hip hopa Notorious B.I.G.-u, kad se Living Colour late njegova originala Who Shot Ya? te ga pretvore u izuzetno uspjelu lucidnu točku koja, naravno, zvuči kao još jedan standardni autorski komad sastava Living Colour, čime grupa neizravno iskazuje i vječnu sklonost integriranju hip hop umetaka. Always Wrong, izvrsna skladba koja po glazbenoj privlačnosti spada u radijske playliste, trenutak je albuma koji rasterećuje silnu bol, napetost, agresiju, ljutnju, sve te emocije gnjeva koje novi album Living Colour ističe. Pa ipak, uz sve to Living Colour neprestano zadržavaju iznimnu mjeru sarkazma i nevjerojatno pronicljiv smisao za humor kojim se podsmjehuju i sebi i stvarnosti koja ih okružuje. Što se tiče strasti, emocija i energije, novi album zapravo djeluje kao odstrel prva tri albuma u karijeri Living Colour.
Cijeli je album od glave do pete odjeven u hrpu briljantnih finesa u smislu plasiranja ukrasnih ornamenata koje glazbenici ubacuju unutar kompozicija. Svi ti (naizgled mali) trikovi velikog i sočnog začina opet oduzimaju dah. Uz sve to jazzersko šopirenje, za koje je odgovoran ponajviše Vernon u svojim znamenitim solističkim točkama. U pronicljivosti, šokantnoj neobičnosti i izražajnoj samoniklosti Living Colour ostaju i sa »Shade« jedinstveni majstori svog zanata kojima nema ravnog.
Album je nastajao izuzetno dugo, izdanje je više puta odgađano, momci nikako nisu bili zadovoljni zvukom, a komadi su se tijekom cijelog tog dugotrajnog procesa izdašno izbrusili i po toj su strani silno dotjerani. Posljedično, Living Colour takvu kompaktnost u skladbama nisu postizali ni na »Collide-O-Scope« (2003), ni na »The Chair in the Doorway« (2009).
Living Colour – Program (službeni zvučni zapis):
https://www.youtube.com/watch?v=88uc5fzh__0
Postava
Corey Glover – vokal
Vernon Reid – gitara
Doug Wimbish – bas-gitara
Will Calhoun – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Andre Betts
Popis skladbi
1. Freedom of Expression (F.O.X.) (2:54)
2. Preachin’ Blues (4:20)
3. Come On (3:22)
4. Program (4:43)
5. Who Shot Ya? (3:38)
6. Always Wrong (4:04)
7. Blak Out (2:29)(
8. Pattern in Time (2:56)
9. Who’s That (4:10)
10. Glass Teeth (2:59)
11. Invisible (3:45)
12. Inner City Blues (4:00)
13. Two Sides (5:12)
