Izvođač: Pell, Axel Rudi
Izdavačka kuća: SPV Records
Izlazak: 2002
Ocjena: 3/5
U početnom razdoblju, sve do albuma “Black Moon Pyramide”, Axla su nesretno izjednačavali s njemačkim Ritchiejem Blackmoreom. Od te ploče nadalje, sa svakom je novom izborio malo više prostora pod slobodnim suncem. Zadnjim izdanjem “Shadow Zone” Axel Rudi Pell konačno je potvrdio svoj osebujni glazbeni stil s korijenima u hard rocku, jasan i odmah prepoznatljiv. No riječ hard rock u ovom je slučaju preohlapna. Axel je zvuk skroz zametalizirao i povampirio. Gitara je otrovna i prokleto živa.
Da je dečko i dalje povezan s okultizmom, opet svjedoči naslovnica odjevena u tamnoplavu ljubičastu boju, s okamenjenim križarima, a u daljini iza njih uzdiže se svjetlo (otkrivenje?); sve je skupa ukrašeno pismom kao da je uzeto iz neke “kabale”. Tekstovi su kao i uvijek puni mistike i crne magije, a dotaknuo se i kritike na račun zupčanika zapadnoeuropskog društva (“The Edge Of The World” i “Under The Gun”).
Tekstovi vrhunski dotjeranih pjesama doslovno oživljavaju, a atmosferičnost pjesama doseže vrhunac u instrumentalnim dijelovima. Axel si uvijek uzme vremena i polako plete dramu. Pozadinu instrumentalnih dijelova savršeno prekrivaju klavijature, povremeno i zvuk orgulja (“Live For The King”, “Time Of The Truth”, “Heartbreaker”, “Under The Gun”). Dakle, instrumentalni dijelovi u koje je upleten glavni solo (mislim na onaj brzi Axlov hammering) obvezno počinju uvodima, nakon kojih može slijediti i više dionica u kojima se izmjenjuju melodije i tempo pjesme, a završeci tih instrumentalnih dijelova duhovito se vraćaju na glavni rif ili se slijevaju u refren. Kao da imaš još jednu pjesmu ugrađenu unutar pjesme. Stoga neka vas ne čudi duljina pojedinih pjesama, koje uz slušanje prebrzo prođu. “Under The Gun” odličan je izbor za kraj ploče. Kao da ideš iz pakla u nebo. Axel je zaključuje kao poklon svojem idolu J. Hendrixu i pritom koristi uvodni motiv Hendrixove “Purple Haze”, no odsvira ga jedva prepoznatljivo i na svoj način. Kroz wah efekt, čiji posljednji tonovi nestaju kroz odjek reverba i najavljuju kraj ploče. Krug se zatvara, priča je gotova. Da je sve prepustio osjećaju, posebno se vidi npr. u pjesmi “Time of The Truth”, gdje čovjek radije ostaje u kvintama i lomi solo zatezanjem, umjesto da ispali rafale brzo odsviranih ljestvica kroz svoje čarobne prste. Genijalno!
A ostali članovi? Pjevač Johnny Gioeli s bon-jovijevskom bojom glasa priuštio si je dobru mjeru improviziranja svojim hrapavim glasom koji na vrhuncima (refreni) prelazi, osobito u višim sekvencama, u puni čisti vokal koji zadržava svu snagu. Savršeno! Zatim tu je kralj bubnjeva, Mike Terrana. Za njega ionako vrijedi da je trenutno jedan od najtraženijih bubnjara, zašto, neću posebno isticati. Zvuk njegovih ugođenih bubnjeva, poduprt “debelom” bas linijom, pun je i glazbi daje dodatnu širinu. Svaki Mikeov prijelaz je na pravom mjestu. Klavijature su usmjerene na polaganje linija u pozadini. No uvijek postanu intenzivnije osobito kod glavnih rifova i refrena. Svi su instrumenti potpuno izražajni, što “Shadow Zone” drži u jedinstvenoj ambijentalnoj i živahnoj ravnoteži. Potpuna perfekcija!
Postava
Johnny Gioeli – vokal
Axel Rudi Pell – gitara
Ferdy Doernberg – klavijature
Volker Krawczak – bas gitara
Mike Terrana – bubnjevi
Produkcija
Axell Rudi Pell
Popis skladbi
1. Curse of The Chains, The (Intro)
2. Edge Of The World
3. Coming Home
4. Live For The King
5. All The Rest Of My Life
6. Follow The Sign
7. Time Of The Truth
8. Heartbreaker
9. Saint Of Fools
10. Under The Gun
Trajanje albuma: 61:00
