Izvođač: Nocturnal Rites
Izdavač: Century Media
Izdanje: 2002
Hja, puno sam hvale čuo o ovom bendu, posebno otkako su izdali treći album “Afterlife”. Vjerojatno očito dosta kasnim, a možda i ne. Pa pogledajmo situaciju izbliza. Novost je produkcija, koja je primjereno popunila veliku zvučnu rupu što je zjapila u krajnjoj uglađenosti između ranog zvuka benda s visoko podignutim gitarama i tadašnje ritam linije s nečujnom bas gitarom u njoj. Volumenoznost produkcije dinamične ritam sekcije nedvojbeno je nadogradnja glazbe Nocturnal Rites, koji zvuče zvučno “najopakije” do sada. Često “prigušeni” rifovi u pozadini pratnje u produkciji su izrazito istaknuti i gurnuti u prvi plan. Zvuk je popunjen.
Uostalom, hm… što sam to, dovraga, izustio? Nešto o opakosti? Nemoj me…, khm shvaćati ozbiljno, mislio sam. Metafora o “opakosti” potpuno blijedi pri slušanju predvidljivih i uglavnom veselih refrena u stilu: “Hajli hajlo, na posao sad idemo!” potkrijepljenih krajnje naivnim do infantilno dječjim izborom back vokala. Zamisli patuljke koji veselo marširaju u rudnik s krampovima i svjetiljkama te tamo cijeli dan pošteno čeprkaju po plemenitom kamenju, a onda se umorni kasno navečer vraćaju kući “hrkat” u svoje gljivice. Pridjev “opak” zaista zaslužuje samo “Faceless God” (zajedno s refrenom). Barem ovdje u potpunosti dolazi do izražaja bijes i agresija izvježbanog i kvalitetnog, ali nažalost nespecifičnog Lindquistova vokala, koji je u okvirima ostalih skladbi posve zatamnjen.
Pa, ne kažem. Gitare briljiraju na cijeloj liniji. Opet silno brze u svim aspektima (super solažice, izražajni ritmovi jednožičnog denganja s skladno dodanim prijelaznim harmonijama). Stalnica benda, poznata kao pikanje gitara u inače navinutim rifovima, zbog produkcije je najizraženija do sada i opet pruža šarenilo u pjesmama.
Power metalci Nocturnal Rites mogu te odmah, ali samo privremeno osvojiti (kao dobar talijanski krivotvorina na Ponte Rosso), jer im glazba sama od sebe ulazi u uho. Tako slušaš takav pločić neprestano cijeli mjesec, a onda ga baciš u kut svoje sobe i mirne savjesti zaboraviš na njega zauvijek. Zašto su Skandinavci tako izračunati i uokvireni u power metalu? Uf, kako sam već sit tih algebarskih metoda! Glavno je da šumske bajke o patuljcima (kad bi barem uz njih bilo još i nekoliko konkretnih patuljčica) žive dalje: “Lijenčine, skitnice, neka idu spavati!”
Zasedba
John Lindqvist – vokal
Nils Norberg – gitara
Fredrik Mannberg – gitara
Mattias Bernhardsson – klavijature
Nils Eriksson – bas gitara
Owe Lingwall – bubnjevi
Produkcija
Daniel Bergstrand
Seznam skladb
1. Eyes Of The Dead
2. Shadowland
3. Invincible
4. Revelation
5. Never Die
6. Underworld
7. Vengeance
8. Faceless God
9. Birth Of Chaos
10. The Watcher
Trajanje albuma: 46.45
